hAZNADAR wrote:Cesto sam bio u prilici da odgovaram na pitanja stranaca zasto su Srbi tako dobri u kosarci, vaterpolu,.. Crnogorci u rukometu, Slovenci u kosarci,... Hrvati u rukometu,.. i cesto neznam ni sam sta da odgovorim. Pa mi prvo naumpane da je u pitanju tradicija sporta i kultura, ulaganje u talente,.. itd.
Dakle od devedesetih do sada je Srbija osvojila sljedece:
Kosarka - dvaput svjetski prvaci, triput Evrope, dvaput srebro na olimpijskim. Zenska repka jednom evropsko.
Odbojka - dvaput evropski prvaci, jednom olimpijski. Zene - jednom evropski.
Vaterpolo - triput svjetski prvaci, 6 puta evropski, jednom olimpijski.
Tenis - dvaput Davis kup, a Noleta ne treba spominjati.
Rukomet - dvaput drugo mjesto u Evropi i muski i zenski.
I niz medalja u borilackim vjestinama, veslanju, plivanju, atletici,..
Crna gora prvak jednom Evrope u rukometu i vaterpolu.
Hrvatska
Fudbal - trece mjesto na svjetskom prvenstvu 1998.
Rukomet - dva puta olimpijski prvaci, jednom svjetski prvaci, triput na mediteranskim.
Vaterpolo - dva puta svjetski prvaci u vaterpolu jednom na olimpijskim, plus jednom evropski prvaci.
Skijanje - medalje na zimskim olimpijskim.
Tenis - Davis kup i World team kup.
Slovenija - prvaci Evrope u kosarci jednom, masa medalja u zimslim sportovima i solidan uspjeh u fudbalu i hokeju.
Ne pratim samo tok utakmice, takmicenja,.. vec i i tribine i opcu euforiju.
Zadnje kosarkasko prvenstvo izmedju Slovenije i Srbije koja je nastupila u okrnjenom sastavu.
Mozda je odgovor u vrhunskim strucnjacima i trenerima? Mozda u talentima koji se koriste i motivisu, pomognu,... Kultura mozda i tradicija nekog sporta? Vjerovatno ali ta tradicija ne vrijedi nista i zauzimala bi samo pehare na zidu historijata sporta - ako nema talenata, ulaganja, strucnjaka,...
Nekako mi se cini da je najvise u pitanju odredjena euforija, ponos i samopouzdanje. Posebno kod Srba koji i sa igracima i navijacima i trenerima i strucnim saradnicima i medijima,... cvrsto vjeruju da su najbolji i da zasluzuju prvo mjesto. Taj ponos, volja da se bezpostedno zgazi protivnik, nedostatak respekta prema protivniku, taj pobjednicki duh i visak samopouzdanja cesto ima nacionalisticki ton. Ali rezultati su rezultati. I toga nedostaje u nasoj repki.
Vjerovatno bi najrealniji odgovor bio miks svega. I tradicije i kulture odjrdjenog sporta, ulaganja u talente, vrhunski strucnjaci i mentalite pobjednika sa viskom samopouzdanja.
Da li je moguce od BiH sporta napraviti nesto blizu? Ili da barem vidim kod nasih taj mentalitet pobjednika i ciljanje na prvo mjesto?
Na svjetskom fudbalskom smo usli sa zeljom da sa obrazom izgubimo u drugom krugu i strahovali od zdrijeba. Nekako se useremo protivnika uvijek ili glumimo sportsku kulturu i respekt previse.
Srbi su najmnogoljudnija nacija nastala raspadom ex yu, pa Hrvati. Logično je da nacija od sedam ili koliko već miliona stanovnika ima više talenata nego mi kojih nas ima dva, tri puta manje.
Plus toga imaju i jedni i drugi i treći i četvrti nacionalne države. Kad bila zajebancija i repka i savez suspendirani mi se morali moljakati po komšiluku za nekakve "fermane "...
Ne znam šta ti ima biti tu čudno?
Hrvati iz BiH navijaju za Hr a Srbi za Srbiju i rijetko koga ćeš od njih i vidjeti u našim nacionalnim reprezentacijama. Dakle dodatna ergela iz BiH igra za susjede i komšije.
Da obračunaš procentualno broj stanovnika i dodaš im ove iz BiH računica bi bila jednostavna.
Crnogorci jesu malobrojni ali i oni imaju čistu nacionalnu državu. Slovenci takodjer.
Zamisli ti kako u ovom nakaradnom sistemu političkom izgleda izdvajanje za sport. Nijedna opcija osim bošnjačke reprezentacije ne smatra svojim. I što očekuješ?
Poltronski da se divim Srbima ili HR?