Forum Klix.ba

sudbina je nemanje znanja o buducnosti

HadiRa wrote:postoje ljudi u kojima zivi Bog,
postoje ljudi u kojima zivi Demon
a postoje i ljudi u kojima zive samo gliste


ja vjerujem u Stvoritelja !

Amen!

arzuhal wrote:

patriot_1 wrote:

arzuhal wrote:Pa da. Ovdje, na ovom forumu, nekada su se vodile žestoke rasprave po ovom pitanju: ako je Bog znao, još prije mog stvaranja, da ja neću vjerovati u Njega, da dokazi koje vjernici smatraju dovoljnim dokazima meni i mnogima drugim neće biti dovoljni da povjerujemo, zašto nas je onda, usprkos tome što je znao da ćemo otići u vječnu patnju, stvarao? Nije nas pitao i konsultovao o tome, nije nam dao prilike, samo nas je stvorio znajući da ćemo skončati u mukama?

Bog je stvorio prvog čovjeka (ili "čovjeke") sve su ostale stvarali ljudi!Dakle,to što postojimo možemo zahvaliti najprije Bogu a jednako tako i našim roditeljima!"Zašto nas je stvarao" pa zato jer nećemo ići u vječnu patnju ako poštujemo I volimo Boga!Neki će ići,no za to su sami krivi!Izbor je na nama!

Hoćeš da kažeš da Bog nema apsolutnu moć nad stvaranjem, nad rođenjem novog života, On nema mogućnosti da utječe da se neko dijete rodi?

Što će ti tu Bog?Djete stvaraju mama i tata a ne Bog!On je stvorio prve ljude I rekao "Plodite se I množite!"Dakle,stvarajte !

patriot_1 wrote:Mnogi vjernici da.I Kršćani i Muslimani!
Iako vjera u sudbinu sa kršćanskog stanovišta je pogrešna!Naime ako nam je sve određeno,onda je Bog okrutan ,bar za one kojima život težak,koji su poput Nicka Vujičića ,već rođenjem osuđeni na patnju!
Npr. nekom u ovom ratu ,nesretnom,ubiše djecu ili roditelje.Ili žena koja je silovana,ako vjeruje u sudbinu , onda je određeno da se to dogodi,i to baš od Boga!E takvog Boga odbacujem.Da te volim I poštujem a invalid sam po tvojoj volji!Da te poštujem a ti si htjeo da mi u ratu ubiju mamu I sestru(moj slučaj).E nema šanse!
Ne vjerujem u sudbinu.Nije sve što se događa Božja volja!Evo , pogledajte ovaj video , radi se o čovjeku koji je rođen bez ruku I nogu a voli Boga jer ne smatra da je baš to od njega,da se takav rodi!Bio sam na ovom njegovom predavanju,oduševio me!
https://www.youtube.com/watch?v=5gQVb58-lhE

Svoju sudbinu djelimično određuje čovjek, a djelimično nema uticaja na nju.
Opet, zanemariv je uticaj čovjeka na svoju sudbinu...
Bog nije odredio sudbinu čovjeka, kao što sam pročitao postove nekih forumaša ovdje.
Čovjek će izričito odgovarati pred Bogom za ono što je sam uradio.

El Mumin wrote: Svoju sudbinu djelimično određuje čovjek, a djelimično nema uticaja na nju.
Opet, zanemariv je uticaj čovjeka na svoju sudbinu...
Bog nije odredio sudbinu čovjeka, kao što sam pročitao postove nekih forumaša ovdje.
Čovjek će izričito odgovarati pred Bogom za ono što je sam uradio.

Tako je. Po djelima će biti suđen svako. sva su očito zapisana gore

" I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i suđeni biše mrtvaci po onome, što je napisano u knjigama, po djelima njihovim.
I more dade svoje mrtvace; i smrt i podzemlje dadoše svoje mrtvace; i svaki bi suđen po djelima svojim."

iskusio sam prilikom nekoliko životnih situacija da koliko god sam to želio i koliki god sam napor ulagao krajnji ishod (sudbinu) nisam mogao promjeniti.

'Ladno ste zatvorili ubedljivo najpopularniju temu ovde. Zar je to zaista u interesu foruma? Sada je sve nekako tiho.

SamoVasGledam wrote:'Ladno ste zatvorili ubedljivo najpopularniju temu ovde. Zar je to zaista u interesu foruma? Sada je sve nekako tiho.

sta,ces,takva ti je sudbina takav ti grah pao

a danas pogeldah temu,pa bezveze se natezete, mogu oni pisati i sanjati o arapskom serijatu u BiH ,ali znaju da nema nista od toga,to su im puste zelje i puste snovi a vi se odmah palite na njihovu pricu

Connaisseur Karlin wrote:

SamoVasGledam wrote:'Ladno ste zatvorili ubedljivo najpopularniju temu ovde. Zar je to zaista u interesu foruma? Sada je sve nekako tiho.

sta,ces,takva ti je sudbina takav ti grah pao [emoji38]

a danas pogeldah temu,pa bezveze se natezete, mogu oni pisati i sanjati o arapskom serijatu u BiH ,ali znaju da nema nista od toga,to su im puste zelje i puste snovi a vi se odmah palite na njihovu pricu

[emoji3] [emoji3] [emoji3] [emoji3] [emoji3]

El Mumin wrote:

patriot_1 wrote:Mnogi vjernici da.I Kršćani i Muslimani!
Iako vjera u sudbinu sa kršćanskog stanovišta je pogrešna!Naime ako nam je sve određeno,onda je Bog okrutan ,bar za one kojima život težak,koji su poput Nicka Vujičića ,već rođenjem osuđeni na patnju!
Npr. nekom u ovom ratu ,nesretnom,ubiše djecu ili roditelje.Ili žena koja je silovana,ako vjeruje u sudbinu , onda je određeno da se to dogodi,i to baš od Boga!E takvog Boga odbacujem.Da te volim I poštujem a invalid sam po tvojoj volji!Da te poštujem a ti si htjeo da mi u ratu ubiju mamu I sestru(moj slučaj).E nema šanse!
Ne vjerujem u sudbinu.Nije sve što se događa Božja volja!Evo , pogledajte ovaj video , radi se o čovjeku koji je rođen bez ruku I nogu a voli Boga jer ne smatra da je baš to od njega,da se takav rodi!Bio sam na ovom njegovom predavanju,oduševio me!
https://www.youtube.com/watch?v=5gQVb58-lhE

Svoju sudbinu djelimično određuje čovjek, a djelimično nema uticaja na nju.
Opet, zanemariv je uticaj čovjeka na svoju sudbinu...
Bog nije odredio sudbinu čovjeka, kao što sam pročitao postove nekih forumaša ovdje.
Čovjek će izričito odgovarati pred Bogom za ono što je sam uradio.

Dobro kažeš!

zeina wrote:Vjerujem u sudbinu djelimicno, jer isto tako vjerujem u slobodnu volju da pojedinac sam sebi kreira zivot, svojim djelima i postupcima, Bog je tu da pomaze, usmjerava na pravi izbor ukoliko mu se obratimo, testira...
Mnogi smatraju da je sudbin zapisana i da se ne moze mijenjati, ali to nije zapis koji je nama Bog odredio da uradimo, nego zapis onoga sto cemo mi sami uraditi u buducnosti jer Bog je Sveznajuci i unapijed zna nase postupke pa tako zna i nasu buducnost. To je otprilike i islamsko objasnjenje sudbine

...i Paja Patak zna šta će se desiti u budućnosti ...i Mali Mrav ima znanje , a ti sad dokaži da ne znaju?...tako je i sa Bogom...

patriot_1 wrote:Ja vjerujem da svijet u kom živimo nije pod Božjom apsolutnom vlasti!Jer postoji sotona ili šejtan koji mrzi Božje stvorenje stvoreno na Božji lik.Oko nas su ne samo dobri nego I zli ljudi koji nam mogu učiniti neko zlo , kad I'm se prohtje!Zatim,neko zlo se dogodi slučajno,za primjer,odroni se stjena I padne na cestu netom prije nego si ti naišao autom!Za nešto smo I sami krivi,voziš prebrzo a skliska je cesta,i pogineš!Ili , ganjas ženske I popušiš AIDS!

...Vjernici nisu ni svjesni činjenice da su nevjernici...Kako?...Pa tako što istovremeno vjeruju u Boga i Đavla, a koji se, kao takvi, međusobno poništavaju...To je kao da u konačnici ne vjeruješ ni u jednog... A ukoliko vjeruješ da je Bog moćniji od Đavla, onda se nameće logično pitanje, otkud ovoliko zla na svijetu i zašto ga Bog ne istrijebi?...isto vrijedi i za obrnuto...priča o Bogu i Đavlu je zapravo oduvjek bila priča o Dobru i Zlu...

Dope_Man wrote:Ako nereligiozni smiju komentirati, onda da kazem ne. Mislim da je sve sto se desi samo niz nasih odluka (u okviru miliona odluka drugih ljudi oko nas) i da nista nije predodredjeno, jer da jeste i najmanja sitnica predodredjena ja ne bi morao nista raditi, ona bi se desila.

Vjerovanje u sudbinu je, po meni (a i psiholoskim istrazivanjima), samo odbrambeni mehanizam covjeka kojim opravdava stvari koje se desavaju, a koje su izvan njegove kontrole, da bi zadrzao bar nekakav osjecaj reda i sigurnosti u zivotu. Lakse je podnijeti da je nesto lose ''moralo biti, takva mu/joj sudbina'' nego da se jednostavno desilo bez dobrog ili loseg razloga.

...ili drugim riječima rečeno radi se o projekciji odgovornosti...ljudi kao slaba i krhka bića traže pomoć i izlaz za svoj preveliki životni 'tovar' i eto našli ga u pojmu sudbine...

...po nekim ljudima koncept sudbine i koncept slobodne volje se međusobno isključuju... po njima nema djelomične sudbine i djelomične slobodne volje. Nego postoji ili jedno ili drugo...moje je mišljenje da tu ima i sudbine i slobodne volje....sve ono što je izvan moje kontrole smatram sudbinom, dok sve ono što je unutar moje kontrole smatram slobodnom voljom... recimo, sudbina je kad ti mjesec padne na glavu, a slobodna volja je kada ti mjesecu padneš na glavu...

zeina wrote:

Nije Sotona nadmudrio Boga, nego ljude, Bog je Gospodar, ostalo su njegova stvorenja ukjucujuci i Sotonu, covjeku je data slobodna volja da bira izmedju dobra i zla, ljudi su ti koji sami odlucuju da li ce slijediti Boga ili Sotonu, odnosno da li ce slijediti dobro ili zlo, Bog da hoce, mi bi svi bili vjernici i Bogu je veoma lahko da se pokaze i dokaze da postoji, kao sto ce biti na sudnjem danu, ali onda ljudi ne bi imali test da biraju izmedju dobra i zla

...Religije su same po sebi pune apsurda jer prvo tumače da je na ovom svijetu sve od Boga dato, a kada vjernik zgriješi one ga kažnjavaju na adekvatan način; spaljivanjem na lomači, kamenovanjem i slično... Kako čovjek može biti odgovoran za svoje postupke ako su ti postupci posljedica božije volje?... Kako možemo nagrađivati ili kažnjavati ljude ako su deterministički stroj u svemiru, to jeste volje božije? ...

arzuhal wrote:Vjerovanje u sudbinu, s islamske tačke, vezana je za Božije znanje a ne volju, ne nekakvu nepravdu da je Bog odredio nečiji život i njegov konac na što čovjek nema nikakvog utjecaja, nego da Bog zna kako će svako skončati.

U tom slučaju eventualni filozofski prigovor čovjeka može samo biti (kao što ih ima): a što me je stvarao ako je znao da ću završiti đe ne trebam?

...kakve koristi vjernik od toga ima što Bog zna kako će nešto ili neko skončati?..ima jedan tip u mome okruzenju koji stalno ponavlja da je sve zapisano u kupusnom listu...još ga niko nije demantirao ...dobro, razumijem, ti samo tumačiš stav islamske vjere...a ja ovo onako bay the way...

nasa wrote:Ja kako starim tako vise vjerujem da je manje mog utjecaja, to je pomalo iznenadjujuce jer bi trebalo da s godinama, iskustvom, znanjem vise utjeces na zivot. Kod mene jok, s godinama se vise trudim da zivot zgrabim i savladam ali sve to lici na


da napomenem, nema veze konkretno s tumacenjem islama i sudbine nego nako

BarbaDue wrote:iskusio sam prilikom nekoliko životnih situacija da koliko god sam to želio i koliki god sam napor ulagao krajnji ishod (sudbinu) nisam mogao promjeniti.

tako nekako.. uglavnom se stvari razvijaju mimo mojih zamisli i želja.. i to nije uvijek loše.. ponekad se nešto što nisam želio pokaže kao dugoročno najbolje za mene..

Ok, znate me kao ubijeđenog ateistu, u nekoga koji ne vjeruje u neko nadnaravno, u sudbinu, u boga, u metafizičko… Bilo kako bilo, ovo mi se dogodilo do u detalj i za isto nemam objašnjenja.

Negdje davne 197X i koje, dolaze mi majka i očuh u posjetu, u Toronto. U to doba vozim neprežaljeni Alfa Romeo 2000 sa četvero vrata i solidnim krovom. Lijepa je subota i idemo na Niagara vodopade. Za vrijeme doručka, očuh kaže da mu se ne ide i da će da ostane kod kuće, što znači idemo samo ja i majka.

Mi krenuli. Kao i obično, ja se ne vežem ali ne vežem ni majku. Moj je običaj bio i ostao (glup ali je tako) da zakačim remen za lijevo rame radi policije. Elem, proveli smo se lijepo, zabavili gdje je trebalo i sjeli u auto za povratak negdje popodne.

Do autoputa 401 trebalo je ići desetak kilometara lokalnim putem. Pred samim autoputom, ja zaustavim auto, došetam do majčine strane i namjestim joj naslonjač za glavu i zakačim pojas. Sjednem, i zakačim pojas i sebi propisno kako treba.

Samo nekoliko kilometara dalje vidim neki zastoj na putu i usporim. Ja sam skoro stao ali iza mene, neki Ford sa 8 cilindara se valjda zapričao i punom brzinom udario u našu Alfu. Mi smo se prevrnuli par puta i zaustavili na tzv. medijanu tj. zelenoj površini koja dijeli trake autoputa. Auto se zaustavio na mojim vratima tako da je majka ‘visila’ iznad mene. Kako se naslon sjedišta polomio i došao u skoro vodoravan položaj a zadnja šajbna pukla i rasula, vidio sam to kao izlaz i tako sam se i izvukao. Odmah su dotrčali i drugi kao i policajac koji se slučajno tu zadesio (zato i jeste bio zastoj), vratili su auto na kotače, te smo otvorili vrata s majčine strane i nju izvukli.

Od sveg što se desilo, njoj su se slomile naoćale i dobila je kasnije modricu na kuku kojim je udarila u vrata. Na meni nije bilo nikakvih tragova udesa.

Rekao sam vam da je očuh ostao kod kuće. Ali nisam rekao da nasloni zadnjih sjedišta nisu imali naslone za glavu koje sam davno skinuo jer su mi smetali pri vožnji. Da je očuh tu sjedio, mislim da bi mu pukao vrat jer ne bi imao nikakvu potporu. A silina udarca je bila tako jaka, da je kardanska osovina (auto je imao zadnji pogon) probila motor!

Sudbina… predosjećaj… nikada neću saznati.

aurora313 wrote:Ok, znate me kao ubijeđenog ateistu, u nekoga koji ne vjeruje u neko nadnaravno, u sudbinu, u boga, u metafizičko… Bilo kako bilo, ovo mi se dogodilo do u detalj i za isto nemam objašnjenja.

Negdje davne 197X i koje, dolaze mi majka i očuh u posjetu, u Toronto. U to doba vozim neprežaljeni Alfa Romeo 2000 sa četvero vrata i solidnim krovom. Lijepa je subota i idemo na Niagara vodopade. Za vrijeme doručka, očuh kaže da mu se ne ide i da će da ostane kod kuće, što znači idemo samo ja i majka.

Mi krenuli. Kao i obično, ja se ne vežem ali ne vežem ni majku. Moj je običaj bio i ostao (glup ali je tako) da zakačim remen za lijevo rame radi policije. Elem, proveli smo se lijepo, zabavili gdje je trebalo i sjeli u auto za povratak negdje popodne.

Do autoputa 401 trebalo je ići desetak kilometara lokalnim putem. Pred samim autoputom, ja zaustavim auto, došetam do majčine strane i namjestim joj naslonjač za glavu i zakačim pojas. Sjednem, i zakačim pojas i sebi propisno kako treba.

Samo nekoliko kilometara dalje vidim neki zastoj na putu i usporim. Ja sam skoro stao ali iza mene, neki Ford sa 8 cilindara se valjda zapričao i punom brzinom udario u našu Alfu. Mi smo se prevrnuli par puta i zaustavili na tzv. medijanu tj. zelenoj površini koja dijeli trake autoputa. Auto se zaustavio na mojim vratima tako da je majka ‘visila’ iznad mene. Kako se naslon sjedišta polomio i došao u skoro vodoravan položaj a zadnja šajbna pukla i rasula, vidio sam to kao izlaz i tako sam se i izvukao. Odmah su dotrčali i drugi kao i policajac koji se slučajno tu zadesio (zato i jeste bio zastoj), vratili su auto na kotače, te smo otvorili vrata s majčine strane i nju izvukli.

Od sveg što se desilo, njoj su se slomile naoćale i dobila je kasnije modricu na kuku kojim je udarila u vrata. Na meni nije bilo nikakvih tragova udesa.

Rekao sam vam da je očuh ostao kod kuće. Ali nisam rekao da nasloni zadnjih sjedišta nisu imali naslone za glavu koje sam davno skinuo jer su mi smetali pri vožnji. Da je očuh tu sjedio, mislim da bi mu pukao vrat jer ne bi imao nikakvu potporu. A silina udarca je bila tako jaka, da je kardanska osovina (auto je imao zadnji pogon) probila motor!

Sudbina… predosjećaj… nikada neću saznati.

...ništa neobično...sličnih situacija se dešava bezbroj širom svijeta samo na dnevnoj bazi...jedonostavno to je život, ti si reagovo na svoj način, a ja, ili neko treći bi, opet, reagovao na svoj...tvoj očuh možda i ne bi slomio vrat, a možda bi i poginuo...ko to zna?...ja sam vidi auto nakon 'saobraćajke' koji je izgledao kao da je presovan, a vozač preživio...imao je samo lom ključne kosti...naravno vjernici su zahvalu uputili Bogu, a da se nisu prije toga zapitali zašto je dozvolio sam udes....

...ilil ovaj slučaj...gledao sam dokumentarac o stradanju kakanjaskih rudara iz 1965. godine...i u dokumentarcu pripovjeda rudar kojem je, uz još njih nekoliko, pošlo za rukom da preživi tu veliku katastrofu...kaže čovjek ovim riječima "Alah je dragi htjeo da mi preživimo"...iz ovoga proizilazi onda da taj isti Alah nije htjeo da preživi onih 128. piginulih...tipično vjernički...Bogu se pripisuje sve pozitivno, a ono negativno se obavezno previđa...vjerovatno iz straha...

Kaligula I wrote:

aurora313 wrote:Ok, znate me kao ubijeđenog ateistu, u nekoga koji ne vjeruje u neko nadnaravno, u sudbinu, u boga, u metafizičko… Bilo kako bilo, ovo mi se dogodilo do u detalj i za isto nemam objašnjenja.

Negdje davne 197X i koje, dolaze mi majka i očuh u posjetu, u Toronto. U to doba vozim neprežaljeni Alfa Romeo 2000 sa četvero vrata i solidnim krovom. Lijepa je subota i idemo na Niagara vodopade. Za vrijeme doručka, očuh kaže da mu se ne ide i da će da ostane kod kuće, što znači idemo samo ja i majka.

Mi krenuli. Kao i obično, ja se ne vežem ali ne vežem ni majku. Moj je običaj bio i ostao (glup ali je tako) da zakačim remen za lijevo rame radi policije. Elem, proveli smo se lijepo, zabavili gdje je trebalo i sjeli u auto za povratak negdje popodne.

Do autoputa 401 trebalo je ići desetak kilometara lokalnim putem. Pred samim autoputom, ja zaustavim auto, došetam do majčine strane i namjestim joj naslonjač za glavu i zakačim pojas. Sjednem, i zakačim pojas i sebi propisno kako treba.

Samo nekoliko kilometara dalje vidim neki zastoj na putu i usporim. Ja sam skoro stao ali iza mene, neki Ford sa 8 cilindara se valjda zapričao i punom brzinom udario u našu Alfu. Mi smo se prevrnuli par puta i zaustavili na tzv. medijanu tj. zelenoj površini koja dijeli trake autoputa. Auto se zaustavio na mojim vratima tako da je majka ‘visila’ iznad mene. Kako se naslon sjedišta polomio i došao u skoro vodoravan položaj a zadnja šajbna pukla i rasula, vidio sam to kao izlaz i tako sam se i izvukao. Odmah su dotrčali i drugi kao i policajac koji se slučajno tu zadesio (zato i jeste bio zastoj), vratili su auto na kotače, te smo otvorili vrata s majčine strane i nju izvukli.

Od sveg što se desilo, njoj su se slomile naoćale i dobila je kasnije modricu na kuku kojim je udarila u vrata. Na meni nije bilo nikakvih tragova udesa.

Rekao sam vam da je očuh ostao kod kuće. Ali nisam rekao da nasloni zadnjih sjedišta nisu imali naslone za glavu koje sam davno skinuo jer su mi smetali pri vožnji. Da je očuh tu sjedio, mislim da bi mu pukao vrat jer ne bi imao nikakvu potporu. A silina udarca je bila tako jaka, da je kardanska osovina (auto je imao zadnji pogon) probila motor!

Sudbina… predosjećaj… nikada neću saznati.

...ništa neobično...sličnih situacija se dešava bezbroj širom svijeta samo na dnevnoj bazi...jedonostavno to je život, ti si reagovo na svoj način, a ja, ili neko treći bi, opet, reagovao na svoj...tvoj očuh možda i ne bi slomio vrat, a možda bi i poginuo...ko to zna?...ja sam vidi auto nakon 'saobraćajke' koji je izgledao kao da je presovan, a vozač preživio...imao je samo lom ključne kosti...naravno vjernici su zahvalu uputili Bogu, a da se nisu prije toga zapitali zašto je dozvolio sam udes....

...ilil ovaj slučaj...gledao sam dokumentarac o stradanju kakanjaskih rudara iz 1965. godine...i u dokumentarcu pripovjeda rudar kojem je, uz još njih nekoliko, pošlo za rukom da preživi tu veliku katastrofu...kaže čovjek ovim riječima "Alah je dragi htjeo da mi preživimo"...iz ovoga proizilazi onda da taj isti Alah nije htjeo da preživi onih 128. piginulih...tipično vjernički...Bogu se pripisuje sve pozitivno, a ono negativno se obavezno previđa...vjerovatno iz straha...

Što je tebi izjava nekog neukog čovjeka mjerilo vrijednosti ?
Potresi se ne događaju jer je to Bog htjeo,malo prodrmati neki kraj.Zna se zašto do njih dolazi.Prirodna pojava kao i mnoge druge!

patriot_1 wrote:

...ništa neobično...sličnih situacija se dešava bezbroj širom svijeta samo na dnevnoj bazi...jedonostavno to je život, ti si reagovo na svoj način, a ja, ili neko treći bi, opet, reagovao na svoj...tvoj očuh možda i ne bi slomio vrat, a možda bi i poginuo...ko to zna?...ja sam vidi auto nakon 'saobraćajke' koji je izgledao kao da je presovan, a vozač preživio...imao je samo lom ključne kosti...naravno vjernici su zahvalu uputili Bogu, a da se nisu prije toga zapitali zašto je dozvolio sam udes....

...ilil ovaj slučaj...gledao sam dokumentarac o stradanju kakanjaskih rudara iz 1965. godine...i u dokumentarcu pripovjeda rudar kojem je, uz još njih nekoliko, pošlo za rukom da preživi tu veliku katastrofu...kaže čovjek ovim riječima "Alah je dragi htjeo da mi preživimo"...iz ovoga proizilazi onda da taj isti Alah nije htjeo da preživi onih 128. piginulih...tipično vjernički...Bogu se pripisuje sve pozitivno, a ono negativno se obavezno previđa...vjerovatno iz straha...

Što je tebi izjava nekog neukog čovjeka mjerilo vrijednosti ?
Potresi se ne događaju jer je to Bog htjeo,malo prodrmati neki kraj.Zna se zašto do njih dolazi.Prirodna pojava kao i mnoge druge![/quote]

...ne, on je uzet kao primjer da se pokaže kako vjera na vrlo efikasan način ljudima devastira zdravu logiku...a nažalost takvih je jako mnogo na svijetu...na kraju krajeva ovo i jeste njihov svijet...da je on sam takav ni po muke...e sad se nameće vrlo logično pitanje; može li svijet naprijed uz dominaciju ovih masa?...

patriot_1 wrote:

Kaligula I wrote: ...ništa neobično...sličnih situacija se dešava bezbroj širom svijeta samo na dnevnoj bazi...jedonostavno to je život, ti si reagovo na svoj način, a ja, ili neko treći bi, opet, reagovao na svoj...tvoj očuh možda i ne bi slomio vrat, a možda bi i poginuo...ko to zna?...ja sam vidi auto nakon 'saobraćajke' koji je izgledao kao da je presovan, a vozač preživio...imao je samo lom ključne kosti...naravno vjernici su zahvalu uputili Bogu, a da se nisu prije toga zapitali zašto je dozvolio sam udes....

...ilil ovaj slučaj...gledao sam dokumentarac o stradanju kakanjaskih rudara iz 1965. godine...i u dokumentarcu pripovjeda rudar kojem je, uz još njih nekoliko, pošlo za rukom da preživi tu veliku katastrofu...kaže čovjek ovim riječima "Alah je dragi htjeo da mi preživimo"...iz ovoga proizilazi onda da taj isti Alah nije htjeo da preživi onih 128. piginulih...tipično vjernički...Bogu se pripisuje sve pozitivno, a ono negativno se obavezno previđa...vjerovatno iz straha...

Što je tebi izjava nekog neukog čovjeka mjerilo vrijednosti ?
Potresi se ne događaju jer je to Bog htjeo,malo prodrmati neki kraj.Zna se zašto do njih dolazi.Prirodna pojava kao i mnoge druge!

Da je ovo kakva druga tema ti bi prvi potrcao da tvrdis kako SVE dolazi od boga, kako je svemocan itd. A kada je nesto lose, sto je i poenta prethodnog komentara na koji odgovaras i samo potvrdjujes izneseno, onda se preko toga prelazi, govori se da je to nesto prirodno itd.. tj. bog ni slucajno nije mogao imati ulogu u tome (zemljotresu), ali je eto imao ulogu spasioca (very convenient).

Ako se prihvata subdina, ili nekakav svemocan bog (pogotovo abrahamski kojeg ti prihvatas) onda se mora prihvatiti odgovornost sudbine/boga za sve aspekte situacije. Nema nikakvog nacina da se razumno opravda da isti nije mogao sprijeciti sam potres, ili da ga nije uzrokovao (jer sve biva njegovom voljom, a ne nekakvim nelogicnim zakonima prirode jel), i da je samo dosao kasnije i odlucio zastititi par ljudi.

medvjed23 wrote:

nasa wrote:Ja kako starim tako vise vjerujem da je manje mog utjecaja, to je pomalo iznenadjujuce jer bi trebalo da s godinama, iskustvom, znanjem vise utjeces na zivot. Kod mene jok, s godinama se vise trudim da zivot zgrabim i savladam ali sve to lici na


da napomenem, nema veze konkretno s tumacenjem islama i sudbine nego nako

BarbaDue wrote:iskusio sam prilikom nekoliko životnih situacija da koliko god sam to želio i koliki god sam napor ulagao krajnji ishod (sudbinu) nisam mogao promjeniti.

tako nekako.. uglavnom se stvari razvijaju mimo mojih zamisli i želja.. i to nije uvijek loše.. ponekad se nešto što nisam želio pokaže kao dugoročno najbolje za mene..

nelogicno je ocekivati da mozes uticati na svoj zivot u potpunosti,jer postoje uzrocno-posljedicne veze u zivotu koje su dirketno i indirketno uticu na svakoga: zdravlje,sredina,jako dug niz faktora koji su prisutni u nasim zivotima

Sudbina je Allahovo znanje buducnosti zapisano na materijal, pa se to samo odvija onako kako je On vidio buducnost.

Smrcak15 wrote:Sudbina je Allahovo znanje buducnosti zapisano na materijal, pa se to samo odvija onako kako je On vidio buducnost.

Možeš li ovo potkrijepiti nekim dokazima?