Haris.ba wrote:Muzejski eksponati bez obzira u čijem su vlasništvu se ne mogu iznositi iz države tek tako. Barem ne mogu zakonito. Znači nebitno je ko je vlasnik - država, privatno lice ili vjerska zajednica.
Različite zemlje imaju različite sisteme, ali uglavnom se svodi na to da se traži nečija dozvola.
Konkretno u Kantonu Sarajevo npr. dozvolu daje nadležno ministarstvo, te ima zakonska odredba da se muzejski eksponati ne mogu iznijeti trajno osim u slučaju razmjene. I uglavnom se svodi na slučajeve posudbi izložbi, te očuvanja, istraživanja i sl.
Vraćanje ukradenih dokumenata se dešava stalno. Ali, to na kraju krajeva zavisi od međudržavnih odnosa.
Ameri i dan danas Rusima vraćaju dokumenta.
http://www.npr.org/sections/parallels/2 ... haotic-90s
Na osnovu medjudrzavnoh odnosa nema sanse da Rusija ikada vrati povelju BiH. Ili dadne sansu otkupa po realnoj cijeni. Povelja im je danas sredstvo politickog potkusurivanja i ucjena i ruska politika dugo vremena radi u interesu neprijatelja BiH. Siguran sam da bi je rado vratili zarad politickih ustupaka srpskim separatistima i sl.
Danas je poznato kako ide sa posudbom i izlaganjem muzejskih eksponata, arhivske gradje,..
Ono sto je bitno u ovoj prici je kako je to funkcionisalo u Dubrovniku pocetkom 19-og vijeka.
Grad je poslije francuske uprave postao dio Habzburske monarhije. I imao manju samoupravu. Ne postoji niti jedan jedini podatak, zapis,.. da je opcina grada Dubrovnika, ili gradska arhiva, ili bilo koja institucija u Dubrovniku prodala bilo kakav historijski dokument - posebno original povelje. Pogotovo Rusima koji tada nisu bili popularni buduci da su ranije bombardovali Dubrovnik pokusavajuci ga preoteti od Francuza.
Ono sto se desilo je veliki pozar 1817 u dvoru gdje se nalazila i arhiva. Prilikom gasenja pozara je doslo i do kradje velikog broja dokumenata. Najvjerovatnije je povelja tada zavrsila u rukama nekog Dubrovcanina koji ju je poslije prodao ruskom konzulu u posjeti. Zvanicni ruski odgovor je da je ruski konzul kupio na pijaci od trgovca duhanom 1832-ge. Ranije je bila verzija od trgovca ribom. Kako god - ruski konzul Gagic je kupio ukraden dokument na pijaci a ne od neke nadlezne institucije u Dubrovniku. To je njegova verzija a moguce je da je i sam maznuo tokom posjete arhivi. Tada u vrijeme pocetka slavenofilije i nacionalromantizma je vladala pomama za historijskim dokumentima koji su se krali, kupovali na sve moguce nacine i cak i falsifikovali da bi tadasnji historicari mogli lazirati i praviti mitove. Tada su nastali i mitovi kod susjeda na osnovu kojih se i danas opravdava svojatanje Bosne.
Kako god - povelja je nelegalno nabavljena i danas rusko objasnjenje da to pripada njihovoj historiji - ne pije vode.
Nase institucije su u vise navrata pokusavale vratiti povelju.
Bivsa YU vlast koliko sam istrazio - nije to potrazivala od SSSR-a, vjerovatno nije znacilo kao sto BiH znaci danas. Jedna od starijih vijesti je i sa klixa od prije par godina.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/kako-je ... /130419038
Pitanje je da li gubimo mnogo pokretanjem procesa vracanja povelje. Sudski i pravno. Ja mislim da ne osim par hiljada advokatima. Rusi svakako nece ni dati ni prodati, sve ove godine su nas zahebavali te posudice ne nece,,... gdje je jasno da povelje vidjeti necemo. Posto nemamo sta izgubiti - ja bih pokrenuo proces oficijelno i javno. A politicki odnosi su nam toliko losi i destruktivni po nas - da ni tu nebi bilo vece razlike.