Ja recimo što god sam upoznao ljudi da su iz manjih sredina došli u Sarajevo da se školuju ili rade nevjerovatno su uspjeli. Razlog je jednostavan i to mi je potvrdio svaki u razgovoru "ako ne uspijem ovdje moram nazad". Grad ljude razmazi, pruži im sve, uljuljka i onda jednog dana život se zaleti i spuca te nogom u lice i ti skontaš da ne znaš ništa, da si okružen ljudima koji su se borili da uspiju dok si se ti zajebavao, misleći da ti niko ne može ugroziti položaj gradskog čeljadeta, da si rođenjem predodređen na uspjeh.....ze kalanga wrote:- Prije svega, tvoj život, tvoja stvar.O'zone wrote:
Zavisi kako gledaš na to. Ja recimo nisam odrastao u obilju. Iz radničke sam obitelji gdje je samo otac radio, živjelo se nako, nije se bilo siromašno ali se nije ni rasipalo. Sad ja imam dijete i iskreno ne želim da mu priuštim sve i ako mogu priuštiti puno više nego su meni moji roditelji mogli. Želim da izraste u osobu koja će znati cijeniti zarađeno i ne biti naučena da joj se sve servira na pladnju odnosno da dobije sve na što upre prstom.Stoga ne želim da pomisliš da se miješam ili petljam ovako virtuelno.
Nisam ni ja. I smatram da je to velika privilegija u ovom trenutnom društvu pogrešnih idola, poremećenih vrijednosti i materijalizma. Pri tome, živio sam u Sarajevu i Beogradu.
- I to je sa roditeljske strane potpuno ispravno razmišljanje. Iako ja nisam osoba koja bi trebala filozofirati o tome, jer još nisam kročio u te vode. Ali uskoro.
Nažalost, tvoje ili moje dijete u budućnosti će doslovno biti hendikepirano ukoliko ne bude odrastalo u sredini koja nudi bar minimum sadržaja. A kada govorimo o BiH i taj minimum ne nudi skoro pola države. Inače ne volim te priče i ta poređenja, gdje je i kako je... Jednostavno ni taj minimum sadržaja neophodnih kako bi se dijete socijalizovalo u 21-om vijeku ne postoji. I ono će kad tad, odrastajući u takvoj sredini, osjetiti taj nedostatak na vlastitoj koži.
Mlad sam, pa su možda zapažanja štura i nezrela, ali generalno - u aktuelnom trenutku je veliki izazov živjeti u ruralnim sredinama bez minimuma sadržaja.
To ne govorim kao neko ko je odrastao u istim, iako se ne smatram nešto boljim,ali sam upoznao dosta mladih ljudi koji su odrasli u malim, ruralnim, nerazvijenim sredinama i zapravo shvatio njihovu težnju da narodski "prožive" stotinama kilometara daleko neke faze koje su propustili. U tom "proživljavanju" prečesto se izgube.
Živjeti van velikih gradova ima svojih mana ali ima i dosta prednosti. Ja evo gledam svog klinju pet i pol godina, priča engleski kao da mu je on maternji jezik, zahvaljujući youtube. Daj mu bilo kakvu elektronsku spravu u ruku za dvije minute već konta kako će upravljati sa njom. Krenuo je u predškolsko prije mjesec, mjesec i pol i gledam socijalizaciju sa drugom djecom koju prvi put vidi...za čas posla..teme minecraft, nerf gun, ostale igrice i zezancija, ode sam sa "učiteljem" bez osvrtanja i ako je mamina maza...Internet je čudo...da smo ga imali u "moje" vrijeme danas bi vjerovatno drugačije bilo. Danas svaka kasaba ima mogućnost internet konekcije, čobani po Vlašiću imaju mobilni internet. On line kursevi, predavanja, studiranja, sve na klik udaljeno. Nije baš da si opasno zakinut ako si iz manje sredine. Jeste nećeš vjerovatno imati kino, pozorište, muzej ali evo u Sarajevu imaš masu raje koja još nije obišla ni muzej ni pozorište niti zna razliku između Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i Zemaljskog muzeja...
Doduse vise zaglupljen nego glup,kad promijeni sredinu, nacin zivota i navike, u vecini slucajeva vrlo dobro funkcionise.
