Plavo-bijeli wrote:Recimo da vi stvarate jednog robota. S obzirom da ste ga vi konstruisali i da ste vi stvaralac, znate da će taj robot poslije nekad činiti neka loša djela. Imat će takvo okruženje i ljude oko sebe, neće biti ubica, lopov, ali se ipak neće tebi klanjati kao stvoritelju. Roditelji su mu druge vjere od tvoje, tako da neće tvoju religiju ni pretjerano istraživati niti će ga zanimati. Zbog toga će goriti u paklu hiljadama godina. Ti si mu dao slobodnu volju, ali opet znaš ishod svega toga.
Da li ćeš ti opet tog robota stvoriti, iako znaš da će završiti na kraju u mukama, ili ćeš ga poštediti svega toga i ne stvoriti ga uopšte?
Da.
Prvo. Bog stvara jer je u Njegovoj "prirodi" da tako čini. Bog je Moćni, Voljni, Dobri. Moć, Volja i Dobro, same riječi kazuju, imaju "tendenciju" da se ispoljavaju, da se na neki način ukažu, da se "pokažu", da "komuniciraju" svoje postojanje. Ne može Bog biti Dobar ako ne čini dobro. Kako Bog nema potrebe ni za čim, samim time nema niti smisla da sam Sebi čini neko "dobro", jer On ne može "osjetiti" dobrotu dobra.
Samim time, jedini način za Boga da bude Dobar jeste da stvori nešto čemu može činiti dobro i što može osjetiti dobrotu tog dobra.
Dakle, Bog "mora" stvoriti nešto jer je Bog takav kakav jeste. Bog stvara ne zato jer On to hoće, već hoće da stvara jer je to Njegova priroda (priroda Stvoritelja).
Drugo, kako je samo Bog savršen, slijedi da sve što Bog stvori mora nužno biti nesavršeno. U Islamu, Meleci su inferiorni u znanju u odnosu na ljude. Ljudi imaju neke manjkavosti u odnosu na meleke. I tako dalje. Dakle, sve stvoreno je nesavršeno. Usljed te nesavršenosti su 1) zlo, 2) nesavršeni ljudi, 3) greške, grijesi i drugo.
Treće, da bi Bog Sebe "opravdao" u stvaranju, potrebno je samo da količina dobra koju On stvaranjem napravi bude veća od količine zla/lošeg koje se stvaranjem nužno (usljed nesavršenosti, vidjeti gore pod "Drugo") također napravi. Pogledati ovaj svijet, za primjer. Očito je i bez potrebe za dokazivanjem, da ovaj svijet nije paklena patnja za sva stvorenja. Također, očito je da skoro svi ljudi doživljavaju "više dobra nego zla", jer u suprotnom bi oni smatrali svoje živote lošim/zlim i shodno tome ne bi niti htjeli da žive. A čovjeku je u pravilu lako odlučiti da oduzme sebi život, i lako je takvu odluku sprovesti u djelo.
Na kraju, to što će neko završiti u Paklu je također i zbog izbora toga nekoga. Izbora koji imaju posljedice. Kriviti Boga za nešto što svakako nije moguće izbjeći (jer Bog "mora" stvarati), a istovremeno svakako imati vlastiti udio u svemu tome, je neiskreno i posve logički neodrživo.
Opet kažem "super milostiva" i pshiološki stabilna osoba sigurno neće stvoriti nešto za šta zna unaprijed da će se to zeštoko patiti.
Šuplja priča. Ti ne znaš niti šta je to "super milostiva" ili "psihološki stabilna" osoba, a kamo li da znaš stvari koje se tiču Sudbine, Boga i Slobodne Volje, da možeš davati ovakve izjave.
Allah za sebe ne samo da kaže da je milostiv, nego da je sto puta milostiviji od majke prema svome djetetu. Da li je to stvarno tako?
Naravno. Ako je sve "od Boga", onda je i tvoj život i svaki momenat koji provedeš u užitku, kao i svaki momenat koji ne provedeš u patnji, također milost od Boga. Jer, Bog je odlučio i odredio da ti ne patiš, već čak i da uživaš (bar povremeno), iako je "u teoriji" mogao odlučiti i odrediti suprotno.