Koliko se čovjek zaista može mijenjati u zreloj dobi?

[Tomahawk11]

Vozim se ja sa jaranom alipasincem ... ispred nas ferari. Vozi laganini, 60. Prolazimo pored, kad onaj moj friend:
- Jarane vid' onih matorih supaka oca imj.... ba ono matoro kupilo ferarija da se kurci koji ce njima ferari bratam' jednom nogom ocam' u grobu jel'to da i' trebe vide materemi ...
- Vidi nesto druze, covjek je vjerovatno cijeli zivot radio I stedio, odskolovao djecu, ima kucu, ima sve, I rijesio je da sebe pocasti necim sto je zelio da ima kao momak, a tada nije imao mogucnosti.
- Aaaaa buraz ... a kontam ... ocam' I ja bi' tako da imam para ...

Pošto ti često o motoru...

[Ramzess Veliki]

Pošto ti često o motoru...

... I ja sam nekad ovakve guzicetine vozao ...

[supercali]

Ima ovome cini mi se 2-3 godine

[Zejnep]

de ba mičite to

Tomo prijavljen ti je post

[Tomahawk11]

de ba mičite to

Tomo prijavljen ti je post

Pa ovo u svrhu teme, pokušavamo Ramu promijeniti, čovjek sve nešto o motoru, pa eto da jednom konačno prelomi

[Zejnep]

de ba mičite to

Tomo prijavljen ti je post

Pa ovo u svrhu teme, pokušavamo Ramu promijeniti, čovjek sve nešto o motoru, pa eto da jednom konačno prelomi

E Ramo se nikad promjeniti neće. Ali ni-kad

[Ommadawn]

Prije pet-šest godina su mi supruga i njena sestra rekle da bih trebao da se školujem i radim kao pedagog, da pomažem ljudima na šta sam im ja rekao da to nema šanse, da mene lako ljudi izpizde, da jednostavno ne mogu raditi sa ljudima.
Danas radim kao nastavnik i studiram pedagogiju! Je li teška ta kombinacija? Jeste. Nekad ne znam gdje udaram.
Ali ja se tako dobro osjećam, manje sam depresivan a više nasmijan.

Sve greške što sam napravio u životu, izvukao sam pouku i znao se nositi s problemima kasnije.
Manje sam romantičan ali znam ljubav pokazati na sasvim drugi način. Težak sam na riječima po tom pitanju, nekako mi se čini previše klišeizirano ali koga ja zagrlim, taj to osjeti. Doduše, kćerki često govorim koliko je volim i kako sam tu uz nju uvijek.

Porodica me učinila odgovornijim, ekonomska kriza čvršćim. Riješio se nekoliko šupaka u životu pa mi odmah lakše i bolje.

[Tomahawk11]

E Ramo se nikad promjeniti neće. Ali ni-kad

Misliš?
A ništa, morali smo pokušati....ne možemo tek tako dići ruke od čovjeka

[Jimmy McNulty]

Baš zadnjih dana razmišljam kako sam se dosta promijenio. Jedini problem je što je moja promjena definitivno otišla nagore, teško mi je priznati ali prije sam bio dosta bolji insan, imao sam više volje, hrabrosti i motiva za određene stvari. Sad smatram pobjedom ako mi prva misao ujutru nije "život je glup i besmislen i treba umrijet" Mislim meni je tek 26 godina i što mnogi kažu to je početak života, ali ja sam sam sebi postavio limite u glavi, povukao se u komfornu zonu odakle hejtam sve živo i upao u neku kolotečinu koja me polako izjeda. Otjerao sam mnoge ljude od sebe, neke opravdano, neke zbog svojih debilnih kompleksa i frustracije i nekad osjećam kao da povratka nema, da sam ovo pravi ja i onda se samo rastužim i iznerviran jer sam pravi ja u tom slučaju isprazan, dosadan i debil. Sad polako pokušavam, mic po mic, da se riješim opterećenja koja me pritiskaju, ne znam da nešto uradim od svog života, ali ne ide. Pa ni naopako! I onda se samo vratim u kolotečinu, gori nego što sam bio, razočaraniji i ljući, isfrustriraniji, usamljeniji. Svaki pokušaj da se promijenim me dodatno dotuče, bukvalno je sve korak naprijed nazad dva. Ipak, pokušavam porimiti neki pozitivniji stav, makar na silu, pokušavam manje hejtat, više se smijat i nasmijavat ljude. Vidjet ćemo dokle će me to dovest, možda iduće godine u ova doba citiram ovaj post i samo ne nasmijem, možda je ovo samo faza u kojoj ništa ne ide i koja je prolazna. Vidjet ćemo. Pohvale @Euridika za temu, pročitao sam svaki post sa velikim zanimanjem.

[mad_max_ba]

Baš zadnjih dana razmišljam kako sam se dosta promijenio. Jedini problem je što je moja promjena definitivno otišla nagore, teško mi je priznati ali prije sam bio dosta bolji insan, imao sam više volje, hrabrosti i motiva za određene stvari. Sad smatram pobjedom ako mi prva misao ujutru nije "život je glup i besmislen i treba umrijet" Mislim meni je tek 26 godina i što mnogi kažu to je početak života, ali ja sam sam sebi postavio limite u glavi, povukao se u komfornu zonu odakle hejtam sve živo i upao u neku kolotečinu koja me polako izjeda. Otjerao sam mnoge ljude od sebe, neke opravdano, neke zbog svojih debilnih kompleksa i frustracije i nekad osjećam kao da povratka nema, da sam ovo pravi ja i onda se samo rastužim i iznerviran jer sam pravi ja u tom slučaju isprazan, dosadan i debil. Sad polako pokušavam, mic po mic, da se riješim opterećenja koja me pritiskaju, ne znam da nešto uradim od svog života, ali ne ide. Pa ni naopako! I onda se samo vratim u kolotečinu, gori nego što sam bio, razočaraniji i ljući, isfrustriraniji, usamljeniji. Svaki pokušaj da se promijenim me dodatno dotuče, bukvalno je sve korak naprijed nazad dva. Ipak, pokušavam porimiti neki pozitivniji stav, makar na silu, pokušavam manje hejtat, više se smijat i nasmijavat ljude. Vidjet ćemo dokle će me to dovest, možda iduće godine u ova doba citiram ovaj post i samo ne nasmijem, možda je ovo samo faza u kojoj ništa ne ide i koja je prolazna. Vidjet ćemo. Pohvale @Euridika za temu, pročitao sam svaki post sa velikim zanimanjem.

Prijatelju
tebi je pod hitno potrebno

[zoomba]

Princip je isti, sve ostalo su nijanse..

[ho oponopono]

...kako starim...

...hmm...jebaji ga, lako se na dobro navići...a nemam ni nerava da nešto trpim, odjebem po kratkom postupku...ne vidim svrhu, ionako ću odjebati kad tad...zašto odugovlačiti i zažmuriti na nešto što mi ne paše...ne, neće biti bolje...bilo da jedem, jebem...nebitno...

...isto tako nemam razlog da ti ne vjerujem, ali čim mi serviraš sumnju, gotovo...nema povratka naposljetku se ispostavi da je tačna...sataratira mrššš...

...eh da počela sam njupati neke stvari koje su mi nekad bile odvratne na oko...ko bi rek'o ispljunem sama sebi dok mljackam sada isto...

...svi moji zajebi su samo moji, nema žala jebaji ga...ali znam da ne ustrajavam u istim...

[cendlerbing]

Poenta je da ti nisi takva shvatas?
To sto ti 20 ljudi kaze joj jesi zatvorena je samo nacin na koji to si ispoljavala do sada
Evo primjer da tr upoznam prije tvoje spoznaje i sada drugacije bi se ponasala jel tako al to ne mijenja stvar da vjerujes ljudima dok ne dokazu suprotno i sl
Posto vidim da ne shvatas sta pisem pokusat cu to slikovito objasniti
Imas neki show na tv prva sezona je na stolicama i neki kafanski sto a druga fotelje i mali stolic al forma je ista
Drugu sezonu ljudi gledaju kao super jer je samo izmjenjen nacin prikaza istih prica

poenta je da JESAM takva nego se nisam takvom dozivljavala. to sto se ja ponasam otvorenije i opustenije s ljudima kad ih bolje upoznam ne mijenja cinjenicu da sam na prvu zatvorena i ozbiljna. a i to sam - BILA pa sam promijenila.

kakogod...
mislim da bilo sta sto ti kazem nece promijeniti tvoje misljenje, kao uostalom, sto se desilo sa bilo cime sto ti je iko od drugih ljudi na ovom forumu u razlicitim prilikama govorio, a koliko sam mogla u svom skromnom periodu forumanja primijetiti - tvoja percepcija logike je malo specificna. mislim, to je meni okej, al odustajem od daljeg objasnjavanja ove stvari.

meni je dovoljno to sto sam, slusajuci sta drugi imaju reci o meni, rijesila dosta nedoumica i dosta problema u odnosima sa drugima a da se odbijalo od mene tako kao sto se odbija o tebe, ostala bih na otprilike onom nivou na kojem sam bila sa 19, kad me niko nije shvatao a nista bolje nisam ni ja sebe shvatala.

[cendlerbing]

Baš zadnjih dana razmišljam kako sam se dosta promijenio. Jedini problem je što je moja promjena definitivno otišla nagore, teško mi je priznati ali prije sam bio dosta bolji insan, imao sam više volje, hrabrosti i motiva za određene stvari. Sad smatram pobjedom ako mi prva misao ujutru nije "život je glup i besmislen i treba umrijet" Mislim meni je tek 26 godina i što mnogi kažu to je početak života, ali ja sam sam sebi postavio limite u glavi, povukao se u komfornu zonu odakle hejtam sve živo i upao u neku kolotečinu koja me polako izjeda. Otjerao sam mnoge ljude od sebe, neke opravdano, neke zbog svojih debilnih kompleksa i frustracije i nekad osjećam kao da povratka nema, da sam ovo pravi ja i onda se samo rastužim i iznerviran jer sam pravi ja u tom slučaju isprazan, dosadan i debil. Sad polako pokušavam, mic po mic, da se riješim opterećenja koja me pritiskaju, ne znam da nešto uradim od svog života, ali ne ide. Pa ni naopako! I onda se samo vratim u kolotečinu, gori nego što sam bio, razočaraniji i ljući, isfrustriraniji, usamljeniji. Svaki pokušaj da se promijenim me dodatno dotuče, bukvalno je sve korak naprijed nazad dva. Ipak, pokušavam porimiti neki pozitivniji stav, makar na silu, pokušavam manje hejtat, više se smijat i nasmijavat ljude. Vidjet ćemo dokle će me to dovest, možda iduće godine u ova doba citiram ovaj post i samo ne nasmijem, možda je ovo samo faza u kojoj ništa ne ide i koja je prolazna. Vidjet ćemo. Pohvale @Euridika za temu, pročitao sam svaki post sa velikim zanimanjem.

naljuti se, jimmy!

[Bloo]

E Ramo se nikad promjeniti neće. Ali ni-kad

Misliš?
A ništa, morali smo pokušati....ne možemo tek tako dići ruke od čovjeka

Treba staviti vise ruku na njega

[HowForWhom]

Covjeka moze promjeniti jedna zivotna situacija pa da ima malo drugaciji pogled na zivot i sve opcenito, a da se ne mijenjamo kroz zivot.

To je meni sasvim normalno.

[zoomba]

Baš zadnjih dana razmišljam kako sam se dosta promijenio. Jedini problem je što je moja promjena definitivno otišla nagore, teško mi je priznati ali prije sam bio dosta bolji insan, imao sam više volje, hrabrosti i motiva za određene stvari. Sad smatram pobjedom ako mi prva misao ujutru nije "život je glup i besmislen i treba umrijet" Mislim meni je tek 26 godina i što mnogi kažu to je početak života, ali ja sam sam sebi postavio limite u glavi, povukao se u komfornu zonu odakle hejtam sve živo i upao u neku kolotečinu koja me polako izjeda. Otjerao sam mnoge ljude od sebe, neke opravdano, neke zbog svojih debilnih kompleksa i frustracije i nekad osjećam kao da povratka nema, da sam ovo pravi ja i onda se samo rastužim i iznerviran jer sam pravi ja u tom slučaju isprazan, dosadan i debil. Sad polako pokušavam, mic po mic, da se riješim opterećenja koja me pritiskaju, ne znam da nešto uradim od svog života, ali ne ide. Pa ni naopako! I onda se samo vratim u kolotečinu, gori nego što sam bio, razočaraniji i ljući, isfrustriraniji, usamljeniji. Svaki pokušaj da se promijenim me dodatno dotuče, bukvalno je sve korak naprijed nazad dva. Ipak, pokušavam porimiti neki pozitivniji stav, makar na silu, pokušavam manje hejtat, više se smijat i nasmijavat ljude. Vidjet ćemo dokle će me to dovest, možda iduće godine u ova doba citiram ovaj post i samo ne nasmijem, možda je ovo samo faza u kojoj ništa ne ide i koja je prolazna. Vidjet ćemo. Pohvale @Euridika za temu, pročitao sam svaki post sa velikim zanimanjem.

Previse patetike i samosazajenja..
Pokusaj vise izlaziti sa djevojkama, nece te ubiti..

[Jimmy McNulty]

Mora neko i patetičan bit, jebiga.

[zoomba]

Mora neko i patetičan bit, jebiga.

Ne kazem da ne treba , samo meni nikad nije bilo jasno, mlad zdrav i prav da nema srece u ljubavi, jedino ako cekas da se pojavi , e tu onda grijesis..

[supercali]

poenta je da JESAM takva nego se nisam takvom dozivljavala. to sto se ja ponasam otvorenije i opustenije s ljudima kad ih bolje upoznam ne mijenja cinjenicu da sam na prvu zatvorena i ozbiljna. a i to sam - BILA pa sam promijenila.

kakogod...
mislim da bilo sta sto ti kazem nece promijeniti tvoje misljenje, kao uostalom, sto se desilo sa bilo cime sto ti je iko od drugih ljudi na ovom forumu u razlicitim prilikama govorio, a koliko sam mogla u svom skromnom periodu forumanja primijetiti - tvoja percepcija logike je malo specificna. mislim, to je meni okej, al odustajem od daljeg objasnjavanja ove stvari.

meni je dovoljno to sto sam, slusajuci sta drugi imaju reci o meni, rijesila dosta nedoumica i dosta problema u odnosima sa drugima a da se odbijalo od mene tako kao sto se odbija o tebe, ostala bih na otprilike onom nivou na kojem sam bila sa 19, kad me niko nije shvatao a nista bolje nisam ni ja sebe shvatala.

Poenta je da ti meni ne pricas nesto nepoznato da mi mi promjenila misljenje
Ja ti upravo govorim percepciju nekoga sa strane
Znaci sama govoris ako me ne poznajes zatvorena si al to ne mijenja cinjenicu da si ti u sustini ista svo vrijeme
Sutra mozes biti otvorena za nepoznatu osobu ali si ista osoba
Ti si samo promjenila vanjsko ponasanje kako cu te ja doziviti a i dalje se vodis onime sto si skoro citav zivot bila shvatas

[Jimmy McNulty]

Ne kazem da ne treba , samo meni nikad nije bilo jasno, mlad zdrav i prav da nema srece u ljubavi, jedino ako cekas da se pojavi , e tu onda grijesis..

Nešto definitivno ne radim kako treba, ali nije to tema sad zumbi.

[JThomas]

ti si lažno depresivan. nafurao si se da si depresivan. tebi treba degenek

[Jimmy McNulty]

ti si lažno depresivan. nafurao si se da si depresivan. tebi treba degenek

Dobio sam ga prije par godina, htjeli mi mobitel ukrast, a ja zavr'o pa ne dam. Zanimljivo iskustvo.

[al_akhisari]

sve se mijenja, sem kamenja (kamenoresci se bi slozili ); misljenja sam da se svaki insan mijenja i da je to sasvim logicno i prirodno, usljed daljeg sazrijevanja licnosti; ono sto je po meni bitno je pitanje i mogucnost "rada na sebi" a s ciljem unaprijeđenja mentalnog zdravlja; jedan sam od onih koji misle da je to itekako moguce i da je svaki covjek sam sebi najbolji lijecnik i psiholog

[zoomba]

ti si lažno depresivan. nafurao si se da si depresivan. tebi treba degenek