Gojeni H wrote:
U civilizovanom svijetu brzih zivota, ljubavi i komunikacija, ljudi cesto zaboravljaju na osjecaj zajednistva i zajednickog interesa. Ali ipak, u to istom civilizovanom svijetu, pojedinci su se osigurali da ce njihova prava biti zasticena jos bolje ukoliko su zasticena prava onih najslabijih.
Danas tako u jednom Frankfurtu, postoji restoran u kojem je hrana relativno jeftinija, a "jeftinoca" je postignuta tako sto drzava subvencionira vlasnika zato sto isti kao konobare zaposljava osobe sa Daunovim sindromom.
Ova cinjenica ne samo sto ne odbija musterije, vec isti cesto posjecuju ovaj restoran, zbog dobre a jeftine hrane.
Naravno, ovo je samo jedan primjer brige Nijemaca o svojim sugradjanima, jer ih vide i dozivljavaju kao SVOJE, bracu i sestre koji su na odredjen nacin fizicki ili mentalno iskusani. Nijemci shvataju da njihovi sugradjani mozda imaju odredjene teskoce i posebne potrebe, ali da jos uvijek mogu i trebaju doprinositi drustvu, a da drustvo ima obavezu da im to omoguci.
Nisu samo Nijemci ovako osjetljivi prema sugradjanima koji imaju specijalne potrebe, vec i Skandinavci i skoro cijeli moderni svijet.
Jedan od bitnijih faktora u ocjeni uspjesnosti jednog drustva je i odnos prema manjinama (iako ovo "manjine" u ovom slucaju malo para usi).
Ljudi sa posebnim potrebama nisu vaske, stjenice, paraziti ... oni su MI, nasa braca, sestre, sinovi, kceri, ... koji nas uveseljavaju i koje volimo ili koje bi svi trebali voljeti.
Jer, na kraju, sve ovo sto zivotom zovemo, nema ama bas nikakvog smisla bez harmonije u drustvu i brige o drugima.
Zato ... pozovimo vlasti da primijene Zakon o zabrani diskrimancije i bojkotujmo ovaj hotel i ovo pseto (izvini cuko) u ljudskom obliku koje se drznulo da nasim sugradjanima zabrani ulazak u njegov usrani restoran.