Malo o gramofonima
Gramofon je danas ponovo zazivio medju nama a sudeci po ovoj temi, poceo je polako da dolazi sa tavana i iz podruma i garaza ponovo u dnevne boravke u BiH. Neki ih otkrivaju ponovo a neki i po prvi put. Red bi bio da steknemo malo znanja o njima. Ovdje iznosim dio svoga znanja koje gledam da obnovim koliko je god to moguce, bazirano na teoriji i na licnom iskustvu. Stoga molim i ostale forumase koji imaju nesto da dodaju.
Pogoni
Remenski, direktni ili frikcioni pogon? Koji odabrati, koji izbjeci? Postoje prednosti i mane kod sva tri pogona a do korisnika je koji ce odabrati i sa njima se nositi.
Remenski
Remenski prenos (belt drive) je prenos koji se odvija pomocu remena koji je nakacen na kolutic koji je smjesten na osovini motora i nakacen na tanjir ili kolut na kojem je smjesten tanjir. Remen je obicno od gume mada neki imaju i cvrsce materijale ali tad se radi o high-end produktima. Mijenjanje brzina se vrsi na tri nacina - kolutic na elektromotoru koji ima dva razlicita radijusa i gdje se remen kaci ovisno o pozeljnoj brzini te takodjer elektronsko mijenjanje obrtaja kod elektromotora. To se moze vrsiti rukom ili pomocu male poluge. Na nekim high-end gramofonima motor moze biti smjesten neovisno od kucista gramofona i tanjira.
Prednosti: vrlo jednostavna konstrukcija i jeftina izrada ovakvih gramofona je dovela do njihove popularnosti. Motori su obicno mali i tihi, mogu biti smjesteni u kucistu, nerijetko su amortizovani zbog izbjegavanja vibracija. To i jeste najveca prednost remenskog pogona - nikakvi sumovi i gotovo nikakve vibracije koje vode do tanjira i dalje na zvucnicu te uticu na zvuk. Tanjiri su obicno lagani tako da ih je lakse pokretati. Neki motori znaju biti smjesteni i van kucista tako da vibracije tad ne postoje nikako i pogon se vrsi od malo cvrsceg a fleksibilnog materijala. Obicno se ovo praktikuje kod high-end gramofona.
Nedostatci: mana ovog pogona je sto kada igla legne na plocu, ona tad koci tanjir na kojem se ploca okrece, pogotovo na nekim dijelovima pjesama gdje se brazda na ploci suzuje i igla to ne moze sve da podnese. Remen se tad rasteze a desava se da se kod nekih gramofona motor krivi u svom lezistu na jednu stranu. Vremenom, remen se pohaba i dolazi do neravnomjernog okretanja ploce sto utice na zvuk. Nije to toliko ni opasno koliko zvuci ali ukoliko je zvucnica kvalitetna i nagazna sila pravilno podesena - ovakvih problema gotovo da i nema. Kako je remen obicno od gume, on se tada haba, mijenja formu i to se mora mijenjati. No to nije toliko komplikovano.
Direktni
Direktni prenos je prenos gdje je tanjir smjesten direktno na osovinu elektro-motora. Mijenjanje brzine se vrsi elektronski. Tanjir je obicno teze mase a nerijetko ovi gramofoni imaju i stroboskop prema kojem se precizno moze nastimati brzina. Ovi gramofoni su popularnost stekli 70-ih i to pogotovo kod disk-jockeya po diskotekama. To je opet uticalo na reputaciju medju hi-fi puristima koji su takve gramofone smatrali "kamionima" koje koriste samo disk-jockey po diskotekama. Totalno glup i besmislen argument, sto se mene tice
Prednosti: Tanjir se odmah pocne vrtiti brzinom na koju je stavljen. DJ koji scratch-uje plocama radi to zahvaljujuci upravo ovom sistemu jer su motori jaki i mogu podnijeti tezine bez da to utice na bilo sta. Podesavanje brzine moze biti precizno do u milimetar sto bitno utice na zvuk. Popularni su medju DJ-evima.
Nedostatci: Sum motora koji moze prenijeti vibracije na tanjir ukoliko je ovaj slabije mase a to znatno utice na zvuk. Takodjer, bazirano na licnom iskustvu, stariji gramofoni mogu imati elektro-probleme po pitanju mijenjanja brzine. Nije tu pomagao ni stroboskop ni potenciometar, taman sto bih nastimao brzinu, ona bi se nakon druge, trece pjesme ponovo pokvarila i nerjetko me izludjivala. No radi se o gramofonu starom 30 godina i to je normalna pojava na elektronici sto zahtijeva komplikovanije odrzavanje. Osim toga, izrada ovih gramofona je skuplja sto znaci da to utice i na cijenu.
Frikcioni ili tarni
Frikcioni (ili tarni) prenos je prenos koji se vrsi od osovine motora do tanjura pomocu frikcionog tocka. Ovisno od debljine osovine, naslonjen tarni tocak utice na brzinu okretaja tanjira. Ovi gramofoni su se pojavili pedesetih godina i mozda su nama najpoznatiji jer su ih koristili narodni gramofoni Iskra Mimi, Iskraphono 1001 te RIZ-ov Ero. Iako jednostavne i jeftine konstrukcije nisu bas zazivjeli u vecim nivoima, osim kada je u pitanju gramofon Lenco L75 a i tu je konstrukcija malo bogatija. U zadnje vrijeme je ovaj gramofon dobio renesansu u Japanu.
Prednosti: Jednostavna i jeftina konstrukcija
Nedostatci: Tanjir koji je napravljen od lima ili plastike, nerijetko i neravnomjerno okrugao sto utice naravno na brzinu obrtaja. Motor koji je jaci znaci istovremeno i mnogo vibracija koje se prenose na tocak i uticu na zvuk. Tarni tocak je napravljen od gume, ona se vremenom pohaba i tesko je naci rezervni.
Ovdje Lenco L75 ne spada jer je tanjir napravljen od teze mase te motor malo slabije konstrukcije a sve to da bi se smanjile vibracije. Negdje sam citao da su opet vibracije manje na remenskom pogonu nekog obicnog gramofona nego na ovom Lencu ali licno nemam nikakvo iskustvo po pitanju toga.
Sta onda uzeti?
Ako ti vibracije ne smetaju - uzmi direktni prenos ali zato gledaj da je novi ili bar novijeg izdanja. Odrzavanje nije tesko ali ako se komplikacije pojave i ucestaju obratiti se strucnom licu koje se razumije u elektroniku.
Ako mozes zivjeti s tim da ces nekada morati promijeniti remen - uzmi remenski prenos ali gledaj da je gramofon kvalitetnije izrade. On ne mora biti high-end level ali definitivno gledati da je sto kvalitetniji, pozeljno entry-level. Lak je za odrzavanje.
Ako si bas nostalgicar (ili Yugonostalgicar) - ne gine ti tarni pogon. Tad budi spreman i na cinjenicu da je i do dijelova tesko doci a tarni tocak je upravo potrosni materijal.
Toliko o prenosu - slijedeci put o zvucnicama i iglama
