Forum Klix.ba

SasaBa wrote:Pozdrav svima, naslov zvuci cudno mozda ali imam osjecaj da me porodica ne voli. Imam uskoro 18godina, zavrsavam skolu i mogu reci da razmisljam jako zrelo i imam velike planove i ako nisam zavrsio skolu koja bi mi omogucila da idem ii napredujem planiram da polazem sve privatno jer sam eto upisao ono sto moji zele a ne ja. Bavim se sportom 3godine i moji me apsolutno ne podrzavaju u tome i navikao sam ne trebaju mi uopste, ali mi smeta kad kazem kako necu raditi neki posao koji ne zelim i neki los posao samo da prezivljavam, znam da je Bosna drzava sa malim mogucnostima ali to ne znaci da se ne moze napredovati. Mama mi kaze da necu uspjeti a ja kazem cvrsto da hocu a ona opet kaze kako nikad necu. Sestra kaze da cu biti gladan u zivotu ako nastavim sa svojim razmisljanjem. Kazu da je glupo razmisljanje da sanjam i da imam ciljeve i da nisam ogranicen da zelim uspjeti a ne da zivim bez sna i cilja i da ne vidim dalje od nosa. Trazim misljenje vase, ja sam navikao na to da nemam podrsku i paznju kao i ljubav i ne povrijedjuje me nista vise, ali me zanima da li ja grijesim? Zasto tako lose misle o mom nacinu razmisljanja koje je i vise nego zdravo za mladu osobu, jer mnogo njih znam i mnogo njih nisu ni blizu u poredjenju, ne hvalim se ali iznosim cinjenice. Uzivam u zivotu i svaki dan sto vise stvari isprobavam i zeli msvasta proci, ni sa tim se ne slazu ali tu mi ne mogu nista, zivim zivot onako kako zelim. Takodje nemam novca, i radim poslije skole po dnevnicama i patim se kao i svi, to zelim napomenuti da neko ne pomisli da sam razmazen i da ne radim. Sa 15g sam poceo raditi i evo vec 2 godine aktivno idem cim imam slobodnog vremena da sebi zaradjujem, jer zelim napredovati u svemu. Hvala. P.S:Ja imam mnogo samopouzdanja i cvrsta sam mentalna osoba tako da trazim misljenje, necu promjeniti svoj stav kakvih kod komentara bilo. Trazim osobe koje su drugacije i nisu prosjecne u razmisljanju, samo takve ce me razumjeti a ne oni koji su u zivotu napravili nista.

Posto svaki dan 'deveram' sa tvojim vrsnjacima uzet' cu sebi slobodu da ti kazem nesto. Roditelj ne moze mrziti svoje dijete. Ti imas svoj stav, branis ga i to je odlicno, znaci da znas sta hoces a vecina tvojih vrsnjaka pojma nema sta ce od sebe trenutno a pogotovo ne u buducnosti. Na to bi trebalo da skrenes paznju roditeljima. I znaj da je sve u nacinu. Sjedi s njima, objasni, trazi podrsku, kad vide da si odlucan razmislit ce i oni malo. Primjerom im pokazi da si istrajan, jer oni brinu i zbog toga mozda neprimjereno reaguju. I vjeruj mi, nisu jedini, svaki roditelj danas, u ovakvoj situaciji u kakvoj smo svi, je bukvalno lud od brige za buducnost djeteta. Shvati i ti njih malo

Tebe porodica, mene konobar.

...prosječan insan od 18 godina zna jako malo o životu; kako neko ranije reče, ogromna većina ih uglavnom ne zna šta hoće, niti šta neće; kad bih sebe trebao opisati iz tog perioda možda bi to bilo: "kad sam imao 18 godina, mislio sam da znam mnogo toga i pitao sam se zašto odrasli pokušavaju da mi govore šta, gdje, kad i kako da radim, znam ja to; onda dođem u 19-tu, 20-tu godinu, i shvatim da sam godinu il dvije ranije bio poprilično glup i naivan, ali...sad sam pametan i znam mnogo toga i pobogu zbog čega odrasli pokušavaju da mi kažu gdje, šta, kada i kako da radim nešto, kada ja to znam sasvim i sve; i tako..." lagano dečko, lagano sa upotrebom velikih i krupnih riječi; posebno u odnosima sa porodicom; mržnja je zaista krupna riječ, a ti je olahko koristiš

Jednom sam popusio 5 grama marokanca mislio sam da je citav svijet urota protiv mene

Pratim ja samo vi fercerajte!
P.S Vi sto spominjete faks, ljudi ja ne znam kako ocekujete da ja koji sam se mogu reci osamostalio oko placanja i sebi zaradjujem vec sada, kako da zaradjujem za faks prosjecnom platom od 400-500km i + da pomognem svojima oko racuna i sebi prijustim nesto, faks bi zavrsio za 20g da sparam u kasicu.. Tako da o tome ne razmisljam

SasaBa wrote:Pozdrav svima, naslov zvuci cudno mozda ali imam osjecaj da me porodica ne voli. Imam uskoro 18godina, zavrsavam skolu i mogu reci da razmisljam jako zrelo i imam velike planove i ako nisam zavrsio skolu koja bi mi omogucila da idem ii napredujem planiram da polazem sve privatno jer sam eto upisao ono sto moji zele a ne ja. Bavim se sportom 3godine i moji me apsolutno ne podrzavaju u tome i navikao sam ne trebaju mi uopste, ali mi smeta kad kazem kako necu raditi neki posao koji ne zelim i neki los posao samo da prezivljavam, znam da je Bosna drzava sa malim mogucnostima ali to ne znaci da se ne moze napredovati. Mama mi kaze da necu uspjeti a ja kazem cvrsto da hocu a ona opet kaze kako nikad necu. Sestra kaze da cu biti gladan u zivotu ako nastavim sa svojim razmisljanjem. Kazu da je glupo razmisljanje da sanjam i da imam ciljeve i da nisam ogranicen da zelim uspjeti a ne da zivim bez sna i cilja i da ne vidim dalje od nosa. Trazim misljenje vase, ja sam navikao na to da nemam podrsku i paznju kao i ljubav i ne povrijedjuje me nista vise, ali me zanima da li ja grijesim? Zasto tako lose misle o mom nacinu razmisljanja koje je i vise nego zdravo za mladu osobu, jer mnogo njih znam i mnogo njih nisu ni blizu u poredjenju, ne hvalim se ali iznosim cinjenice. Uzivam u zivotu i svaki dan sto vise stvari isprobavam i zeli msvasta proci, ni sa tim se ne slazu ali tu mi ne mogu nista, zivim zivot onako kako zelim. Takodje nemam novca, i radim poslije skole po dnevnicama i patim se kao i svi, to zelim napomenuti da neko ne pomisli da sam razmazen i da ne radim. Sa 15g sam poceo raditi i evo vec 2 godine aktivno idem cim imam slobodnog vremena da sebi zaradjujem, jer zelim napredovati u svemu. Hvala. P.S:Ja imam mnogo samopouzdanja i cvrsta sam mentalna osoba tako da trazim misljenje, necu promjeniti svoj stav kakvih kod komentara bilo. Trazim osobe koje su drugacije i nisu prosjecne u razmisljanju, samo takve ce me razumjeti a ne oni koji su u zivotu napravili nista.

Ne mrze te,... plaše se.
Nisu svi ljudi rođeni za " nešto više", neki su rođeni kao ziheraši i taj tvoj stil je za njih hazarderski.
Žele da te vrate na "normalni " kolosjek.
Pokušaj i ti njih da razumiješ.
A ti piči svoje,..kad padneš,...ustani,..otresi se i produži dalje.

Jesi li razmisljao o odlasku van BiH?

dobro da te familija ne mrzi,porodica manje vise...

pinkman wrote:Jesi li razmisljao o odlasku van BiH?

Pa jesam, ali ne znam kuda jer nemam nikoga vani, ali sam razmisljao da skupim lovu i odem tamo a kako i sta to ide ako neko zna, moze mi pojasniti... mzd Bec bi

Jel' ovo onaj sto zna sve a trazi savjete za prvi sex po forumu?
Omastio brk et voila, sve zna, niko ga ne razumije

Doso sad mensecini po stipendiju na forum

SasaBa wrote:Pratim ja samo vi fercerajte!
P.S Vi sto spominjete faks, ljudi ja ne znam kako ocekujete da ja koji sam se mogu reci osamostalio oko placanja i sebi zaradjujem vec sada, kako da zaradjujem za faks prosjecnom platom od 400-500km i + da pomognem svojima oko racuna i sebi prijustim nesto, faks bi zavrsio za 20g da sparam u kasicu.. Tako da o tome ne razmisljam

Sjedi bolan i uci.

O cemu pričaš, faks je besplatan za one koji uče.

Svijet nije onakakv kakv ga ti gledaš sa 18 godina.

Nije stvar da li ti možeš preživljavati sa tim zanatom, možeš naravno, ali kasnije u životu dodje puno više želja, i puno više troškova.

Što bi neka rekao, imaš 18, odeslile se od svojih i vodi svoji brigu, jer ti već sve znaš sa 18.

to k'o u onom vicu s mujom, sto slusa izvjestaj o stanju na putevima...

SasaBa wrote:Pozdrav svima, naslov zvuci cudno mozda ali imam osjecaj da me porodica ne voli. Imam uskoro 18godina, zavrsavam skolu i mogu reci da razmisljam jako zrelo i imam velike planove i ako nisam zavrsio skolu koja bi mi omogucila da idem ii napredujem planiram da polazem sve privatno jer sam eto upisao ono sto moji zele a ne ja. Bavim se sportom 3godine i moji me apsolutno ne podrzavaju u tome i navikao sam ne trebaju mi uopste, ali mi smeta kad kazem kako necu raditi neki posao koji ne zelim i neki los posao samo da prezivljavam, znam da je Bosna drzava sa malim mogucnostima ali to ne znaci da se ne moze napredovati. Mama mi kaze da necu uspjeti a ja kazem cvrsto da hocu a ona opet kaze kako nikad necu. Sestra kaze da cu biti gladan u zivotu ako nastavim sa svojim razmisljanjem. Kazu da je glupo razmisljanje da sanjam i da imam ciljeve i da nisam ogranicen da zelim uspjeti a ne da zivim bez sna i cilja i da ne vidim dalje od nosa. Trazim misljenje vase, ja sam navikao na to da nemam podrsku i paznju kao i ljubav i ne povrijedjuje me nista vise, ali me zanima da li ja grijesim? Zasto tako lose misle o mom nacinu razmisljanja koje je i vise nego zdravo za mladu osobu, jer mnogo njih znam i mnogo njih nisu ni blizu u poredjenju, ne hvalim se ali iznosim cinjenice. Uzivam u zivotu i svaki dan sto vise stvari isprobavam i zeli msvasta proci, ni sa tim se ne slazu ali tu mi ne mogu nista, zivim zivot onako kako zelim. Takodje nemam novca, i radim poslije skole po dnevnicama i patim se kao i svi, to zelim napomenuti da neko ne pomisli da sam razmazen i da ne radim. Sa 15g sam poceo raditi i evo vec 2 godine aktivno idem cim imam slobodnog vremena da sebi zaradjujem, jer zelim napredovati u svemu. Hvala. P.S:Ja imam mnogo samopouzdanja i cvrsta sam mentalna osoba tako da trazim misljenje, necu promjeniti svoj stav kakvih kod komentara bilo. Trazim osobe koje su drugacije i nisu prosjecne u razmisljanju, samo takve ce me razumjeti a ne oni koji su u zivotu napravili nista.

U jednom postu - kamara svega.
Ali, fali ono osnovno - nisi nam rekao koji su ti to tacno ciljevi? Na sta pucas, tj. gdje ides, u kojem pravcu?
Evo, ja cu ti pokusati odgovoriti, a reference imam, vjeruj mi, jer imam sina malo starijeg od tebe, a i stosta malo mladje od tebe. I zaobici cu ironiju i sarkazam.

Prvo, koliko god ti se vrsnjaci, ili bar priblizni vrsnjaci ovdje ismijavali ii ti govorili da si svoj covjek i da radis sta hoces, ti zapravo - ne grijesis u jednom, a to je da zelis sebi nesto stvoriti u zivotu. Medjutim, grijesis u tome da si svoj covjek i da mozes i trebas zivjeti kako hoces, kao i u svojoj zadrtosti, sto je faktor koji ti moze vise odmoci, nego pomoci u zivotu.
Zadrtost bez pokrica, odnosno bez jasnog razumijevanja samog sebe i svoje okoline, kao i bez nekakve jasne vizije i cilja u nekom narednom periodu, nece te odvesti nigdje osim u rastrzanu nebulozu. I onda - hop! U ogledalu vidis nekoga s 25-30 godina ko se i dalje vrti u istom krugu kao i s 18.

Jasno je meni da si ti sad najpametniji, najjaci, najljepsi, sve znas, smatras da sve mozes sto ti padne na pamet, ali - testiraj se da li je zaista tako. Odgovori sam sebi na ova pitanja (a i meni, ako ti nije tegoba), pa cemo dalje...
1. Mozes li zivjeti sam, sad, od tog momenta kada napunis 18?
2. Gdje ces zivjeti?
3. Sta ces tacno raditi da bi prezivio?
4. Sta je tvoj stvarni cilj, sta da postignes, sta da budes?
5. Koji je put da to ostvaris?
P.S. Namjerno sam izostavio neke stvari, cisto da vidim da li ces ih sam ukomponovati.

Vjeruj mi, ovo su vise nego teska pitanja i za puno starije od tebe, ali hajde... Da vidimo proces tvog razmisljanja.

A to da te roditelji mrze - nije tacno. Nikad u zivotu neces imati vece prijatelje od njih, kao ni od sestre, pa ma koliko se tebi sad cinilo da to nije tako. Znas, sestra bratu nikad nece uraditi ni priblizno nazao kao sto brat moze i hoce sestri. Ovo jos ne znas, ali ces shvatiti kroz zivot.
Roditelji ti mozda nemaju mogucnost da te guraju u tome sto si ti zacrtao (a sto nisi rekao sta je to tacno...), pa to moze biti jedan od razloga zasto te ne ohrabruju.
Zapitaj se i sta je to sto ti trenutno radis u zivotu (ne za zaradu, nego generalno), s km se druzis, kako se ponasas u kuci i van nje (tersanje, stalno visok ton, obracanje svima kao da se stalno svadjas, itd.), kao i da li i na koji nacin uopste doprinosis bilo cemu u svojoj kuci i svojoj porodici.

Eto, poslozi mi ovo, pa cemo dalje...

Bogu zahvali što imaš roditelje da te trpe, a kad budeš imao nekih 25-30, skontaćeš da su oni bili u pravu 150% a ti nedozreli balavac, tako da ćeš im biti beskrajno zahvalan a istovremeno ljut na njih što te nisu handrili još više.
Pored toga, volit ćeš ih 500% više nego sad.

Provjereno.

Dozer wrote: U jednom postu - kamara svega.
Ali, fali ono osnovno - nisi nam rekao koji su ti to tacno ciljevi? Na sta pucas, tj. gdje ides, u kojem pravcu?
Evo, ja cu ti pokusati odgovoriti, a reference imam, vjeruj mi, jer imam sina malo starijeg od tebe, a i stosta malo mladje od tebe. I zaobici cu ironiju i sarkazam.

Prvo, koliko god ti se vrsnjaci, ili bar priblizni vrsnjaci ovdje ismijavali ii ti govorili da si svoj covjek i da radis sta hoces, ti zapravo - ne grijesis u jednom, a to je da zelis sebi nesto stvoriti u zivotu. Medjutim, grijesis u tome da si svoj covjek i da mozes i trebas zivjeti kako hoces, kao i u svojoj zadrtosti, sto je faktor koji ti moze vise odmoci, nego pomoci u zivotu.
Zadrtost bez pokrica, odnosno bez jasnog razumijevanja samog sebe i svoje okoline, kao i bez nekakve jasne vizije i cilja u nekom narednom periodu, nece te odvesti nigdje osim u rastrzanu nebulozu. I onda - hop! U ogledalu vidis nekoga s 25-30 godina ko se i dalje vrti u istom krugu kao i s 18.

Jasno je meni da si ti sad najpametniji, najjaci, najljepsi, sve znas, smatras da sve mozes sto ti padne na pamet, ali - testiraj se da li je zaista tako. Odgovori sam sebi na ova pitanja (a i meni, ako ti nije tegoba), pa cemo dalje...
1. Mozes li zivjeti sam, sad, od tog momenta kada napunis 18?
2. Gdje ces zivjeti?
3. Sta ces tacno raditi da bi prezivio?
4. Sta je tvoj stvarni cilj, sta da postignes, sta da budes?
5. Koji je put da to ostvaris?
P.S. Namjerno sam izostavio neke stvari, cisto da vidim da li ces ih sam ukomponovati.

Vjeruj mi, ovo su vise nego teska pitanja i za puno starije od tebe, ali hajde... Da vidimo proces tvog razmisljanja.

A to da te roditelji mrze - nije tacno. Nikad u zivotu neces imati vece prijatelje od njih, kao ni od sestre, pa ma koliko se tebi sad cinilo da to nije tako. Znas, sestra bratu nikad nece uraditi ni priblizno nazao kao sto brat moze i hoce sestri. Ovo jos ne znas, ali ces shvatiti kroz zivot.
Roditelji ti mozda nemaju mogucnost da te guraju u tome sto si ti zacrtao (a sto nisi rekao sta je to tacno...), pa to moze biti jedan od razloga zasto te ne ohrabruju.
Zapitaj se i sta je to sto ti trenutno radis u zivotu (ne za zaradu, nego generalno), s km se druzis, kako se ponasas u kuci i van nje (tersanje, stalno visok ton, obracanje svima kao da se stalno svadjas, itd.), kao i da li i na koji nacin uopste doprinosis bilo cemu u svojoj kuci i svojoj porodici.

Eto, poslozi mi ovo, pa cemo dalje...

Ja kont'o on ima ozbiljne planove, kad ono, njemu zelja da bude uhljeb, kao 90% clanova ovog foruma.

Svi mladi perspektivni, samo bi bili drzavni paraziti.

Dodao bih još nešto na ono što sam ranije rekao - pretpostavka je da se čovjek rađa u ropstvu i da fokus njegove borbe mora biti na oslobođenju od okova sistema. Danas u vremenu besplatnih i lako dostupnih informacija, više je nego jasno da smo mi okupirana država bez suvereniteta. Cijeli ovaj balkanski region. Maske padaju i vidi se ko vuče konce ovdje. I ostale zemlje evropske unije su isto okupirane na malo sofisticiraniji način.

To je prva pretpostavka od koje treba krenuti. Dalje, Čovjek je ovisan o sistemu u kojem je rođen i bez obzira na ovu okupaciju. Slično kao u filmu Matrix. Da bi postao svoj čovjek, slobodan i samostalan, potrebne su godine rada i sazrijevanja. Ali bitno je da se krene od pretpostavke da nismo slobodni, da bi znali gdje da usmjerimo našu energiju i borbu. Jer uzalud borba ako je ona usmjerena u svrhu unaprijeđenja sistema koji nas drži u ropstvu. Zato ne treba da ti bude cilj da budeš državni uhljeb nego da ideš skroz kontra od sistema. Da smanjiš njegov uticaj na tvoj život i da režeš veze koje te spajaju s njim. CIlj je postati SELF-MADE MAN. Ono što je nekad bilo mguće u američkom sistemu, poznato kao američki san. Danas to nije moguće ni u americi, tj. mnogo je teže. Ali neki uspjevaju i potrebno je naći neki svoj put.

Eto toliko. Možda se sjetim još nečega. Ovo su neke opšte smjernice koje bi mogle pomoći bez obzira kojim putem kreneš. U glavi trebaš da imaš ideju o slobodi i oslobođenju.

almir90 wrote:Ja kont'o on ima ozbiljne planove, kad ono, njemu zelja da bude uhljeb, kao 90% clanova ovog foruma.

Svi mladi perspektivni, samo bi bili drzavni paraziti.

Ne izigravaj moralca na temi. Da tebi neko ponudi poso u telekomu, prihvatio bi ga ti objerucke, a ovdje prosipas moral

triconja wrote: Ne izigravaj moralca na temi. Da tebi neko ponudi poso u telekomu, prihvatio bi ga ti objerucke, a ovdje prosipas moral

Jesmo l' se to nasli uvrijedjeni???

Da mi je zelja biti parazitas vec bih to bio. Kad si se dotakao Telekoma, imam poznanstva da se uvalim, a ni do para za stelu nije problem da dodjem. Koliko god tebi bilo tesko da to shvatis, ja nikada ne bih postao parazitas.

almir90 wrote:

triconja wrote: Ne izigravaj moralca na temi. Da tebi neko ponudi poso u telekomu, prihvatio bi ga ti objerucke, a ovdje prosipas moral

Jesmo l' se to nasli uvrijedjeni???

Da mi je zelja biti parazitas vec bih to bio. Kad si se dotakao Telekoma, imam poznanstva da se uvalim, a ni do para za stelu nije problem da dodjem. Koliko god tebi bilo tesko da to shvatis, ja nikada ne bih postao parazitas.

Ako tako razmisljas i cuvas se tih ideala onda bravo, svaka cast.

triconja wrote: Ako tako razmisljas i cuvas se tih ideala onda bravo, svaka cast.

Mene samo privatni biznis interesuje.

Jasno je meni da si ti sad najpametniji, najjaci, najljepsi, sve znas, smatras da sve mozes sto ti padne na pamet, ali - testiraj se da li je zaista tako. Odgovori sam sebi na ova pitanja (a i meni, ako ti nije tegoba), pa cemo dalje...
1. Mozes li zivjeti sam, sad, od tog momenta kada napunis 18?
2. Gdje ces zivjeti?
3. Sta ces tacno raditi da bi prezivio?
4. Sta je tvoj stvarni cilj, sta da postignes, sta da budes?
5. Koji je put da to ostvaris?
P.S. Namjerno sam izostavio neke stvari, cisto da vidim da li ces ih sam ukomponovati.

Vjeruj mi, ovo su vise nego teska pitanja i za puno starije od tebe, ali hajde... Da vidimo proces tvog razmisljanja.

A to da te roditelji mrze - nije tacno. Nikad u zivotu neces imati vece prijatelje od njih, kao ni od sestre, pa ma koliko se tebi sad cinilo da to nije tako. Znas, sestra bratu nikad nece uraditi ni priblizno nazao kao sto brat moze i hoce sestri. Ovo jos ne znas, ali ces shvatiti kroz zivot.
Roditelji ti mozda nemaju mogucnost da te guraju u tome sto si ti zacrtao (a sto nisi rekao sta je to tacno...), pa to moze biti jedan od razloga zasto te ne ohrabruju.
Zapitaj se i sta je to sto ti trenutno radis u zivotu (ne za zaradu, nego generalno), s km se druzis, kako se ponasas u kuci i van nje (tersanje, stalno visok ton, obracanje svima kao da se stalno svadjas, itd.), kao i da li i na koji nacin uopste doprinosis bilo cemu u svojoj kuci i svojoj porodici.

Eto, poslozi mi ovo, pa cemo dalje...[/quote]

Evo da ti kazem skraceno, ja nisam naveo nigdje da bi htio sam zivjeti sa 18g ni ti bi to uradio. A i ciljeve sam rekao kroz razne komentare pa citaj, mnogo toga bi pisao sada al evo umoran sam radio sam 15h i iskreno mogu reci nemam snage, hvala na vremenu.

Last December wrote:Dodao bih još nešto na ono što sam ranije rekao - pretpostavka je da se čovjek rađa u ropstvu i da fokus njegove borbe mora biti na oslobođenju od okova sistema. Danas u vremenu besplatnih i lako dostupnih informacija, više je nego jasno da smo mi okupirana država bez suvereniteta. Cijeli ovaj balkanski region. Maske padaju i vidi se ko vuče konce ovdje. I ostale zemlje evropske unije su isto okupirane na malo sofisticiraniji način.

To je prva pretpostavka od koje treba krenuti. Dalje, Čovjek je ovisan o sistemu u kojem je rođen i bez obzira na ovu okupaciju. Slično kao u filmu Matrix. Da bi postao svoj čovjek, slobodan i samostalan, potrebne su godine rada i sazrijevanja. Ali bitno je da se krene od pretpostavke da nismo slobodni, da bi znali gdje da usmjerimo našu energiju i borbu. Jer uzalud borba ako je ona usmjerena u svrhu unaprijeđenja sistema koji nas drži u ropstvu. Zato ne treba da ti bude cilj da budeš državni uhljeb nego da ideš skroz kontra od sistema. Da smanjiš njegov uticaj na tvoj život i da režeš veze koje te spajaju s njim. CIlj je postati SELF-MADE MAN. Ono što je nekad bilo mguće u američkom sistemu, poznato kao američki san. Danas to nije moguće ni u americi, tj. mnogo je teže. Ali neki uspjevaju i potrebno je naći neki svoj put.

Eto toliko. Možda se sjetim još nečega. Ovo su neke opšte smjernice koje bi mogle pomoći bez obzira kojim putem kreneš. U glavi trebaš da imaš ideju o slobodi i oslobođenju.

o kakvoj slobodi i oslobadjanju pricas?

omladinac zeli da bude u uniformi, obje varijante imaju najjacu komandnu strukturu, on ce biti na dnu. svako ce mu izdavati naredjenja.

a protiv sistema mozes samo ako odes u sumu da zivis bez struje i vode i uzgajas sebi hranu
al' hebeno kad cojk ostari, pa mu treba sistem, i za doktora, i za penziju ....

NIsam uspio da upratim kad je rekao to za služenje u vojsci. Uglavnom moj savjet stoji. Ja bih radije gledao da ganjam neki privatni biznis. Sistem kao sistem u smislu obrazovnog i zdravstvenog, nemam ništa protiv toga, ja samo kažem da bi trebalo gledati da se bude što manje ovisan o tim sistemima. Ako si uspješan u onome što radiš privatno uvijek ćeš se moći liječiti bilo gdje i nećeš zavisti od socijale.

Omladinac nije svjestan okova sistema, pa bi možda bilo i dobro da se oproba u vojnim i policijskim strukturama, da sam sagleda kako ti izgleda, džaba mi ovdje drobimo.