#70 Dr. Dragoljub Stojanov Objavljeno u broju 152 DANA, 28. april 2000
Posted: 10/01/2017 13:27
by stakasa
Evo neka vam ne bude tesko procitati intervju sa Dragoljubom Stojanovom, po meni najrazboritijim covjekom na bh sceni tih godina. Naravno, pocuclo ga je na kraju. Ne zbog strategije nego sto je neko bio zapiko njegovu mjesto na fakultetu. Ako te preskoci stan i snajperska municija u ratu stice te nesto u ovom stilu. Dugo nam je i trajo
Dr. Dragoljub Stojanov redovni je profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje predaje medjunarodnu ekonomiju i medjunarodne finansije. Objavio je vise knjiga, a posljednja u nizu je Ekonomija i podjela, nedavno publicirana u izdanju izdavacke kuce DID iz Sarajeva. U nadahnutom razgovoru za Dane profesor Stojanov iznosi niz zanimljivih ocjena, opservacija i elaboracija o multinacionalnim kompanijama, MMF-u, stranom privatnom kapitalu, rusi dogme novih ekonomskih teologa koji prihvacaju sve sto vlasnici svjetskog kapitala izuste, predlaze novu ekonomsku strategiju za Bosnu i zemlje u tranziciji, te upozorava da se od sok-terapije free marketa moze i umrijeti. Oni koji prate znanstveni angazman profesora Stojanova znaju da u svojim ocjenama strateske naravi ovaj ratni clan Vlade Bosne i Hercegovine do sada uglavnom nije omanuo
EKONOMIJA NE MOZE
UJEDINITI BOSNU I HERCEGOVINU
Razgovarao: Nerzuk Curak
DANI: Profesore Stojanov, kako biste Vi na nekoj zamisljenoj ljestvici numeriranoj od nule do deset, ocijenili dosadasnji tok privatizacije u Bosni i Hercegovini?
STOJANOV: Sa nulom.
DANI: Znaci, aktualni koncept privatizacije nista ne valja?
STOJANOV: Po mom misljenju, ne valja.
DANI: Pa, sta predlazete, ako nije kasno, da se uradi?
STOJANOV: Sada je za sve kasno. Ja mislim da se iz ove situacije ne moze izaci, i ono sto zbunjuje, kao sto sami vidite, jeste djelovanje medjunarodnog faktora koji forsira privatizaciju po svaku cijenu, a onda kad se ona dogodi, kao sto je taj slavni slucaj sa Holiday Innom, postavlja odredjene upitnike o toj privatizaciji koja se vec dogodila. Kad je u pitanju medjunarodna zajednica i njeno ekonomsko ponasanje na ovim prostorima, ima nekoliko momenata koje ja jednostavno slabo razumijem. Oni znaju da je kod nas na djelu etnicka privatizacija, znaju da se drzavna i entitetska svojina privatiziraju, to se moglo predvidjeti, znalo se da ce tako biti, njima je na to skretana paznja, no oni to nisu uvazili. Dakle, u ekonomskom smislu, medjunarodna zajednica se dosta cudno ponasa.
DANI: Zasto?
STOJANOV: Zbog jedne neodrzive teze na koju je nasjeo dobar broj nasih politicara, pa, moram reci, i mojih kolega. Trenutno je uvrijezeno misljenje da neki free market, neka imaginarna pojava, kad se pusti da djeluje, da ce ona po nekom automatizmu dovesti do reintegracije ekonomskog prostora, a preko toga i do politickog. Ja sam siguran, prvo: da free market u svijetu nikada nigdje nije postojao, drugo: da se nijedna drzava u svijetu nije razvila na bazi tih imaginarnih principa free marketa, trece: da posebno kod nas to ne moze biti u datim politickim i ekonomskim uvjetima. Ekonomski gledano, smijesno je, da ne kazem neku ostriju rijec, misliti kako je moguce na bazi uvoza, jer mi slabo sta proizvodimo, izvrsiti ekonomsku reintegraciju Bosne i Hercegovine. Pravila igre su sasvim druga i ja sam se usudio da ih napisem i predlozim vise puta. Za vas bi bila interesantna knjizica Strategija ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, zavrsena u maju '97. kao naucni rezultat jednog projekta koji sam vodio.
DANI: Sta se desilo sa tim dokumentom strateske prirode?
STOJANOV: Bila je jedna javna prezentacija na kojoj su me odmah iskritikovali i Svjetska banka i Medjunarodni monetarni fond (MMF) i neke moje kolege i politicari, sto sam ja, naravno, i ocekivao.
DANI: Sta im se to nije svidjelo u Vasoj eleboraciji?
STOJANOV: Mi smo Strategiju ekonomskog razvoja postavili tako da je ona prije svega trebala da obezbijedi porast proizvodnje i zaposljavanja, postepenu privatizaciju, postepenu liberalizaciju, onako kako se sav razuman svijet uvijek razvijao umjesto ove sok-terapije. Znao sam da to nece biti prihvaceno jer je kod nas aktuelna jedna ekonomska dogma. Imamo i domace i strane ekonomske teologe, odnosno dogmaticare koji su cak i interesno uklopljeni. Ali, ovi strani dogmaticari su na svjetskom planu napravili toliko gresaka da je to za ne vjerovati, tako da se covjek mora upitati da li su oni iz neznanja napravili te greske ili su greske napravljene namjerno, odnosno nisu greske.
DANI: Optuzit ce Vas novi dogmaticari za teoriju zavjere.
STOJANOV: Ne moraju mene. Evo, pogledajte, ja drzim ovdje u kabinetu clanak iz londonskog Economista objavljen 1990: Ruska reforma za 500 dana. To je bio Satalinov plan po kojemu je u Rusiji trzisna ekonomija trebala profunkcionisati za 500 dana. To se, naravno, nije desilo, pa je i sam Jeffrey Sachs (poznati svjetski ekonomista, svojevremeno savjetnik Ante Markovica, op. aut.), koji je to podrzavao u pocetku, poslije rekao da Rusiji treba najmanje 5.000 dana za tako nesto. Dakle, jedan isti autor, tako poznat, dva je puta iz temelja promijenio misljenje, da bi danas postao jedan od najvecih protivnika nacina kako se tranzicija izvodi, nacina ponasanja MMF-a, itd.
DANI: Da li Vi cijenite da je MMF u Bosni i Hercegovini odigrao konstruktivnu ili destruktivnu ulogu?
STOJANOV: Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, onda je izuzetno tesko nesto o tome reci, jer, nazalost, mi jos nismo organizirana drzava. Da smo mi organizirana drzava, naprimjer kao jedna Rumunija ili neka druga od tih zemalja u tranziciji, znaci da nismo imali rat, da nismo imali te druge domace probleme i da smo polucili one rezultate kakve su te zemlje u tranziciji polucile, ja bih rekao da je odigrao negativnu ulogu. Medjutim, posto je MMF prisutan kod nas i posto je medjunarodna zajednica ovdje i posto smo mi neorganizovani, onda moram kazati da je ono sto je dobro za ove prilike, ali ni za jednu drugu, taj currency board (valutni odbor), odnosno forsiranje stabilnog kursa valute. To je dobro, jednostavno zato sto svi mi znamo da bi nasi politicari, po svoj prilici, posegli duboko u stampanje para. Dakle, MMF je samo taj dio posla uradio dobro, sve drugo sto je uradjeno nije uradjeno kako treba. Kod nas, ali i u svim zemljama u tranziciji i sirom svijeta vlada dogma da su free market i strani privatni kapital prava medicina i jedine determinante prosperiteta. To je jedna od najopasnijih zabluda koja vlada savremenom svjetskom ekonomijom. Zasto? Zato sto u svijetu nema zemlje koja se na bazi ta dva principa razvila. Engleska se nije tako razvijala u 19. vijeku, posebno ne na bazi free marketa, nego na bazi naglasene drzavne regulative. Cak je bio zabranjen odlazak strucnih radnika iz Engleske. To se kod nas ne zna, niko o tome ne govori. Nema drzave koja se razvila na ta dva stuba.
DANI: Ja iz Vase elaboracije, vjerovatno pogresno, izvodim zakljucak da odsustvo stranog kapitala i nije neki veliki problem za BiH?
STOJANOV: Kako to mislite?
DANI: Pa ako strani privatni kapital nije stub razvoja neke zemlje, onda nedostatak tog kapitala nije nas kljucni problem?
STOJANOV: Nije kljucni. Jest problem, ali nije kljucni. Pazite sta je poenta. Ako zamislite idealan free market - kazem, nikad ga nije bilo, samo ga zamislite tako - morate imati trziste, sve trzisne institucije, izvanrednu pravnu regulativu, organizovanu drzavu u cijelosti, a mi od toga nemamo nista. Pored toga, to trziste samo po sebi podrazumijeva punu mobilnost faktora proizvodnje, i rada i kapitala, i to, ja mislim, i ptice znaju da jednostavno ne dolazi u obzir u okviru Bosne i Hercegovine. A imamo, sto je paradoks, mobilnost kapitala i rada na relaciji Bosna i Hercegovina - svijet. To imamo. Znaci, kadrovi koji bi trebali ovdje da ostanu i koji su dobrodosli, oni mogu da odu, kapital koji je ovdje prijeko potreban, on moze da ode liberalno, takav zakon se pravi i trazi se da se takav zakon pravi. Pogledajte paradoks. Tako se zakoni rade, tako nas kapital odlazi, mozda u svicarske banke. Po logici stvari, ja nikog za to ne osudjujem u ovakvim okolnostima, to je sasvim normalan proces, a u isto vrijeme kad taj kapital odlazi iz Bosne i Hercegovine, mi ocekujemo da strani kapital dodje i da nas ekonomski oporavi. To nesto ne ide. To je jedan momenat. Drugo, strani kapital je dobrodosao, vise razloga ima zbog kojih je dobrodosao, ali vi ne znate, niko ne zna niti moze znati koliko ce stranog kapitala ovdje biti, da li ce ga biti dovoljno da se privreda podigne ili ce to biti sporadicne pojave, to niko ne zna. Trece, obicno strani kapital dolazi u onu zemlju koja je vec u usponu, koja je u fazi prosperiteta, zbog profita, zbog profitne klime. Prema tome, to je paradoks, mi ocekujemo da on dodje da nas spasi, a mi jos nismo u fazi uspona. Kad mi budemo u fazi uspona, on ce nama biti manje vazan.
DANI: Vrlo cesto nasi vodeci politicari su nam, opravdavajuci potpisivanje Dejtonskog sporazuma, kazivali da ce ekonomija ujediniti zemlju…
STOJANOV: Nema sanse. Ekonomija ne moze ujediniti Bosnu i Hercegovinu, ne moze ujediniti ni jednu drzavu. Jednostavno zato sto moraju postojati razni drugi institucionalni okviri, organizacija drzave, drustva, moraju postojati zajednicke institucije da bi ekonomija mogla normalno djelovati. Ako te institucije ne postoje ili ako stoje na putu ekonomiji, onda ona ne moze biti integrirajuci faktor.
DANI: Tako dolazimo do Vase sintagme da je dejtonska BiH frankenstein drzava?
STOJANOV: Znate sta, ja bih najjednostavnije odgovorio na to pitanje ovako: volio bih da ovdje vidim puni protektorat. Ali, sta to znaci i zasto nam treba? Hajde da kazemo zasto. Zato sto mi nismo u stanju jos uvijek, nakon pet godina od rata, da konstruktivno djelujemo, a i problem je tezak sam po sebi, nije jednostavan. S druge strane, iako je medjunarodna zajednica snazno prisutna u Bosni, nije toliko konstruktivna koliko bi trebala biti konstruktivna, cak je ponekad njen angazman zbunjujuci. Zbunjujuce djeluje i neki napis ili komentar da u Bosni i Hercegovini postoji korupcija nakon cega se kaze da korupcije nema. Sad pogledajte koliko samo taj segment dekurazira strani privatni kapital da dodje u Bosnu i Hercegovinu. A tu ocjenu da ima pa nema korupcije, oni su dali, nismo mi. Znaci, neosporno smo mi glavni krivci, ali i medjunarodna zajednica je mogla biti malo organizovanija i opreznija kad smo mi u pitanju. Volio bih da vidim medjunarodnu zajednicu odgovornu, kad je vec ovdje, za buducnost Bosne i Hercegovine, ali u totalitetu, dakle i za njenu ekonomsku dimenziju.
DANI: Ali, oni to nece. Pitanje je zasto?
STOJANOV: To je veliki rizik, jer bi oni tada, normalna stvar, morali koncept promijeniti, jer se ne bi moglo tada na bazi free marketa obezbijediti prosperitet Bosne i Hercegovine. Onda bi morala slijediti jedna reorganizacija drustva, onda bi morali malo reformisati Dayton pa napraviti normalnu drzavu, onda bi morali malo kapitala ubaciti ovdje, onda bi morali malo promijeniti ponasanje Medjunarodnog monetarnog fonda. Prema tome, to je njima, izgleda, zalogaj koji ih zasad ne interesira.
DANI: Zasto medjunarodna zajednica uporno ulaze kapital u obnovu, da tako kazem, nematerijalne proizvodnje, a industriju ostavlja da umre?
STOJANOV: U pitanju je globalna strategija. To se desava i u drugim zemljama. Zato se samo i govori o stranim privatnim investicijama kao promotoru razvoja u tim zemljama. Kao sto vidite, nigdje vise nema kredita poput Marshallovog plana i poput drugih oblika finansijskih kredita koji su omogucavali zemljama da se zaduze i razviju vlastite kapacitete, itd. Sad je to eliminirano. Na sceni je doktrina ciji je izraz tzv. standardna sok-terapija za tranzicijske zemlje: konvertibilnost valute, liberalizacija vanjske trgovine, liberalizacija cijena, brza privatizacija… Sad se tek pojavljuju najozbiljniji ekonomisti koji smatraju da je to bila apsolutna zabluda, da je to bilo nerealno, da je prosto nevjerovatno kako su ljudi mogli tako nesto smisliti, a meni to nije cudno. To je smisljeno u interesu transnacionalnih korporacija. Ocigledna je veza izmedju transnacionalnih korporacija (TNK) i medjunarodnih finansijskih institucija koje rade u njihovom interesu, ne u nasem, nego u njihovom. Ja sam prije 20-ak godina, z77-'78, proveo na Prinstonskom univerzitetu godinu dana studirajuci nesto sto je mnogima izgledalo suludo, iskljucivo TNK i MMF, i tada sam ih profilirao da ce biti partneri na globalnom planu i znao sam zasto. I evo, to se sad dogadja. Mi kao BiH tu nista ne mozemo uciniti. Jedino mozemo traziti kao grupa zemalja u tranziciji, apelovati, ustvari, na razvijene zapadne zemlje da, toliko koliko one mogu kontrolisati transnacionalne korporacije, mada ni to vise nije sigurno, malo svijet usmjere vise u nekom kooperativnom pravcu, ne samo u pravcu free marketa. Vidite, komparirajmo zasto je Rusija propala, a Kina nije. Zbog koncepta ekonomije koji je prihvacen. Rusija je prihvatila sok-terapiju free marketa, prihvatila je iluzije i jednostavno je dovela sebe u katastrofalnu situaciju. Na stranu prica o korupciji, ona samo pomaze.
DANI: Da li je direktna posljedica sok-terapije pojava kleptokracije i mafiokracije?
STOJANOV: Jeste.
DANI: Da Vas pitam nesto radikalno: sta Vi mislite, da li je politika Medjunarodnog monetarnog fonda u krajnjoj liniji, da budem grub, ukidanje ili mozda, bolje kazano, samoukidanje materijalne proizvodnje u nacionalnim drzavama u korist multinacionalnih kompanija?
STOJANOV: Ne bih rekao ukidanje materijalne proizvodnje, nego razvijanje proizvodnje, komplementarne zahtjevima i potrebama transnacionalnog kapitala. Pazite, globalizacija je po meni jedan proces koji vodi ka jednom drugom procesu koji nam cesto izmice, a to je ukidanje nacionalnih drzava. Mi ekonomisti dolazimo u situaciju da mnogo toga sto smo mozda znali iz ekonomije vise ne vrijedi. Nasa kejnzijanska, monetaristicka ekonomija vise ne vrijedi kao ni neke njene izdanice. To je ekonomija koja se bazirala i bila orijentisana na jednu drzavu, stimuliranje privrednog razvoja te drzave, i takve su bile i mjere ekonomske politike u jednom medjuzavisnom svijetu. Medjutim, sad sa transnacionalnim korporacijama, jednim nadnacionalnim subjektima koji dominiraju svijetom, ta drzava, apsolutno svaka, ne samo bosanska, hrvatska, njemacka, italijanska vec drzava kao takva, dovedena je u pitanje. To znaci da mi ekonomisti one mjere koje smo koristili u cilju promocije razvoja drzave mozemo baciti u vodu, ne mozemo ih koristiti vise. Sad se postavlja pitanje ako to ne mozemo, ako smo dosli u tu fazu, gdje dalje svijet ide.
DANI: Pa, zar to nije sansa za Bosnu, koja nije klasicna drzava?
STOJANOV: Ja ne bih volio da pomijesamo neke stvari, da zamijenimo neke stvari. Sad pricamo o cemu pricamo, o ekonomskom prosperitetu, a ovo pitanje je pitanje politicke naravi, pitanje ima li Bosna i Hercegovina sansu da opstane kao drzava. Cemu ona sluzi ako nema ekonomske funkcije, ne samo bosanska nego bilo koja druga drzava. Mi postajemo robovi free marketa, a nasi dogmaticari zaboravljaju jedan vazan momenat. Evo, ja postavljam pitanje i volio bih da mi neko od najeminentnijih ljudi iz MMF-a odgovori: Zasto i kako se moze objasniti da do 1959. nijedna valuta zapadnoevropskih zemalja nije bila konvertibilna? Jesu li oni bili glupi ekonomisti, a mi sad pametni, ili nesto drugo je u pitanju? Zasto do te godine strani privatni kapital nije bio faktor koji je doprinio privrednom razvoju tih zemalja, nego su se razvile bez njega? Znaci, drukcije su se razvile. Zasto ni jedna od tih zemalja zapadne Evrope nije imala kompletno liberalizovanu vanjsku trgovinu, a posebno nije imala liberalizovano medjunarodno kretanje kapitala? Zasto je liberalizovano medjunarodno kretanje kapitala napravilo '97. haos u jugoistocnoj Aziji itd? Tacno se zna zasto je. Ovo sto cujemo, to su teoloske price u interesu onog ko dominira svijetom, a to su transnacionalne kompanije. To vise nije Amerika u pitanju, nije neka drzava, to su jednostavno svjetski finansijski i industrijski kapital koji su u simbiozi i sad u svojoj ekspanziji koja neminovno ide postavljaju pred slabije subjekte, a to su sad neke drzavice, takve uvjete koji te drzavice eliminiraju.
DANI: Mislite da iz tog duha transnacionalnih kompanija proistice uporna teznja stranog faktora da se moraju unistiti veliki privredni sistemi?
STOJANOV: Da. Pogledajte primjer sa Skodom i uvjete koje je Volkswagen postavio Ceskoj da bi dosao u Cesku, koje je postavio nama da bi bio ovdje. Otvoriti trziste Hrvatske, otvoriti trziste Turske itd. Vrlo jednostavno. Taj transnacionalni kapital je vrlo jednostavna stvar, on je jednostavno kapital, nista ni vise ni manje. To je kapital koji tezi da se obrce, koji tezi da ekspandira, da stvori profit, jednostavno on prihvata sve ono sto njemu odgovara ili pokusava da promijeni ono sto njemu ne odgovara.
DANI: Sto TNK-u ne bi odgovarao Energoinvest, recimo?
STOJANOV: Zbog konkurencije. Zasto bi im konkurencija odgovarala?
DANI: Pa to je sveto pravilo trzista?
STOJANOV: To je greska. To je prica za malu djecu. To je knjiska stvar, to se u knjigama uglednih ekonomista moze procitati. I kad vec spomenuh ugledne ekonomiste, znate sta to znaci? Ugledni ekonomista je onaj koji u dato vrijeme govori ono sto politickoj strukturi toga drustva odgovara. I uvijek mora promijeniti pricu da bi ponovo bio ugledni ekonomista. Jer ako ostane pri svojim stavovima, koji ne odgovaraju interesima vladajuce politicke grupe, njega u novim okolnostima, jednostavno vise nema.
DANI: A mozda ni nas nece biti ako se nastavi sok-terapija MMF-a, mozda nam se npr. obije o glavu konvertibilna valuta?
STOJANOV: Onda se odavno vec obila o glavu. Konvertibilna valuta na nivou kad izvoz pokriva uvoz sa 20%, jeste komedija.
DANI: Ipak ste maloprije rekli da je to jedino sto valja u bosanskoj strategiji MMF-a?
STOJANOV: Pazite, ja pokusavam da razgranicim stvari. Jedna je, kad nacelno teorijski diskutujemo o globalnoj ekonomiji, o principima ekonomije, o nekim ekonomskim mjerama koje su primijenjene u jednoj Madjarskoj, Rumuniji, Poljskoj itd., a posve druga stvar je Bosna. Bosna je toliko komplikovan slucaj da ne moze biti komplikovaniji. Prema tome, za tako komplikovan slucaj mora biti komplikovano i alternativno rjesenje, sasvim drugo rjesenje od ovoga rjesenja koje mi ovdje primjenjujemo. Sta imamo? Ne znam sta je gori paradoks, imamo etnicku privatizaciju, ja mislim da tesko gora stvar moze biti, imamo konvertibilnu valutu i pokrivenost uvoza izvozom 20%, imamo ogromnu nezaposlenost i konvertibilnu valutu. To su gluposti, a nasa realnost.
DANI: Moze li se jos desiti da nam ove okolne zemlje koje nemaju konvertibilnu valutu isisaju marku?
STOJANOV: Nece se desiti, imat ce i one vrlo brzo konvertibilnu valutu, posto se radi o balkanskom ekonomskom prostoru, njegovoj ekonomskoj integraciji. To je mozda najpametnija ideja dosad, jedina prava koju ja pozdravljam. Ali, opet mozemo ocekivati gluposti. Pazite, bit ce napravljena jedna monetarna unija u kojoj ce euro biti dominantan. To je ista stvar kao sa currency boardom. Mi smo vezani za njemacku marku, kao sto je Ekvador ili neko drugi vezan za dolar, pa je dolariziran, a mi smo markizirani. Sutra cemo svi na Balkanu biti eurizirani, ali to je nova glupost. Zasto? Moze se napraviti konvertibilna valuta, ali to je, kao u nasem slucaju, dekretirana konvertibilnost, za razliku od one zapadnoevropske, koja je prava. Znaci, dekretirana konvertibilnost se moze odrzavati samo dekretom, ili ako nije dekret, onda visokim nivoom nezaposlenosti i siromastvom. Nema druge varijante. Prema tome, kad dodje euro, to je ista stvar kao currency board, samo za region. Svi mi koji se nadjemo u toj integraciji bit cemo fiksirani za nivo produktivnosti, odnosno pretpostavlja se da imamo nivo produktivnosti takav kakav ima Evropska unija.
DANI: Bolje da je visi cilj nego da je nizi.
STOJANOV: Jedno je cilj, a drugo realnost. Ne moze se skakati. Trcanja nema. Na isti nacin ce se moci realizirati eurizacija na Balkanu kao sto se realizira konvertibilnost KM-a u Bosni. Visokim nivoom nezaposlenosti i socijalnom bijedom, to je cijena. Prema tome, ja sam za neku drugu varijantu. Trebalo bi ostaviti odredjenu, ne cjelovitu, ekonomsku nezavisnost svake od ovih drzava, uticati na njihovu kooperativnost i povezanost, na formiranje, recimo, carinske unije, slobodne trgovine izmedju ovih drzava, postojanje slobodne valute samostalne za svaku pojedinu zemlju koja bi mogla imati fluktuirajuci kurs prema euru, a euro moze biti zajednicka valuta prema Evropi. Tada bi se pojedinim zemljama ostavila odredjena ekonomska sloboda da se one prilagodjavaju prema njihovim sposobnostima, vise ili manje uspjesno, i da putuju kroz tu tranziciju do nekog zajednickog cilja. Ovako cemo ih jednostavno zbrisati, sve cemo ih smlatiti i dovest cemo sami sebe u sljedecu situaciju: morat cemo u svakoj od ovih drzavica da imamo na vlasti jednu grupu autokrata koji nece respektovati demokratiju, a nje i nema u uvjetima velike nezaposlenosti i socijalne bijede. Znaci, neko ce morati voditi racuna o socijalnom miru. Dakle, morat cete imati grupu autokrata koja ce obezbijediti red u svakoj od tih drzavica koje ce medjusobno saradjivati.
Objavljeno u broju 152 DANA, 28. april / travanj 2000.
