Najbolji ljudi svih vremena!?

[patriot_1]

Najbolji,definitivno Isus.
Iako on nije samo čovjek nego i Bog istovremeno!

Dobar je, nema šta, jedino mu se može zamjeriti što je negdje zagubio oRginalni Indžil koji je dobio od Boga ...

Otkud ti ta KRIVA informacija?
Kako znaš da to nije laž*

[fatamorgana]

Najbolji,definitivno Isus.
Iako on nije samo čovjek nego i Bog istovremeno!

Dobar je, nema šta, jedino mu se može zamjeriti što je negdje zagubio oRginalni Indžil koji je dobio od Boga ...

Otkud ti ta KRIVA informacija?
Kako znaš da to nije laž*

Vidi se da ne pratiš dovoljno pomno teme i postove!
Sjedi jedan!

[Connaisseur Karlin]

mitologija je vezana sa religjom,zato se moze slobodno reci da su mnoge relgijske licnosti istovremeno mitoloske licnosti ,ili su istorjskim licnostima dodane mitoloske osobine

[Smrcak15]

Da, najbolji ljudi svih vremena, evo samo dva primjeru u moru drugih primjera kako ih je islam odgojio i zbog cega su najbolja generacija svih vremena.

Dosao je neki covjek Allahovom Poslaniku Muhammedu saws, pa mu se pozali rijecima : "Allahov Poslanice, zadesila me oskudica pa nemam sta da jedem", pa je Poslanik saws poslao do svoje familije da pitaju dali imaju sta da dadnu ovom covjeku od hrane, ali kod njih nije bilo nista, pa Poslanik s.a.w.s. rece svojim ashabima: "Imali li iko ko ce nocas ugostiti ovog covjeka, Allah mu se smilovao ." Tada ustade jedan ashab, Ebu Talha (r.a.) pa rece: "Ja cu, Allahov Poslanice". Zatim ode svojoj kuci i rece supruzi : "Ovo je Poslanikov saws gost, pa cemo ga ugostiti i ne smijemo ga nicim omalovaziti". " Tako mi Allaha, imamo hrane samo za djecu" - odgovori mu supruga, a Ebu Talha (r.a.) predlozi supruzi da odulji da spremanjem vecere, kako bi djeca zaspala od umora. I tako bi, djeca zaspase, ali je problem bio da ako dadnu gostu hrane, onda oni sami nece imati sta da jedu a gostu moze biti neugodno da jede sam, dok domacini nemaju nista. Medjutim, dogovorili su se da ugase svijecu, te su usluzili gosta sa hranom a sebi su uzeli prazne posude i pravili se da i oni jedu, a da gost nije ni znao da oni ustvari nemaju hrane za sebe. Tako da su te noci legli gladni. Sutradan je Allahov Poslanik saws nasmijan sreo Ebu Talhu (r.a.) i ispricao mu da ga je Allah swt obavjestio o njhovom lijepom postupku prema gostu i da je Uzviseni Allah zadovoljan s njima , te da je u vezi njih objavljen ajet "... i vise vole njima (potrebnima) nego sebi, mada im je i samima potrebno..." (sura - Progonstvo, 9) (Hadis biljezi imam Buharija) * * *

Jednog dana sjedio je Ebu Dahdah u dzamiji, kada je Allahov Poslanik Muhammed saws rekao da je Uzviseni Allah objavio ajet: "Ko ce Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio". Pa kada je ovaj ashab to cuo, dodje do Poslanika saws pa ga upita: "O Allahov Poslanice , jeli to Allah trazi od nas zajam da mu damo "? - " Jeste" - odgovori Poslanik saws, " A sta je zauzvrat , sta je nagrada" upita Ebu Dahdah? "Dzennet" - odgovori Poslanik saws. "Tako mi Allaha, ja dajem svoj vocar palmi na Allahovom putu" - rece Ebu Dahdah r.a. . Pa je otisao do tog svog vrta, a njegova supruga bjese u tom vrtu sa djecom, koja su se igrala unutra. Zatim je pozvao svoju suprugu, ne ulazeci u vrt: "Umm Dahdah, hajde izadji iz tog vrta" , " Zbog cega" upita ga supruga . " To smo mi ulozili na Allahovom putu, dali smo ga siromasnim i drugim potrebnim" - rece Ebu Dahdah. A njegova zena mu odgovori: "Uspjela je tvoja trgovina, o Ebu Dahdah", zatim rece djeci :" Djeco, izlazite iz ovog vrta, ovo sada drugima pripada." Kada su izasli napolje, majka vidje da je mala kcerkica stavila u svoja usta jednu datulu da je pojede, pa joj majka stavi prst u usta i izbaci tu datulu, pa joj rece: "To nije vise nase". Poslije toga su otisli i vise se nikada nisu osvrnuli na taj vrt. (Hadis biljezi imam El-Bezzar)

[asurbanipal]

Nadam se da ce Asur napisati stosta na temu, posto se dokazao kao pravi, nepristrasan historicar.

Podjela zajednice islama na njen sunnitski i ši'itski ogranak, obično se objašnjava kao čisto političko neslaganje. Ishodišta te podjele se pripisuju u osnovi političkim konceptima glede vodstva zajednice i razlikama koje će nešto kasnije dovesti do otvorenog konflikta u svojevrsnom građanskom ratu između Mu'awiye i Alija. Taj rat ne samo da je učvrstio Umayyade (Emevijje) na vlasti već je, navodno, označio ustanovljenje šiizma kao vjerskog pokreta odvojenog od zajednice vjernija (al-jama'at, el-džemat). Takva interpretacija neprimjereno pojednostavljuje veoma zamršenu situaciju. Oni koji naglašavaju političku prirodu šiizma vjerovatno previše žude da modernu zapadnjačku ideju odvojenosti vjere i države projiciraju na arapsko društvo u sedmom vijeku. No, takva ideja ne samo da bi za to vrijeme bila strana već i potpuno neshvatljiva. Takav pristup također implicira stihijski nastanak šiizma umjesto njegovog profilisanja unutar islamskog društva.

Tokom većeg dijela ljudske historije vjera je imanentno bila prisutna u svakom aspektu ljudskog egzistiranja u društvu, ali ne manje od toga i u politici. Čak i čisto vjerska učenja Isusa - kakvim se obično predstavljaju - nisu bez izvjesnog političkog značaja.

Poslanik je, shodno tome, bio primarno vjerski i duhovni učitelj i predvodnik, no, u isto vrijeme, s obzirom na okolnosti, i privremeni upravitelj i državnik. Tako je islam od svog rođenja vjersko učenje i, da tako kažemo, društveno-politički pokret. Islam je vjerske prirode usljed Muhammedovog statusa Božijeg poslanika koji je poslan da čovječanstvu prenese Božiju poruku, ali i politički s obzirom na okolinu i okolnosti u kojima se pojavio i razvio. Slično tome šiizam je, u samoj svojoj prirodi, uvijek bio vjerski i politički pokret i ta dva njegova istaknuta aspekta mogu se pratiti usporedo tokom cjelokupne historije. Zbog toga je teško govoriti, na bilo kom stepenu njegovog razvoja, o političkom šiizmu različitom od onog vjerskog ili duhovnog. Nije teško primijetiti da su tokom prva tri ili četiri vijeka vjerskog i institucionalnog razvoja islama sve vjerske rasprave među muslimanima imale i politički i društveni značaj.

Kada analiziramo moguće odnose između vjerskih uvjerenja i političkog sistema koji u islamu postoje, uvidjet ćemo da su tvrdnje i doktrinarna usmjerenja 'Alijevih pristalica više usredsređeni na vjerske, nego na političke aspekte; stoga izgleda paradoksalno da se grupa čija su misaona usmjerenja i tvrdnje utemeljeni većinom na duhovnim i vjerskim promišljanjima, tradicionalno etiketira kao politička u svome ishodištu.

Termin šijja, imajući u vidu njegov historijski razvoj, uzima se u doslovnom značenju kao sljedbenici, pristalice, pomagači, grupa, partija, privrženici ili u nešto općenitijem značenju kao pomagatelji. U tom značenju termin šijja (ši'a) javlja se u Časnom Qur'anu nekoliko puta. U svom primijenjenom značenju kao odgovarajuća odrednica za 'Alijeve sljedbenike i članove njegovog domaćinstva, pa stoga i kao posebna oznaka u islamu koja stoji nasuprot sunnizmu, termini šijja i šiizam počeli su se koristiti kasnije. Ne možemo govoriti o takozvanom "ortodoksnom" sunnizmu i takozvanom "heretičkom" šiizmu u prvim godinama islamske historije, već prije o dva neispravno definisana gledišta koja su se stalno i naizmjenično ukrštala, da bi se na kraju konačno i nepomirljivo razišla.

Polazna tačka za bolje shvatanje i razumijevanje, kako je došlo do ovog raskola, slijedom historijske neminovnosti, mora biti priroda i sastav muslimanske zajednice koja je nastala u Medini pod vodstvom Poslanika islama. Ta zajednica nije bila homogena ni u pogledu kulturnih prilika i tradicije njenih članova niti u pogledu društveno-političkih institucija.

[patriot_1]

Franjo Asiški:
Bio je sin Pietra Bernardonea, trgovca u Asizu (Umbrija), i francuske plemkinje imenom Pica Bourlemont. Prema jednoj pretpostavci ime Franjo (tal. Francesco, Francuzić) nadjenuto mu je zbog majčina porijekla, a prema drugoj dao mu ga je otac zbog trgovačkog uspjeha što ga je imao u francuskoj pokrajini Provansi. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme rata s Perugiom 1202.-1203. pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio. U zarobljeništvu i za vrijeme bolesti doživljavao je duboke psihološke promjene koje nalaze svoj izraz u njegovoj novoj koncepciji religioznosti. Nakon ozdravljenja, 1204.-1205. nastoji se priključiti križarima, no stigavši do Spoleta ponovno se razbolio i vratio kući.

Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce. Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se podlagati papinu autoritetu odobravana njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog - franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda - klarise.

Od neznatne družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila, povodeći se uglavnom samo za osobnim Franjinim primjerom razvio se još za Franjina života jak red koji djeluje po čitavoj Europi. Međutim, udaljavanje od prvotnih ideala doskora dovodi u franjevačkom redu do nesuglasica i Franjo koji nema sposobnosti vođe i organizatora prepušta upravu reda drugome 1220. godine.

Franjo je više puta pokušao doći do Svete zemlje i Jeruzalema, no nema pouzdanih podataka je li u tome i uspio. Znano je samo da je kod Damiette u Egiptu susreo saracenskog sultana, a životopisi govore i o tome da mu je propovijedao evanđelje. Ipak, već za njegova života prva su braća stigla i do Svete zemlje, te se nastanila u Jeruzalemu i Akri.


Povukavši se u intimni krug braće u domu kraj prastare crkvice Porcijunkule (u kojoj je i započeo svoj životni put) on zapada sve češće u zanosno-mistična raspoloženja pa se tako veseli i sestrici smrti. Umire uz crkvicu Porcijunkulu na asiškom polju, 3. listopada 1226.

[AleksoMKD]

taj Ajšin pad s kamile samo potvrdjuje onu o zabrani voznje za zene

[Kikibombona]

...

Dobar tekst Asur.

Sta mislis o sukobu na relaciji Ebu Bekr - Alija?

Alija nije bio nazocan kada je Ebu Bekr izabran za nasljednika Muhameda. Poslije je izbio sukob izmedju Ebu Bekra i Muhamedove kcerke Fatime. Alija je propustio obavjestiti Ebu Bekra o smrti Fatime kako joj ne bi klanjao dzenazu sto je bila praksa. Na kraju je Alija ipak popustio.

Alija je preuzeo hilafet nakon ubistva Osmana. Podrzan je od strane Osmanovih ubica. Dolazi do okrsaja Alije i Muavije. Aisa, kcerka Ebu Bekra, podrzala pobunjenog namjesnika Muaviju (nelegalno!??). Aisa je podrzala Zubejra i Talhu. Da li je neprijateljstvo prema Aliji naslijedila od svoga oca?

Veoma zamrseno i tesko pohvatati. Veliki broj ratova, neprijateljstava, spletki, podmetanja. Cesto su se tabori mijenjali, sad sa ovim - sad sa onim. Islamski historicari su antilogickim akrobacijama sve to pokusali upakovati kako bi amnestirali od odgovornosti sve ucesnike.

[patriot_1]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

[Connaisseur Karlin]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

Isus je bio misionar,setao i krio se u pecinama,i pricao na gradskim trgovima,poput hipija u cnetru NYC,a Muhamed je bio istorijaksa licnost,nesavrseno ljudsko bice,koje se ponasalo u skladu sa ponasanjem ljudi na Zemlji.

[nasa]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

Pa, siguno je da se uvijek neko nadje i u historiji i u sadasnjosti ko ce izvesti takvo poredjenje i takav zakljucak.
Samo sto je valjda posteniji to reci odmah na pocetku price tj. teme.

[Kikibombona]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

Neozbiljno je Isusa uzimati u razmatranje kada ne znamo da li je uopste postojao.

O Muhamedu znamo puuunooooooo vise. Muhamed je definitivno postojao.

[patriot_1]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

Neozbiljno je Isusa uzimati u razmatranje kada ne znamo da li je uopste postojao.

O Muhamedu znamo puuunooooooo vise. Muhamed je definitivno postojao.

Postojao je i Hitler,so what?

[patriot_1]

Definitivno Isus,nikako ne Muhamed!
Ubijao osobno,imao masu žena.

Pa, siguno je da se uvijek neko nadje i u historiji i u sadasnjosti ko ce izvesti takvo poredjenje i takav zakljucak.
Samo sto je valjda posteniji to reci odmah na pocetku price tj. teme.

Dobro,zar moramo odmah uglavu?Ja osobno mislim da je Isus najbolja osoba koja je zemljom kročila,Muhamed definitivno nije,tabanao žene i prestare i premlade ,ratovao,ubijao osobno,dajte ljudi otreznite se!Ta dva lika su neusporediva!

[Connaisseur Karlin]

Dobro,zar moramo odmah uglavu?Ja osobno mislim da je Isus najbolja osoba koja je zemljom kročila,Muhamed definitivno nije,tabanao žene i prestare i premlade ,ratovao,ubijao osobno,dajte ljudi otreznite se!Ta dva lika su neusporediva!

Sto je Isus uradio za svoj narod? Odgovr: NISTA

[patriot_1]

Dobro,zar moramo odmah uglavu?Ja osobno mislim da je Isus najbolja osoba koja je zemljom kročila,Muhamed definitivno nije,tabanao žene i prestare i premlade ,ratovao,ubijao osobno,dajte ljudi otreznite se!Ta dva lika su neusporediva!

Sto je Isus uradio za svoj narod? Odgovr: NISTA

Isus nema SVOJ narod,(on kao Bog) ,,,sav narod je njegov!
Ako pak Židove smatraš njegovim narodom,što su oni učinili njemu?
Za one Židove koji su mu vjerovali i slijedili ga kako onda tako tijekom povjesti,učinio je najviše!Platio smrću da oni mogu vječno živjeti!

[Connaisseur Karlin]

Dobro,zar moramo odmah uglavu?Ja osobno mislim da je Isus najbolja osoba koja je zemljom kročila,Muhamed definitivno nije,tabanao žene i prestare i premlade ,ratovao,ubijao osobno,dajte ljudi otreznite se!Ta dva lika su neusporediva!

Sto je Isus uradio za svoj narod? Odgovr: NISTA

Isus nema SVOJ narod,(on kao Bog) ,,,sav narod je njegov!
Ako pak Židove smatraš njegovim narodom,što su oni učinili njemu?
Za one Židove koji su mu vjerovali i slijedili ga kako onda tako tijekom povjesti,učinio je najviše!Platio smrću da oni mogu vječno živjeti!

Bog koje su ubili Jevreji

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

[fatamorgana]

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

Well, he walked upon water!

[Connaisseur Karlin]

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

Well, he walked upon water!

to je prevedeno: vjera je hodanje po vodi

[Dope_Man]

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

Well, he walked upon water!

Jeo dosta ribe, i pio vino... smokve ga nesto nisu isle, uvije je fulao period kad rode.

[fatamorgana]

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

Well, he walked upon water!

to je prevedeno: vjera je hodanje po vodi

Ne čini mi se da u mojoj frazi ima riječ vjera pa ako može jezičko objašnjenje kako riječ "he", on a odnosi se na Isusa može imati značenje vjera i još kad se tome doda glagol walked, he walked, on je hodao, ako je možda pogrešno upon water a ispravno on water onda bi bilo Well (pa) he walked on water, on je hodao po vodi ...

Unaprijed zahvalan za ljubazno razumijevanje!

[patriot_1]

Reci mi,sto je, konkretno Isus uradio tokom zivota na Zemlji.

Well, he walked upon water!

Jeo dosta ribe, i pio vino... smokve ga nesto nisu isle, uvije je fulao period kad rode.

Kad?
"Uvjek"- ha ha ,smokva ima rane plodove,mnoge,i ništa nije neobično ako se koji plod nađe u nedoba!
"Najveći dio ubranih plodova konzumira se u svježem stanju. Berba se obavlja od lipnja do listopada i to u nekoliko navrata zbog neravnomjernog dozrijevanja plodova"
http://www.agroklub.com/sortna-lista/voce/smokva-28/

[patriot_1]

Nitko nikada više ne jeo s tebe!" (Mk 11, 12-14. 20-25)

Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaziše da je usahla do korijena. Petar pristupi, pa će: "Učitelju, pogledaj smokvu koju si prokleo - usahnu." Isus na simbol osušene smokve ne svraća pogled, već skreće pažnju na tri temeljne istine: vjera, molitva i oproštenje.

"Imajte vjeru Božju." Ističe vjeru koja je istinska i svjesna božanske moći. Ta vjera ostvaruje neočekivano: "Zaista, kažem vam: rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se to što kaže dogoditi - doista, bit će mu!"

Vjera je povezana s molitvom. Temeljni stav u molitvi mora biti: vjera istinita u Boga kao Boga i posvemašnje predanje u bezgraničnu njegovu moć.

Još je jedan važan znak istinske molitve: spremnost na praštanje. "Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupe." Samo u oproštenju, pomireni sa svima, možemo uspostaviti sinovski odnos s nebeskim Ocem.

Ovdje se prisjetimo riječî Ivana Pavla II. u propovijedi na misi na stadionu Koševo u Sarajevu, 13. travnja 1997.: "Oprostimo i zatražimo oproštenje! Ako je Krist naš zagovornik kod Oca, onda ne možemo ne izgovoriti te riječi. I onda ne možemo ne krenuti tim teškim, ali nužnim, putem oproštenja, koji vodi duhovnom pomirenju."

U poruci za Svjetski dan mira 1997. godine Sveti Otac uzima kao lozinku: "Oprosti i primi mir!" "Oproštenje je, u svojemu najistinskijem i najuzvišenijem obliku, čin čiste ljubavi... Tražiti oproštenje i oprostiti put je posve dostojan čovjeka."


U neplodnoj i osušenoj smokvi Gospodin izriče sud nad Izraelom i nad Hramom, što nije upoznao vrijeme pohođenja Gospodinova. Isus strogo, strogošću starih proroka, sudi praznu i neplodnu religiju, ali i s najvišim svojim božanskim autoritetom. On ukazuje i Izraelu i svakom vjerniku da je spas u vjeri, izraženoj u molitvi, popraćenoj praštanjem. To jedino može u korijenu obnoviti religiju Izraela, kao i kršćansku religiju i vjeru svakog vjernika. Bez toga je ona kao lisnata smokva, ali bez ploda; određena da do korijena usahne.

Naše euharistijsko okupljanje mora biti čin vjere, koja se očituje u istinskoj molitvi i u praštanju. Inače ostaje prazno i bez ploda. U ozračju vjere i ljubavi, praštanja i pomirenja, naša euharistija donijet će obilati plod, koji Isus od nas očekuje, ali to očekuje i svijet koji nas okružuje.
http://www.veritas.hr/arhiv/arhiv/ver20 ... ozjarc.htm

[fatamorgana]

....Naše euharistijsko okupljanje mora biti čin vjere, koja se očituje u istinskoj molitvi i u praštanju. Inače ostaje prazno i bez ploda. U ozračju vjere i ljubavi, praštanja i pomirenja, naša euharistija donijet će obilati plod, koji Isus od nas očekuje, ali to očekuje i svijet koji nas okružuje.
http://www.veritas.hr/arhiv/arhiv/ver20 ... ozjarc.htm

Slabo je tebe ovo od gore navedenog dotaklo, ljubav, praštanje, pomirenje i sl. sudeći po tvom nastupu na ovom forumu, stvarno nisi nikome za primjer, slijediš istu matricu agresivnog i plitkog fanatizma kao i dosta njih ovdje samo turbo islamske matrice ....

[aurora313]

....Naše euharistijsko okupljanje mora biti čin vjere, koja se očituje u istinskoj molitvi i u praštanju. Inače ostaje prazno i bez ploda. U ozračju vjere i ljubavi, praštanja i pomirenja, naša euharistija donijet će obilati plod, koji Isus od nas očekuje, ali to očekuje i svijet koji nas okružuje.

Slabo je tebe ovo od gore navedenog dotaklo, ljubav, praštanje, pomirenje i sl. sudeći po tvom nastupu na ovom forumu, stvarno nisi nikome za primjer, slijediš istu matricu agresivnog i plitkog fanatizma kao i dosta njih ovdje samo turbo islamske matrice ....

Podsjeti me na prvu debatu mlađeg Buša za izbore za predsjednika kada su ga pitali ko je istorijska ličnosti kojoj se najviše divi, a on je sav srećan uzviknuo; 'Isus!'

Čudna neka istorija...