animals wrote:Ti imas desetero djece a ja jedno..
jel ocekujes da cu ti ja hraniti djecu..
hrani sam ono sto pravis,,
a jel te to neko molio da mu djecu hranis. 
Nije tema, ali odgovoricu ti..biscanka2 wrote:animals wrote:Ti imas desetero djece a ja jedno..
jel ocekujes da cu ti ja hraniti djecu..
hrani sam ono sto pravis,,
Povrsan pristup komplikovanom i drevnom problemu. Glavni uzrocnici siromastva nisu ne poznavanje kontracepcije i sl. Uzrocnici propalih drzava kao izvora siromastva se nalaze kilometrima na Zapadu.animals wrote:
nIko nije kriv siromasnim sto se mnoze bez kontrole,
pa im krivo sto im oni koji imaju jedno diijete kroje sudbinu..
[emoji1]Niemand wrote:Ne znam sta si ti ocekivala, gledali smo svi spanske sapunice.
Ne obracaj previse paznje na zlobnim komentarima. Ovdje je mnogo onih koji su gorki i puni cinizma pa bi malo da lijece komplekse preko netasurvivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.
Tebi sve najbolje! 
procitah tvoj prvi postsurvivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.
pošto sam dugo na ovom forumu predpostavio sam da gdje ce tema otic te nastavih citat i dodjoh do ovog kojeg citiram i necu dalje. ti si jedan borac i uspjet ceš u životu a ovi što ti palamude i ko nešto prigovaraju nebitni suNista ti nisi izgubila,ti si jako profitirala,vidjela,osjetila,naucila...Ne sekiraj se znaci,ziva,zdrava,pametnija.Dobila si neko iskustvo i znanje koje ja recimo kao roditelj tesko mogu prenijeti na dijete.Imam cerku na fakultetu,nemam i nisam imao nikakvih problema sa njom ali kroz razgovore vidis to neko neiskustvo,pogresne predstave o zivotu,pogotovo o razmisljanju o zivotu u inostranstvu...Te stvari ne mogu ja objasniti.Nece da slusa,peglam je a necu da je smaram peglanjem.Oni sve znaju,culi,procitali,raja rekla,hiljade padaju s grane vani a nikad probala nije.Kako,sta,kako joj objasniti neke stvari? Proslo ljeto je prije pocetka fakulteta zaposlim kod druga u butiku,naravno ne kazem da mi je drug a njemu kazem da je slucajno niceg ne postedi, a pored svog posla da cisti od poda do wc-a,portala,nek ostane i duze kad treba...Nije kukala,odradila je ali vidim po njoj da nadolazi laganini.survivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.
Prvu platu kad je dobila,mala ali njena,vlastitim rukama zaradjena,sreca velika... Upisala fakultet,ali hoce i da radi.Osjetila svoj dinar.Sad mi vodi dio posla,stranicu,komunicira sa klijentima iz inostranstva,koristi jezike i steceno znanje i napreduje.Jos mi je zelja da se ispuni njen plan da ide 2 godine studirati vani.Da se jos malo namuci i potrudi sama...Nije sve ni u skoli,ima nesto i u iskustvu,zivotnom.A to je jako bitno u zivotu.Zato tisu misu i furaj dalje.Mnogo je lakse vani sto se tice tih stvari.Tamo je normalno da djeca rade,zarade,napate se,osjete...Sa 16 vec nesto rade,sezonski...Ovde em nema sta ,em nasim kompleksasima je to blam.Rodio babo princezu,daj telefon,garderobu,daj i iznad svojih mogucnosti da princeza ne pati za onim sto se plasira po netu i tv-u.Sarena laza...I onda se cude kad pocnu problemi.Il dovede kakvog celavog s torbicom,bmw-om i pistoljem u torbici...Ali baboooo,ja njega vooolimmmm...Post godine, realnoHAVANA wrote:Nista ti nisi izgubila,ti si jako profitirala,vidjela,osjetila,naucila...Ne sekiraj se znaci,ziva,zdrava,pametnija.Dobila si neko iskustvo i znanje koje ja recimo kao roditelj tesko mogu prenijeti na dijete.Imam cerku na fakultetu,nemam i nisam imao nikakvih problema sa njom ali kroz razgovore vidis to neko neiskustvo,pogresne predstave o zivotu,pogotovo o razmisljanju o zivotu u inostranstvu...Te stvari ne mogu ja objasniti.Nece da slusa,peglam je a necu da je smaram peglanjem.Oni sve znaju,culi,procitali,raja rekla,hiljade padaju s grane vani a nikad probala nije.Kako,sta,kako joj objasniti neke stvari? Proslo ljeto je prije pocetka fakulteta zaposlim kod druga u butiku,naravno ne kazem da mi je drug a njemu kazem da je slucajno niceg ne postedi, a pored svog posla da cisti od poda do wc-a,portala,nek ostane i duze kad treba...Nije kukala,odradila je ali vidim po njoj da nadolazi laganini.survivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.
Sto jest-jest!Njanjavi wrote:Post godine, realnoHAVANA wrote:Nista ti nisi izgubila,ti si jako profitirala,vidjela,osjetila,naucila...Ne sekiraj se znaci,ziva,zdrava,pametnija.Dobila si neko iskustvo i znanje koje ja recimo kao roditelj tesko mogu prenijeti na dijete.Imam cerku na fakultetu,nemam i nisam imao nikakvih problema sa njom ali kroz razgovore vidis to neko neiskustvo,pogresne predstave o zivotu,pogotovo o razmisljanju o zivotu u inostranstvu...Te stvari ne mogu ja objasniti.Nece da slusa,peglam je a necu da je smaram peglanjem.Oni sve znaju,culi,procitali,raja rekla,hiljade padaju s grane vani a nikad probala nije.Kako,sta,kako joj objasniti neke stvari? Proslo ljeto je prije pocetka fakulteta zaposlim kod druga u butiku,naravno ne kazem da mi je drug a njemu kazem da je slucajno niceg ne postedi, a pored svog posla da cisti od poda do wc-a,portala,nek ostane i duze kad treba...Nije kukala,odradila je ali vidim po njoj da nadolazi laganini.survivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.
Joj i ovo je predrasuda, brate.KB9 wrote:u tebi je problem oci moje, sta si ti mislila otic u njemacku i zaradit lako pare, eto oni ce tebe primit i dindilit ti, jedva cekaju, treba i tamo propisat krv ko i ovde
pa moze i ovde isto ako vrijedis, o tome se i radipirmin wrote:Joj i ovo je predrasuda, brate.KB9 wrote:u tebi je problem oci moje, sta si ti mislila otic u njemacku i zaradit lako pare, eto oni ce tebe primit i dindilit ti, jedva cekaju, treba i tamo propisat krv ko i ovde
Moze se i vani proci lagano, sa finom nafakom.
survivor2016 wrote:Pozdrav svima. Kao sto kaze sam naslov, imam potrebu, a nekako osjecam i duznost da opisem moje iskustvo i moje greske kao Au Pair u Njemackoj i mozda tako pomognem nekome i uputim ga da ne dozivi neugodnosti kao ja, jer nazalost mene nije imao ko iskreno uputiti.
Ako ste mislili da ce ovo biti prica o nekoj agenciji koja na sav glas reklamira kako je Au pair program divno iskustvo i rad sa djecom - nece.
Ja sam svoju host porodicu nasla sama na AuPairWorld stranici. Sad ce mnogi pomisliti "tako ti i treba kad ti je bilo zao dati 500 KM agenciji da ti nadju porodicu" - nije mi bilo zao jer ih nisam imala. S obzirom kakvo nam je stanje u drzavi, mislim da ce me mnogi ipak shvatiti.
A sve u svemu, agencija vam ne moze pomoci previse, jedino vam moze pronaci novu porodicu. Ako 3 puta promijenite porodicu, vracaju vas kuci.
Prvo da objasnim da Au pair program je to - program! Ne deklarise se kao posao niti cete dobiti radnu vizu. Dobit cete Au pair vizu koja je zapravo "putnicka viza", da mozete uci i izaci iz Njemacke vise puta u toku tih 12 mjeseci. Ne mozete naci posao sa tom vizom niti ista slicno.
Au pair program treba da obuhvata - rad sa djecom i lakse kucanske poslove. Medjutim, host porodice vecinom zloupotrebljavaju ovaj program, traze od djevojaka da rade vise sati nego je po zakonu odredjeno i da rade poslove koji nisu njihova duznost i koji nisu navedeni u ugovoru (najblaze receno - da budu hamali). Sto se tice Njemacke, po zakonu treba da se radi 30h sedmicno - sto je 6 sati 5 dana pa 2 dana odmora ili 5 sati 6 dana pa 1 dan odmora, medjutim kao sto rekoh, rijetko se koja porodica pridrzava toga.
**Da odmah napomenem, moje iskustvo je jako lose. Vjerujem da ima jos djevojaka sa dobrim i losim iskustvima i da ce se javiti.
**Iskustva koja ce biti opisana u tekstu su vecinom moja, ali bit ce i iskustava drugih djevojaka. U gradu gdje sam ja bila odrzan je AuPairWorld meeting tako da sam upoznala djevojke iz Francuske, Amerike, Engleske, Spanije, Albanije, Brazila, Meksika, Perua, Italije, Juzne Afrike, itd.
Pa da pocnemo... Malo informacija o porodicama: porodica da bi mogla imati Au pair, po zakonu mora zaradjivati odredjenu sumu novca (neko ko nije dobro situiran ne moze sebi priustiti Au pair) i mora imati odredjenu kvadraturu stana (posebnu sobu i kupatilo za Au pair djevojku).
**Zakljucak: Svaka porodica ima vise novca nego mi mozemo i zamisliti.
Kad citamo o Au pair programu, svi se "zalijepimo" za onaj dio: sta porodica nudi nama (koje su njihove duznosti).
Pa tamo pise - stan i hrana. Ja ovaj segment uopste necu da ubrajam. Zasto? Zato sto se porodice toliko cvrsto toga drze u smislu: kako ona ima obraza da se pobuni, a mi joj dali lijepu prostranu sobu i hranu. Realno gledajuci, ako je neko iole normalan ovo treba da gleda kao "podrazumijeva se da cemo joj dati da jede i da ima gdje spavati, ipak cuva nasu djecu"! Stan, hranu, struju, vodu, internet - oni moraju da plate, bili vi tu ili ne.
Sto se tice hrane, njemci u frizideru imaju: puter, mrkvu, krastavac, mlijeko (za djecu, ne za vas), med, marmeladu, nekoliko jaja.
I ako porodica slucajno ima vise hrane, vi jedete isto sto i oni, tako da ne trose nista "extra" para na vas.
Njemci ce takodje radije baciti frisku hranu psu, nego dati vama da pojedete (nije moje licno iskustvo, ali je iskustvo djevojke koja je takodje iz Bosne).
**Zakljucak: Nikad im nemojte dopustiti da vas ucjenjuju time kako vam daju stan i hranu i da se osjecate lose zbog toga.
Sada jedan veoma zanimljiv dio - koliko porodica zapravo mjesecno potrosi na vas (u ovom slucaju koliko su moji trosili na mene):
- dzeparac 260 eura
- mjesecna karta 69,20 eura
- zdravstveno osiguranje 45 eura
- kurs njemackog 50 eura (dobijate mjesecno samo ako idete na kurs, ako ne idete necete ni dobiti)
**Zakljucak: Oko 424 eura.
Vasa duznost kao Au pair. Bukvalno...
- 24h na dan biti dostupni na telefon
- da mogu da vam kazu "ne smijete spavati vec morate raditi 24h", vjerujte da bi vam rekli
- svaki posao koji je njima mrsko, oni ga prebace vama i predstave kao da je to vasa duznost, hladno
- rad sa djecom, nimalo uzbudljiv vjerujte mi, da ne znam koliko volite djecu
- rad vikendom, prekovremeno (u vecini slucajeva nije placen ili vam se obeca da ce platiti, pa kao zaborave, itd.)
**Zakljucak: Ne dopustite im da vas zovu na telefon u toku vaseg slobodnog vremena. Pisite svaku minutu koju ste radili i trazite da vam plate, ako nakon druge-trece opomene i dalje ne zele da plate - pocnite traziti drugu porodicu.
Host roditelji... (licno iskustvo)
Host tata - okay, smiren covjek, voli se nasaliti ponekad, itd.
Host mama - bolesnik, control-freak, mora sve da bude po njenom. Prije mene imali su dvije Au pair iz Kolumbije, prva ih napstila nakon 4 mjeseca, druga nakon 6 mjeseci. Sto li Boze, evo sve se pitam(sarkazam, naravno)
Ja odvratnije zene u zivotu nisam vidjela! Da moze da Au pair curi zguli kozu s ledja, uradil bi to! O njoj mogu knjigu napisati. Ali to mozda u nekom drugom post-u jer ce ovaj biti predug svakako.
A recimo djevojka iz Bosne, koju sam prije spomenula, kod nje je host tata bio isti kao moja host mama.
**Zakljucak: Jedno od roditelja nije normalno 100% i imat cete nekih problema sa njima.
Djeca...
Ja sam radila sa 2 djecaka (2 i 4 godine). Hmm... Znate onu razmazenu djecu iz vase ulice, kojima su roditelji kupili sve igracke na svijetu, al su ona opet nezadovoljna, pa placu i razvlace se ko zvaka... Eh tu djecu pomnozite sa 10!
Djeca u Njemackoj su toliko razmazena, bez odgoja i manira, da vjerujem da ce neko nekad napraviti dokumentarac o njima.
Kod njih ne postoji "ne" kao odgovor. Ako hoce nesto to mora biti SAD, ODMAH ili cete svjedociti vristanju ko da im neko zub vadi i valjanju po podu (nije bitno gdje, u stanu, na ulici, itd.), gadjanju bilo cim (vecinom tebe), udaranje, jako pogrdne rijeci, itd.
Sta je meni fascinantno bilo i jos uvijek pokusavam da objasnim sebi - nose pelene do 4 godine (moguce i duze). U mom slucaju, morala sam da stavljam pelenu djetetu od 4 godine i da mu pripremim pipu svaku noc pred spavanje.
Djecu voze u kolicima za bebe dokle god se kolica ne raspadnu (do 5-6 godine). Djeca apsolutno nisu drustvena, sebicna su i ekstremno odbojna.
Putovanja...
Putovati sa porodicom negdje - ni pod razno! Vecinom cure misle "jao super, oni putuju dosta, ici cemo svugdje" - da, ONI putuju, a vi RADITE po cijeli dan! Nemate slobodnog vremena uopste (nema vrtica, djeca su 24h sa vama), sa njima ste u apartmanu, non-stop neko nesto trazi od vas. Oni se kupaju - vi cuvate djecu, oni hoce romanticnu veceru u dvoje - vi cuvate djecu, u toku noci djeca se probude, zaplacu - vas ce da probude jer toboze oni su popili previse vina, ne osjecaju se dobro, itd., itd.
**Zakljucak: Nikako! Radije ostanite tih 7-14 dana sami u stanu ili otputujte negdje bez njih ako imate para. Nikako pristajati na tu robiju da idete s njima.
Ovo bi bilo sve za ovaj put. Nadam se da ce se i druge cure javiti sa svojim iskustvima.
Ja sam ostala 12 mjeseci... Kako? Zasto? Ni sama ne znam, jos uvijek sabiram utiske i razmisljam sta dalje da radim.
Ako nemate nijedan drugi nacin da odete iz zemlje, a zelite... Probajte ovo. Kako vidite ja nigdje nisam napisala - nemojte! Znam kakva je situacija u zemlji, nemamo mnogo nacina da napredujemo i vecina nazalost ode trbuhom za kruhom. Ali shvatite samo da nije lako.
Ja svakome od srca zelim da ne naidje na host porodicu kao sto je bila moja.
Svaka vam cast na ovome. Kao da citam tekst sopstvenog oca. Uvijek je brinuo, ali nas je pustio da se borimo.HAVANA wrote:Nista ti nisi izgubila,ti si jako profitirala,vidjela,osjetila,naucila...Ne sekiraj se znaci,ziva,zdrava,pametnija.Dobila si neko iskustvo i znanje koje ja recimo kao roditelj tesko mogu prenijeti na dijete.Imam cerku na fakultetu,nemam i nisam imao nikakvih problema sa njom ali kroz razgovore vidis to neko neiskustvo,pogresne predstave o zivotu,pogotovo o razmisljanju o zivotu u inostranstvu...Te stvari ne mogu ja objasniti.Nece da slusa,peglam je a necu da je smaram peglanjem.Oni sve znaju,culi,procitali,raja rekla,hiljade padaju s grane vani a nikad probala nije.Kako,sta,kako joj objasniti neke stvari? Proslo ljeto je prije pocetka fakulteta zaposlim kod druga u butiku,naravno ne kazem da mi je drug a njemu kazem da je slucajno niceg ne postedi, a pored svog posla da cisti od poda do wc-a,portala,nek ostane i duze kad treba...Nije kukala,odradila je ali vidim po njoj da nadolazi laganini.survivor2016 wrote:Posto sam znala da ce misljenja biti oprecna, a nisam postavila topic da bi se ljudi ovdje svadjali, da pojasnim malo.
Dijete sam roditelja srednjeg staleza kao vecina nas u nasoj nam lijepoj drzavi. Nakon rata moji su imali jedan kofer sa djecijom odjecom i nista vise. Nisam navikla na luksuz niti da dignem noge na sto cekajuci da mi neko drugi nesto donese, pokloni, itd. Od malena sam naucila da jedino radom, sa svojih 10 prstiju mogu dobiti nesto.
Nisam imala nikakva ogromna ocekivanja niti da cu donijeti vrece novca "jer ce me placati da podgrijem hapu djetetu".
Otisla sam da radim!
Jedino sto sam ocekivala, kao svaki normalan covjek jeste da me iole postuju jer sam zivo bice iako dolazim iz drzave kojoj oni ne znaju ni ime izgovoriti.
Topic sam otvorila, kao sto sam rekla na pocetku, da pomognem, da objasnim djevojkama koje planiraju da idu na ovaj program, jer meni nije niko objasnio na sta to zapravo lici. A ima ih sigurno koje ne vide drugi izlaz iz drzave osim ovog. Pa neka dva puta razmisle.
Moje je da uputim, pomognem, objasnim. Nije moje da osudjujem nikoga. Ko ce i zasto otici, njegova stvar.
Zelim samo da im dam realnu sliku onoga sto ih, nazalost, veoma moguce, ceka ako odu.