Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
kakonako wrote:Homolj,upravo sam joj to mislio reci,ali mnogo direktnije.Vala bas,dosadna i bogu iljudima,a gori su ovi sto ze zalijepe ko muha na govno pa da i oni,po stoti put,izdeklamuju "svoju istinu".Bila drzava,nama koji smo zivjeli u njoj bilo lijepo,i nema dalje.
Ma najgore je što "ona"( mada ja i dalje vjerujem da je u pitanju neki neiživljeni bot koji ima potrebu da se predstavlja kao žensko ) toliko brine za međunacionalnu situaciju u BiH i što je njoj i dalje najveća enigma zašto se glupi Bošnjaci izjašnjavaju tako, a ne izjašnjavaju kao Bosanci ili evo sad i Jugosloveni.
Ako ima onu stvar onda treba da je zaboli kako će se izjašnjavati narod njoj jedne potpuno strane države, isto kao što mene zaboli kako se izjašnjavaju ljudi u Afganistanu. Odvadi više muška/ženska glavo.
uglavnomja wrote:ateizam i bosnjastvo ne idu ni u istoj recenici, a kamoli u zivotu.
Moram protivrječiti, bez nekog posebnog razloga, čisto da tvrdnja ne ostane kao činjenica.
U praksi, tj. stvarnom životu van foruma i medija, ova tvrdnja je apsolutna besmislica. Mnoštvo teista, vjernika (ne tradicionalista, već onih koji molitvu upražnjavaju 5x dnevno) nema baš blagonaklon stav po pitanju Bošnjaštva i SDA politike. Ovdje mislim na vjernike koji nisu SDA/IZ poslušnici i glasačko tijelo. Njima ideja Jugosovenstva nije mnogo strana i ne bježe od nje. Ježe se na Bošnjaštvo kao i na Srpstvo i Hrvatstvo (iako to troje nije ni iz bliza isto).
Mnogi, koji molitvu upražnjavaju redovno, su uhljebi SDA i/ili IZ, pa, logično, podržavaju Bošnjaštvo.
Deklarisani ateisti, u velikom broju slučajeva, imaju stav suprotan ovoj drugoj, uhljebljenoj, varijanti vjernika, a svoj ateizam i stav najviše grade na gađenju i ograđivanju od spomenute grupacije. S toga im se i Bošnjaštvo, ponuđeno od SDA i IZ, gadi samo da bi se razlikovali od te grupacije, a ne zbog realnog sagledavanja istorijskih i kulturnih činjenica i poveznica.
Ljudi koji vjeruju u Boga, bez obzira gdje žive i na koji način Mu se mole, koji nisu uhljebljeni od strane religijskih zajednica ili političkih stranaka, jako dobro vole i prihvataju jedni druge, dobro se razumiju i dopunjavaju, prihvataju da su svi ljudi na planeti potomci jednog čovjeka i samim tim braća, posebno dobro se prihvataju na teritoriji ex YU, jer imaju sličan mentalitet i govore istim jezikom.
Tako da ateizam i Bošnjaštvo i te kako idu jedan s drugim pod ruku, osim ako ćemo tradicionaliste definisati kao primjere za vjernike, iako oni, suštinski, o Bogu i ne razmišljaju.
Čisto neko moje viđenje, za koje imam praktične primjere na svim stranama u realnom životu.
madner wrote:Pola ovih je navijalo za Partizan i Zvezdu a sad se ibrete.
Ovo ce biti aktuelno za dvije generacije, kada RSa davno vise ne bude i Srbija prihvati sta je uradila.
Hoce, hoce, kad ne bude hrvatskog nacionalizma, a Srbi ponovo cica Drazu proglase zlocincem, dakle nikad.
Ne kontam gdje su ti silni Jugosloveni bili kad je bankar priijetio oruzanim bitkama.
Ah, sjetio sam se, uz skute JNA " koja ce bre srediti siptarske iredentiste".
svilenjak wrote:Ako sam rodjen kao Jugosloven u Jugoslaviji, odrastao i živio bezbrižnim životom i završio škole u Jugoslaviji položio zakletvu svojoj državi, ponosno i dostojanstveno hodio svijetom i bio priznat kao Jugosloven, ako mi je ta Jugoslavija omogućila da imam sve ovo što imam, ako još uvijek koristim jugoslovensku infrastukturu i svu ostalu zaostavštinu te države itd onda bih, pa čak i da ne osjećam veliku zahvalnost koju osjećam, bio najveći pakaš na svijetu da sve to pomnožim sa nulom i da podjem tisra kako to ništa ne vrijedi. Itekako vrijedi. Mene više čudi da neko ko je živio u toj državi može da se pita zašto se ovakvi kao ja još uvijek osjećaju jugoslovenima. Glupo je pitanje.
Jugoslavija je najljepši i najbolji dio naše istorije.
MisterNo1 wrote:
Tolika je koločina nostalgije za YU u svima nama da se može meriti osečajem pripadnosti...
Slazem se..
Ja se osjecam 100% bosankom, bosnjakinjom, kako god hocete.. Medjutim, kad me upitaju odakle si djevo uvijek kazem iz BiH, to je ex Yu.
Vjerovatno nostalgija ne da da izbrisem taj dio svoga zivota ... Ovdje sam dosla kao jugoslovenka i ne mogu se toga odreci niti zelim pa eto, napomenem onako , usput . To je dio mene i tacka. Medjutim, to nema bas nikakve veze sa drzavama koje su nikle iz te bivse Yu.
Yuga je bila u bukvalnom smislu trulež. Obzirom na sva dogadjanja devedesetih nemoguće je tu državu okarakterizirati drugačije iz moje lične pespektive.
Medjutim, ti se vjerovatno sjećaš djetinjstva i rane mladosti kad ti je život preokupiralo nešto drugo. Škola, simpatije, prve ljubavi, društvo.
Neko ko sad ima 60-65 godina a bez posla je ili na čekanju zbog " neuvezanog " radnog staža o Yugi ima kao i ti savršenu idealnu sliku. ..i to je ok... da razgraničimo.
Medjutim, svi Bošnjaci koji osjećaju pripadnost u ideološkom smislu tom trulom sistemu, po mom mišljenju trebaju preispitati moć zdravog rasudjivanja.
Nostalgie i lijepa sjećanja, donekle i želja odnosno tuga za "ekonomskom, zdravstvenom ili socijalnom " sigurnosti nakon raspada a zbog neuspjeha bivših Republika je razumljiva.
Ali osjećati pripadnost jugoslovenskoj ideologiji koja je četnicima poslužila kao krinka i alibi za nedjela i nesreću mom narodu, već prelazi u sveru bolesnog mazohizma.
Last edited by SaraFina on 09/05/2017 23:18, edited 1 time in total.
svilenjak wrote:Ako sam rodjen kao Jugosloven u Jugoslaviji, odrastao i živio bezbrižnim životom i završio škole u Jugoslaviji položio zakletvu svojoj državi, ponosno i dostojanstveno hodio svijetom i bio priznat kao Jugosloven, ako mi je ta Jugoslavija omogućila da imam sve ovo što imam, ako još uvijek koristim jugoslovensku infrastukturu i svu ostalu zaostavštinu te države itd onda bih, pa čak i da ne osjećam veliku zahvalnost koju osjećam, bio najveći pakaš na svijetu da sve to pomnožim sa nulom i da podjem tisra kako to ništa ne vrijedi. Itekako vrijedi. Mene više čudi da neko ko je živio u toj državi može da se pita zašto se ovakvi kao ja još uvijek osjećaju jugoslovenima. Glupo je pitanje.
MisterNo1 wrote:
Tolika je koločina nostalgije za YU u svima nama da se može meriti osečajem pripadnosti...
Slazem se..
Ja se osjecam 100% bosankom, bosnjakinjom, kako god hocete.. Medjutim, kad me upitaju odakle si djevo uvijek kazem iz BiH, to je ex Yu.
Vjerovatno nostalgija ne da da izbrisem taj dio svoga zivota ... Ovdje sam dosla kao jugoslovenka i ne mogu se toga odreci niti zelim pa eto, napomenem onako , usput . To je dio mene i tacka. Medjutim, to nema bas nikakve veze sa drzavama koje su nikle iz te bivse Yu.
Yuga je bila u bukvalnom smislu trulež. Obzirom na sva dogadjanja devedesetih nemoguće je tu državu okarakterizirati drugačije iz moje lične pespektive.
Medjutim, ti se vjerovatno sjećaš djetinjstva i rane mladosti kad ti je život preokupiralo nešto drugo. Škola, simpatije, prve ljubavi, društvo.
Neko ko sad ima 60-65 godina a bez posla je ili na čekanju zbog " neuvezanog " radnog staža o Yugi ima kao i ti savršenu idealnu sliku. ..i to je ok... da razgraničimo.
Medjutim, svi Bošnjaci koji osjećaju pripadnost u ideološkom smislu tom trulom sistemu, po mom mišljenju trebaju preispitati moć zdravog rasudjivanja.
Nostalgie i lijepa sjećanja, donekle i želja odnosno tuga za "ekonomskom, zdravstvenom ili socijalnom " sigurnosti nakon raspada a zbog neuspjeha bivših Republika je razumljiva.
Ali osjećati pripadnost jugoslovenskoj ideologiji koja je četnicima poslužila kao krinka i alibi za nedjela i nesreću mom narodu, već prelazi u sveru bolesnog mazohizma.
Po meni, ti malo brkas neke stvari al nema veze..
Pisemo se drugi put , laku noc
madner wrote:Pola ovih je navijalo za Partizan i Zvezdu a sad se ibrete.
Ovo ce biti aktuelno za dvije generacije, kada RSa davno vise ne bude i Srbija prihvati sta je uradila.
Hoce, hoce, kad ne bude hrvatskog nacionalizma, a Srbi ponovo cica Drazu proglase zlocincem, dakle nikad.
Ne kontam gdje su ti silni Jugosloveni bili kad je bankar priijetio oruzanim bitkama.
Ah, sjetio sam se, uz skute JNA " koja ce bre srediti siptarske iredentiste".
Bice toga uvijek, sada je pitanje sta ce biti mainstream i sta ce biti interesi svih drzava.
Jugosloveni nisu imali svoju stranku, bankar je krajnje uspjesno uzurpirao te pozicije i sprovodio Srpsku politiku.
Prvo se slala milicija i to i prije bankara, iz BiH rado i puno.
madner wrote:Pola ovih je navijalo za Partizan i Zvezdu a sad se ibrete.
Ovo ce biti aktuelno za dvije generacije, kada RSa davno vise ne bude i Srbija prihvati sta je uradila.
Hoce, hoce, kad ne bude hrvatskog nacionalizma, a Srbi ponovo cica Drazu proglase zlocincem, dakle nikad.
Ne kontam gdje su ti silni Jugosloveni bili kad je bankar priijetio oruzanim bitkama.
Ah, sjetio sam se, uz skute JNA " koja ce bre srediti siptarske iredentiste".
svilenjak wrote:Ako sam rodjen kao Jugosloven u Jugoslaviji, odrastao i živio bezbrižnim životom i završio škole u Jugoslaviji položio zakletvu svojoj državi, ponosno i dostojanstveno hodio svijetom i bio priznat kao Jugosloven, ako mi je ta Jugoslavija omogućila da imam sve ovo što imam, ako još uvijek koristim jugoslovensku infrastukturu i svu ostalu zaostavštinu te države itd onda bih, pa čak i da ne osjećam veliku zahvalnost koju osjećam, bio najveći pakaš na svijetu da sve to pomnožim sa nulom i da podjem tisra kako to ništa ne vrijedi. Itekako vrijedi. Mene više čudi da neko ko je živio u toj državi može da se pita zašto se ovakvi kao ja još uvijek osjećaju jugoslovenima. Glupo je pitanje.
Bravo.
Devedesete si prespavao u dubokom snu? Zla vještica te začarala u dvorcu u dobokoj šumi... Negdje 1996 prelijepa starleta je zalutala u tu šumu i u starom napuštenom dvorcu potražila spas.
Tumarajući kroz ogromno zapušteno zdanje, vidjela je mnoštvo ljudi u dubokom snu.
Izmedju svih ti si se izdvajao pojavom.
Prišla ti je nježno sklonila kosu i spontano te poljubila. Odjednom cijeli dvorac je oživio. Ti si se na prvi pogled zaljubio u nju.
Da nastavim?
Ah da vrijednost tvojih nekretnina vrtoglavo je porasla obzirom da je sve okolo bilo porušeno. U podrumu si našao i pun sanduk zlata. A na zidovima diplome prestižnih YU univerziteta )))
Ko jučer da je bilo na TV Čaušeskog strijeljaju, mati u mene plače "da je Tito živ sad bi on napao ovu đubrad što ubiše Nikolu"
E mati da si znala šta nam ide, tačno bi onaj Ei Niš kroz prozor bacila, i onog Butros Butrosa i Arafata i Rabina.
U ime svih nas iz 60 i neke,... kao u popularnoj pjesmi.
Mala ispovjest - mozda preduga - koga ne interesuje neka ne cita. Vidim da me neki-teneki prozivaju pa da malo opisem jugoslovenstvo kao direktni sudionik toga.
Bio vatreni Jugosloven, odrastao, pjevao pjesme o Jugi svim srcem, pionir sa zlatnim znackicama, ... nosio stafetu Titu mislim oko 200 metara u grupi privilegovanih omladinaca iz Banjaluke(nije da se hvalim ali eto,.), vidio Tita, ucestvovao na dvije manje radne akcije u okolini BL, putovao sa ruksakom sirom Juge - nekad i bez para, isao na sve vece koncerte, na moru kampovao sa omladinom iz Juge po mjesec dva(najljepsi dio zivota barem onaj trijezni dio kojeg se sjecam), zavrsio skolu, sluzio JNA i na zakletvi onaj dio gdje se spominje da nebi zalio ni svoj zivot rekao to ponosno misleci tako, dobio posao i radio,.. plakao ko godina kada smo na penale izgubili od Argentine na SP, imao tonu prijatelja i rodbine svih nacionalnosti i vjera(najveci dio i zadrzao), ucestvovao na svim koncertima i mitinzima, mimohodima,.. za mir i ocuvanje YU,... inace poticem iz porodice sa antifasistickom i proleterskom tradicijom,.. itd.
Vjerovao u bratstvo-jedinstvo i da je YU najbolja zemlja na svijetu gdje svi imaju ista prava.
Ali - na neki neobjasnjiv nacin mislio da su svi Albanci zli, intelektualno i rasno inferiorni gdje ne postoji individualizam vec samo neka siva zatucana gomila. Makedonci mi bili simpa ali malo zaostali, Slovenci pi*ke i cicije, Hrvati ili pederi ili ustase, Srbi super sve najbolje, Crnogorci simpa, a Muslimani dobri samo za cevape, dobri pjevaci, najvece kite, najveci sarmeri, zabavljaci, vjernici naravno zatucani i zaostali,.. i nisam ih mogao zamisliti u politici. Nisu me kod kuce tako odgojili - jednostavno sam poput vecine sa kojima sam se druzio tako mislio. Naravno ufuran da sam faca kao gradska raja, zalio ili ismijavao seljake. Na poslu primijetio da ipak postoji neka vrsta podobnosti i da necije ime bolje prolazi a neko ne sto mi je bilo skroz normalno. Takodjer skontao na poslu da taj tip ekonomije i trzista nema sanse da opstane. Na poslu se dokazivao konzumiranjem alkohola i svinjetine, ismijavanjem dzamije,.. uz tapsanje po ramenu i pohvale kako sam moderan i dobar - i to mi bilo skroz normalno. U JNA vidjevsi segregaciju medju samim vojnicima prestao vjerovati u bratstvo-jedinstvo ali vise nekako naginjao Srbima smatrajuci da je skroz normalno da silom cuvaju YU i salju tenkove na Kosovo. Na par proslava na selu primijetio da me prijatelji pred ostalima oslovljavaju nadimkom a ne imenom svjesno to krijuci ono radi bezbjednosti i to meni bilo normalno tada. Na popisu se izjasnio kao Jugosloven - ali naveo bosanski jezik neznam zasto ali sa SH se jednostavno nisam vise identificirao. Slucajno mi zapade knjiga o starim bosanskim tekstovima Maka Dizdara i kada sam procitao prvi put Bosnjane - nastala mi konfuzija u glavi isto ko Truman u filmu Truman show kada skonta da je sve velika kulisa. Pocetkom krize u YU mitingasio za mir, mrzio podjednako i Tudzmana, Slobu i Aliju, u ratu u Sloveniji navijao za JNA, i jednog lijepog dana me obukose i poslase na Okucane i kada sam vidio u sta se pretvorila JNA i koliko sam sa svojim imenom bezbjedan - razgulio. Ono sto sam ja nekada mislio o Albancima - skontao da sad ja imam tu nezahvalnu ulogu - isto ko igra sudbine i kazna. Stariji u familiji otkrili neke detalje iz poslijeratne YU koji su bili tabu tema. U vrlo kratkom vremenu mi se svijet srusio, mnoga vjerovanja i mnogo toga sto mi je bilo skroz normalno - vise nije bilo. Sticajem okolnosti sam ganjao karijeru i imao interesovanje za politiku i na tim nivoima skontao kako sam svjesno prihvatio neku podredjenu ulogu, kako sam svjesno prihvatao nizi status i porijeklo prihvatio kao nesto sto se mora opravdavati. U kratkom vremenu skontao kako je sva filozofija u YU bila samo maska. To nisam kontao niti me interesovalo u mahali, provodima,... ali prvi ozbiljni koraci u karijeri su bili suocavanje sa pravom istinom o socijalistickom raju gdje vlada blagostanje i ravnopravnost. Otkaz na poslu, sikaniranja, diskriminacija, etnicko ciscenje,.... poznata prica dalje.
Neke stvari ce uvijek ostati u meni iz vremena YU. I dalje vani zovem i smatram zemljakom bilo koga iz YU, i dalje su moji i Tesla i Dizdar, i Santic, i Krleza, i svi moguci pjesnici, naucnici, pisci,... ali Njegos i slicni vise ne. I dalje pod pojmom domaca muzika i domaci filmovi su svi hitovi sa cijelog prostora - ali Bora Corba napr vise ne. I dalje kada prelazim granicu na putu na "nase more" - prelazim samo jednu glupu administrativnu barijeru mrzeci cekanje u koloni. I dalje nesvjesno navijam za srpske sportase kada igraju protiv stranca - ali kada vidim tri prsta - onda vise ne. I dalje vjerujem u multietnicnost i ravnopravnost ali ne vise na Jugo nacin. I dalje vjerujem u ljevicu, socijalizam,.. kao najbolju politicku snagu - ali ne vise na Jugo nacin. I dalje sam sretan sto sam uspio dozivjeti najbolje iz YU - ali svjestan da je to bilo prolaznog karaktera.
Mogao bih se i dalje smatrati Jugoslovenom ako bi to tumacili samo u teoriji. Ali u praksi je to bilo drugacije. Bosnjaci su imali neki svoj razvojni put u YU koji se ne moze uporediti sa ostalima. Imali su pogodnosti skolovanja, zaposljavanja, socijalne i zdravstvene njege, imali su demografski bum zahvaljujuci boljim uslovima zivota. Ali nisu bili rangirani kao neki drugi i ja sam svjedok toga. Mozda mi taj nizi rang nebi znacio mnogo u nekim drugim okolnostima, recimo da sam izabrao da mi poenta zivota bude samo poso-kuca-birtija. Ali tako nije teklo. Negdje krajem osamdesetih kada se kriza YU nazirala i kada se proslavljao posljednji Dan Mladosti je zapocelo neko bosansko budjenje. Proslava obljetnice Kulin banove povelje je prolazila u nekoj romanticarskoj euforiji medju Bosnjacima. Ogradjivanje od Milosevica i Tudzmana je spontano pocela obrazovati svijest o sopstvenom narodu i sopstvenoj drzavi koja ne prihvata susjedne ideologije i nacionalizme. Nazalost je tu tendenciju prekinuo rat gdje pod patronatom SDA ispliva vjera kao glavna poveznica, glavni identitet,... kao nesto jedino sto nije posrbljeno - i svi ateisti, sekularisti, agnostici,.. se nadjose u cudnoj situaciji gdje imadose ili prihvatiti Selam kao podobnost ili to odbaciti. Dio Bosnjaka je to prihvatio, dio nije - a taj dio koji nije se takodjer podijelio. Jedan dio se iz revolta vratio u prijasnje stanje jugoslovenstva poput napacenih odraslih ljudi kojima pocne nedostajati bezbrizno djetinjstvo i vrijeme roditelja koji su te hranili i oblacili. Drugi dio se pokusava prilagoditi novim okolnostima po uzoru na uspjesne nacije danasnjice gdje mozda stvari skrenu u radikalizam a mozda ne.
Jedno je sigurno - bivsa Juga nije imala sanse da opstane onako ustrojena. I ekonomski i politicki. Sve je to bila jedna velika kulisa poput filma Truman show. Sve je to bio privid blagostanja koji nije imao sansu na duze staze. Jugosloveni imaju jednostavno vrlo iskrivljeno shvatanje morala, pravde, ravnopravnosti, tolerancije,... i to se moglo odrzati samo diktaturom i ispiranjem mozga. Ne mozes biti Jugosloven samo slaveci nekadasnje sportske pobjede, Cehinje na plazi, onih par godina dobre ekonomije sa Antom Markovicem, pijanke na plazi ili radnim akcijama, i ostriji zakon koji je krimose i siledjije bolje zauzdavao. Biti Jugosloven podrazumijeva mnogo drugoga, podrazumijeva poznavanje i prihvatanje stvarnog realnog zivota u YU kojeg malo ko ovdje zna, politike i vec navedenog iskrivljenog shvatanja tolerancije. Pa ko voli nek izvoli. Postujem svaki izbor - pa i danasnje opredjeljenje Jugonostalgicara. Ali sa pricom o dobrom druzenju nekada uz gitaru,.. mi vise ne mogu usput provuci pricu kako je sve ostalo bilo dobro. Proslo je vrijeme kada smo mi bili mali u raji kojeg veliki salju da im kupe cigare.
svilenjak wrote:Ako sam rodjen kao Jugosloven u Jugoslaviji, odrastao i živio bezbrižnim životom i završio škole u Jugoslaviji položio zakletvu svojoj državi, ponosno i dostojanstveno hodio svijetom i bio priznat kao Jugosloven, ako mi je ta Jugoslavija omogućila da imam sve ovo što imam, ako još uvijek koristim jugoslovensku infrastukturu i svu ostalu zaostavštinu te države itd onda bih, pa čak i da ne osjećam veliku zahvalnost koju osjećam, bio najveći pakaš na svijetu da sve to pomnožim sa nulom i da podjem tisra kako to ništa ne vrijedi. Itekako vrijedi. Mene više čudi da neko ko je živio u toj državi može da se pita zašto se ovakvi kao ja još uvijek osjećaju jugoslovenima. Glupo je pitanje.
Bravo.
Devedesete si prespavao u dubokom snu? Zla vještica te začarala u dvorcu u dobokoj šumi... Negdje 1996 prelijepa starleta je zalutala u tu šumu i u starom napuštenom dvorcu potražila spas.
Tumarajući kroz ogromno zapušteno zdanje, vidjela je mnoštvo ljudi u dubokom snu.
Izmedju svih ti si se izdvajao pojavom.
Prišla ti je nježno sklonila kosu i spontano te poljubila. Odjednom cijeli dvorac je oživio. Ti si se na prvi pogled zaljubio u nju.
Da nastavim?
Ah da vrijednost tvojih nekretnina vrtoglavo je porasla obzirom da je sve okolo bilo porušeno. U podrumu si našao i pun sanduk zlata. A na zidovima diplome prestižnih YU univerziteta )))
Još dalje da pišem?
Devedesete sam proveo skačući po planinama moje prelijepe domovine, braneći je, kao maloljetan (za razliku od tih, koje ti poznaješ, pa meni sudiš po njima), da bi danas mnogi mogli da brbljaju i prosipaju svoje ideje.
Ja sam Bošnjak i ponosim se time. Ponosim se svojom pripadnošću, ali to ni malo ne isključuje Jugoslovenstvo u meni. Zašto ljudi imaju potrebu da pljuju po nečemu drugačijem da bi svoje istakli?
Jedno je sigurno da su Muslimani ili današnji Bošnjaci bili najzatucaniji narod te nakaradne jugoslovenske tvorevine.
Bez ikakve nacionalne svijesti, jer su nas do sedamdesetih tretirali vjerskim plemenom, A devedesetih poklali ih ko u Ruandi.
Sam rahmetli Alija Sirotanović potvrdio je tu tvrdnju. Lopata je po njemu dobila ime a šepavi ga bravar koji mu je bio idol nije u orginalu mogao ni na novčanicu staviti. ..nego drugog čovjeka prijatnijeg lica. Koja tragikomedija...
To je posljeratno tumacenje, s kojim halka pokusava opravdati sve posljeratne poraze.
Da nije bilo nacionalne svijesti i nacionalnih institucija, zaista bi Bosna saptom pala. Ili bi bilo kao u Ruandi.
Ako je SRBiH bila tamnica zasto je bilo vise drzave nego sada?
Samo sto se svi poslje prave da nisu imali veze s tim. Niko kod Hrvata nije bio spreman za petokraku da gine, Srbi ni slucajno nisu vjerovali Milosevicu da je novi Tito, Bosnjaci nisu izabrali na prvim demokratskim izborima stranku koja se zalagala za ostanak u Jugoslaviji itd...
ABH017 wrote:
Devedesete sam proveo skačući po planinama moje prelijepe domovine, braneći je, kao maloljetan (za razliku od tih, koje ti poznaješ, pa meni sudiš po njima), da bi danas mnogi mogli da brbljaju i prosipaju svoje ideje.
Ja sam Bošnjak i ponosim se time. Ponosim se svojom pripadnošću, ali to ni malo ne isključuje Jugoslovenstvo u meni. Zašto ljudi imaju potrebu da pljuju po nečemu drugačijem da bi svoje istakli?
Zato što demanirate sami sebe upisima. Jedno je sjećati se djetinjstva i mladosti, bezbrižnosti s nostalgijom i emocijama. Drugo je idealizirati bolesnu komunističku ideologiju začinjenu fašizmom i mržnjom u jednoj truloj zemlji. Ideologiju zbog čije si bolesne interpretacije i primjene, završio maloljetan na prvoj borbenoj liniji. Shvataš?
Ali eto živ i zdrav si.
Što je s onim koji su zahvaljujući toj bolesnoj truloj ideologiji završili pod zemljom dok im najmiliji kosti pronalaze po jamama kao Tomašica?
Silovanim ženama i Srebrenici? Prognanim od USA Do Antartika?
