Forum Klix.ba

patriot_1 wrote:Kako bismo razumjeli Isusa kao Boga na zemlji koji se moli svome Ocu na nebu, moramo shvatiti da su vječni Otac i vječni Sin imali vječan odnos prije no što je Isus uzeo obličje čovjeka.

aurora313 wrote:

patriot_1 wrote:Kako bismo razumjeli Isusa kao Boga na zemlji koji se moli svome Ocu na nebu, moramo shvatiti da su vječni Otac i vječni Sin imali vječan odnos prije no što je Isus uzeo obličje čovjeka.

Mariner, i sam vidiš da su to petljavine koje zbunjuju i vjernike, ali oni to brzo opraštaju jer su tako istrenirani.

Ovo što sam podvukao je primjer toga, a iz njih se vjernici ne mogu izvući izuzev kobajagi navodima iz jevanđelja. Jer prema gornjem, jasno je da je Isus i prije nego što je bio rođen na zemlji imao vječan odnos sa ocem.

A zatim priča se zapetljava. Uzeo je obličje čovjeka. Mati ga nosala i rodila ovdje na Zemlji, a on ipak uzima obličje čovjeka?! Znači nije božiji sin rođen ovdje nego je avatar!?!

Pa ti nastavi diskutovati i dalje sa ovakvim stručnjacima.

mariner wrote:

patriot_1 wrote:Kako bismo razumjeli Isusa kao Boga na zemlji koji se moli svome Ocu na nebu, moramo shvatiti da su vječni Otac i vječni Sin imali vječan odnos prije no što je Isus uzeo obličje čovjeka. Molim vas da pročitate Ivanovo Evanđelje 5,19-27, posebice stih 23 gdje Isus uči da je Otac poslao Sina (vidi također Ivana 15,10). Isus nije postao Božjim Sinom kad se rodio u Betlehemu. On je oduvijek bio Božji Sin od prošle vječnosti, još uvijek je Sin Božji i uvijek će biti Sin Božji.

Izaija 9,6 nam kaže da je Sin bio dan i da se Dijete rodilo. Isus je uvijek bio dio Trojstva, zajedno sa Svetim Duhom. Trojedinost je uvijek postojala: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh – ne tri boga, nego jedan Bog koji postoji u tri osobe. Isus je poučavao da su On i Otac jedno (Ivan 10,30), što znači da su On i Njegov Otac od iste supstancije i iste biti. Otac, Sin i Duh su tri jednake osobe koje postoje kao Bog. To troje imalo je, te i dalje ima, vječan odnos.

Kada je Isus, vječni Božji Sin, na sebe uzeo bezgrješno čovječanstvo, također je uzeo i oblik sluge, ostavljajući svoju nebesku slavu (Filipljanima 2,5-11). Kao Bogo-čovjek, morao se naučiti poslušnosti (Hebrejima 5,8) svome Ocu kroz Sotonske kušnje, kroz ljudsko optuživanje, odbacivanje od vlastita naroda i, na kraju, kroz raspeće. Kada se molio nebeskome Ocu, molio se za silu (Ivan 11,41-42) i mudrost (Marko 1,35; 6,46). Njegova molitva pokazala je njegovu ovisnost o Ocu u njegovoj čovječnosti kako bi proveo Očev plan otkupljenja, što vidimo u Kristovoj velikosvećeničkoj molitvi u Ivanu 17. Njegova molitva pokazala je da se On sasvim pokorio Očevoj volji, a Očeva volja bila je da ode na križ i plati kaznu (smrt) za naše kršenje Božjega zakona (Matej 26,31-46). Naravno, On je tjelesno ustao iz mrtvih i osvojio oproštenje i vječni život za one koji se pokaju od svojih grijeha i povjeruju u njega kao svoga Spasitelja.

Činjenica da se Bog Sin molio ili razgovarao s Bogom Ocem ne predstavlja nikakav problem. Kao što smo spomenuli, oni su imali vječan odnos prije no što je Isus postao čovjekom. Taj odnos opisan je u Evanđeljima tako da možemo vidjeti kako je Bog Sin u svojoj čovječnosti izvršio Očevu volju, te učinivši to, ostvario otkupljenje za Njegovu djecu (Ivan 6,38). Kristovo stalno pokoravanje nebeskom Ocu dobivalo je snagu i održavalo žarište kroz njegov molitveni život. Kristov primjer molitve možemo i sami slijediti.

Isus Krist nije bio ništa manje Bog na zemlji kada se molio svome Ocu na nebu. Pokazao je da je nužno da čak i bezgrješni čovjek ima vitalan molitveni život kako bi činio volju svoga Oca. Isusova molitva Ocu pokazatelj je Njegova odnosa unutar Trojstva i služi kao primjer nama da se trebamo pouzdati u Boga kroz molitvu kako bismo dobili snagu i mudrost koja nam je potrebna. Budući da je Krist, kao Bogo-čovjek, trebao imati vitalan molitveni život, isto je i s Kristovim sljedbenikom danas.

Zasto je Isus pred svoju smrt govorio tako ce samnom biti i tako je Bog odlucio. Nema potrebe da se sklanjam, nema potrebe da Judu maknemo, nema potrebe da brinete za mene..suudbina je jasna i prepusta se njoj, rece svojim zabrinutim ucenicima.
Ali zasto se on prelomio kad je zakucan na krst pa spomenu: Boze sta mi uradise, sto mi ledja okrenu??

Ovo ti meni odgovori a ne ono gore!

( ove stvari su inace dobro bile poznate genijalnom Fridrihu Nietscheu pa je to u svojoj knjizi antihrist lijepo objasnio)

Black swan wrote:ko vjeruje vjerujem da pomaze i da ima jaka dusevna svojstva
ponekad i tijelo izlijeci jer je sve u korelaciji

stetiti ne moze

patriot_1 wrote:"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!

aurora313 wrote:

patriot_1 wrote:"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!

Što se mene tiče, za mene nije trebao.
Ali, kakav je to otac koji pušta sina da smrtno ispati. Gdje je tu moral priče koji treba cijeniti.
Glupost maximalis.

triconja wrote:U pravu si patriot, covjek umire dva puta, prvi put kad umre bioloski a drugi put kad ga zaborave. Krist ce jos dugo ostati u mislima generacija pa nece umrijeti drugi put, eventualno za nekih hiljadu godina kao i "poslanici" nekih prijasnjih religija.

patriot_1 wrote:

triconja wrote:U pravu si patriot, covjek umire dva puta, prvi put kad umre bioloski a drugi put kad ga zaborave. Krist ce jos dugo ostati u mislima generacija pa nece umrijeti drugi put, eventualno za nekih hiljadu godina kao i "poslanici" nekih prijasnjih religija.

Tako je to u percepciji onih koji misle da je svijet nastao sam od sebe!Mi koji vjerujemo da ga je stvorio Bog vjerujemo i u vječni život!

triconja wrote:

patriot_1 wrote:

triconja wrote:U pravu si patriot, covjek umire dva puta, prvi put kad umre bioloski a drugi put kad ga zaborave. Krist ce jos dugo ostati u mislima generacija pa nece umrijeti drugi put, eventualno za nekih hiljadu godina kao i "poslanici" nekih prijasnjih religija.

Tako je to u percepciji onih koji misle da je svijet nastao sam od sebe!Mi koji vjerujemo da ga je stvorio Bog vjerujemo i u vječni život!

Nije upitno da je bog (neka neshvatljiva sila) stvorio univerzum i dusa da je vjecna. Sta ce se desiti sa dusom nakon smrti niko ne zna i morat cemo sacekati jos dok nam svijeca zivota ne izgori.

"aurora313"
Evo još par koraka, pa ću u osamdesete. Kada bi nekim čudom stigao do raja, u čemu i kako bih ja u tim godinama mogao da uživam u zelenoj travi, potocima koji žubore, jabukama, i čemu se sve ne nudi? Čak i ako bi tamo jednom sreo Smrleta sa 72 djevice... šta bih to sa njima?
Boli me patka za takva 'obećanja' a posebno kada sam čuo da moj pas ne može/ne smije biti sa mnom. Valjda, da nešto ne usere, jelte?

A za patriJota: U pravu si oko realnosti. Svijet je nastajao vremenom, sam od sebe, a bog je nastao sam od tebe

patriot_1 wrote:...Velika većina čovječanstva otkad postojimo vjeruje u Boga,ovog ili onog,i dan danas vjeruje većina iako je znanje napredovalo,mi glupi ti pametan?

aurora313 wrote:

patriot_1 wrote:...Velika većina čovječanstva otkad postojimo vjeruje u Boga,ovog ili onog,i dan danas vjeruje većina iako je znanje napredovalo,mi glupi ti pametan?

Eto tu se vi huserete u gaće... najprije vjerujete u jednog boga, onda dozvoljavate da je bilo i drugih bogova u prošlosti, zatim da je vaš bog sa velikim B... Ne znate ni kako da se postavite.
Stari su Grci smatrali da je najprije bio haos. Pa zar to nije mogućnost da je sve nastalo nakon Velikog praska? Što to ne slijedite?
A kod vas monoteista, sve je svedeno na to da je neko oduvijek postojao i da je zatim počeo sve da stvara. Valjda, iz dosade?! c.c.c.c...

aurora313 wrote:A pošto je tema Moć molitve, da dodam nešto što sam davno iznio ovdje. Radi se mom užem članu familije, adventisti i dubokom pokloniku Isusa, kome se svako jutro i svako veče moli. Ona mi stalno tvrdi da je Isus štiti i pazi ali i mene jer se moli za oboje.

Jednom ja u njenom stanu, vani snijeg napadao. Zvoni telefon i ona se javlja: Evo me na ulaznim vratima, pala sam, ali sam uspijela da se podignem, Dođi da mi pomogneš uz stepenice.

Siđem i zgrabim dosta snijega koji joj kasnije povežem na koljeno, tako da slijedeći dan nije imala problema.

I dok sam to radio, ona mi sva oduševljena priča kako je, eto, Isus na nju pripazio jer se okliznula i pala tek pred kućnim vratima?!?

Kontam, baš je ta molitva korisna stvar!

Dope_Man wrote:

aurora313 wrote:A pošto je tema Moć molitve, da dodam nešto što sam davno iznio ovdje. Radi se mom užem članu familije, adventisti i dubokom pokloniku Isusa, kome se svako jutro i svako veče moli. Ona mi stalno tvrdi da je Isus štiti i pazi ali i mene jer se moli za oboje.

Jednom ja u njenom stanu, vani snijeg napadao. Zvoni telefon i ona se javlja: Evo me na ulaznim vratima, pala sam, ali sam uspijela da se podignem, Dođi da mi pomogneš uz stepenice.

Siđem i zgrabim dosta snijega koji joj kasnije povežem na koljeno, tako da slijedeći dan nije imala problema.

I dok sam to radio, ona mi sva oduševljena priča kako je, eto, Isus na nju pripazio jer se okliznula i pala tek pred kućnim vratima?!?

Kontam, baš je ta molitva korisna stvar!

JoseMujica wrote:

Black swan wrote:najviše molim rano ujutro i pred spavanje
najviše molim za mentalno zdravlje sebe
i zdravlje meni najbližih

ni za šta materijalno ne molim iako imam strah od vjetra da mi ne digne krov


često imam poriv da spucam nekog šakom u žvalje kao odgovor na sve laži i gluposti koje slušam svakodnevno
osobno smatram da takav odgovor na društevne probleme nije poželjan
zato se molim za smirenost

veoma sam temperamentan često buknem i izuzetno sam nervozan
brzoplet... sve to želim ukloniti ali je nemoguće bez malih koraka
jedan od njih je molitva
Bože nemoj da ga žvajznem po žvaljama

triconja wrote: Koliko psihickih labilnih osoba religija cuva da ne cine losa djela, zdravije nego piti za smirenje lijekove