Ostaviti partnera zbog hronicne bolesti

[Qoom]

A evo da navedem i konkretan primjer, jer je javan. Šta je po tebi trebao uraditi Eldin Huseinbegović? Njegova prva supruga je dobila multipla sklerozu samo par mjeseci nakon njihovog vjenčanja i ostala slijepa i nepokretna, i on je uz nju bio sve to vrijeme. Nije je napuštao, iako su njeni roditelji to tražili od njega. (Neću ovdje ulaziti u priču o drugom braku u koji je ušao par mjeseci nakon smrti prve supruge, niti o navodnoj nevjernosti tokom zadnje godine prvog braka.)

Ja sam opet "čuo", kada se saznalo da ona ide u fade-out, da mu je ona dala blagoslov i insistirala da "nastavi" sa životom.

No, to je samo između njega i Boga, i Eldinu apsolutno nije mjesto u ovoj diskusiji.

[Tomahawk11]

Ali Tomahawk,poredis nekoga ko je bio oko 25 godina kad mu je zena tesko oboljela,mozda su se oni na pocetku nadali da je to "obicna" multipla skleroza gdje se vecinom zivi normalno,kako je vrijeme islo vidjeli da je kod nje nesto zlocudno,sta je on trebao ? ja bi osudila covjeka da u 50oj nadje drugu pored zive bolesne zene,s njom 20 godina ,ali neko ko je do nedavno bio djecak,sta mu reci?

Nisi ti mene razumjela. Ja njega ne osudjujem (ako mislis na ovaj konkretan slucaj). Samo kazem da se ne moze ozeniti dok je u braku, dok u opstini ima papir koji to dokazuje. Da se razveo, onda bi mogao. U odnosu na opstinski brak, serijatski je samo formalnost.

Ne znam, moj je stav da ne treba napustiti partnera bez obzira sta i kad mu se desilo. Nakon 3 mjeseca, u prvoj godini braka, 10., 30. ....to je nesto sto je opet dio svakog covjeka, njegove licnosti. Neko bi digao odmah sidro, neko bi se neko vrijeme zadrzao, pa razgulio, neko bi ostao do kraja (dokle god to bilo).

[sadie_forever]

Ali Tomahawk,poredis nekoga ko je bio oko 25 godina kad mu je zena tesko oboljela,mozda su se oni na pocetku nadali da je to "obicna" multipla skleroza gdje se vecinom zivi normalno,kako je vrijeme islo vidjeli da je kod nje nesto zlocudno,sta je on trebao ? ja bi osudila covjeka da u 50oj nadje drugu pored zive bolesne zene,s njom 20 godina ,ali neko ko je do nedavno bio djecak,sta mu reci?

Nisi ti mene razumjela. Ja njega ne osudjujem (ako mislis na ovaj konkretan slucaj). Samo kazem da se ne moze ozeniti dok je u braku, dok u opstini ima papir koji to dokazuje. Da se razveo, onda bi mogao. U odnosu na opstinski brak, serijatski je samo formalnost.

Ne znam, moj je stav da ne treba napustiti partnera bez obzira sta i kad mu se desilo. Nakon 3 mjeseca, u prvoj godini braka, 10., 30. ....to je nesto sto je opet dio svakog covjeka, njegove licnosti. Neko bi digao odmah sidro, neko bi se neko vrijeme zadrzao, pa razgulio, neko bi ostao do kraja (dokle god to bilo).

S tim se slazem,ali to polahko umire,brak vise nije svetinja mnogima pa tako i odlaze cim ne ide kako treba,ljudi su postali sebicni ,ne misli to vise ni na djecu a kamoli na bracnog druga.

[Tomahawk11]

sadie_forever, tacno, ljudi su postali sebicni i stavljaju sebe na prvo mjesto i gdje treba i gdje ne treba.
Naravno, ne mogu pricati iz ugla drugih ljudi, nego iz svog ugla, kako ja razmisljam i kako bi s ovom pameti postupio.

[Nepass]

Da li bi ostavili muza/suprugu kada bi dobila neku tesku bolest,od koje ne umire ali ce zivjeti s njom do kraja zivota?

Ako je u pitanju hronicna nejebica, bez razmisljanja noga

[sadie_forever]

Da li bi ostavili muza/suprugu kada bi dobila neku tesku bolest,od koje ne umire ali ce zivjeti s njom do kraja zivota?

Ako je u pitanju hronicna nejebica, bez razmisljanja noga

onda mi zene treba da napustama kad napunite nekih 45 godina,jer mene licno upotreba viagre ne pali bas nikako,odbojna mi

[CaneBos]

.

[CaneBos]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

[sadie_forever]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

a sta je za tebe mlado,neko ko u 40-oj oboli nije vise ni mlad,a opet ima dugo zivota,a cesto je proveo vise od 20 god s partnerom

A bil ostavio oca,majku ? i po cemu onda bracni drug sebican a roditelj kad pristane da zivi s tobom nije? moja tetka vec evo 15 godina brine o svekrvi koja samo lezi u krevetu i nista drugo ne moze,jel ta svekrva sebicna? i sutra da moja tetka nedaj Boze oboli jel i ona opet sebicna ako bude ocekivala od muza da brine o njoj?

[Euridika]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Razumijem i ovu stranu priče i prihvatam ovaj argument da se partner ne liši mogućnosti normalnog života, ali brak se sklapa iz ljubavi (u pravilu) i prihvata se uz sve lijepe i ružne stvari koje život nosi. Niko ne računa s bolešću, a svima se može desiti. Ko garantuje da ta oboljela osoba neće ozdraviti, a da recimo zdrava ne oboli kasnije? I, inače, kako iko može kalkulisati s budućnošću - ovo će biti, ovo neće? Šta ako je u tom braku bilo djece? Šta ako oboli npr. dijete, pa se oko njega treba skrbiti 24/7, toliko da se mora zapustiti odnos prema partneru? Je li i tad opravdano otići?

Milion je ovakvih situacija, a ljudi postupaju različito. Većinom se brakovi raspadaju pod teretom bolesti, realno se to teško tolerira. Raste količina nervoze, depresije, očaja i sl. i to uništi vezu.

[sadie_forever]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Razumijem i ovu stranu priče i prihvatam ovaj argument da se partner ne liši mogućnosti normalnog života, ali brak se sklapa iz ljubavi (u pravilu) i prihvata se uz sve lijepe i ružne stvari koje život nosi. Niko ne računa s bolešću, a svima se može desiti. Ko garantuje da ta oboljela osoba neće ozdraviti, a da recimo zdrava ne oboli kasnije? I, inače, kako iko može kalkulisati s budućnošću - ovo će biti, ovo neće? Šta ako je u tom braku bilo djece? Šta ako oboli npr. dijete, pa se oko njega treba skrbiti 24/7, toliko da se mora zapustiti odnos prema partneru? Je li i tad opravdano otići?

Milion je ovakvih situacija, a ljudi postupaju različito. Većinom se brakovi raspadaju pod teretom bolesti, realno se to teško tolerira. Raste količina nervoze, depresije, očaja i sl. i to uništi vezu.

Kaze se u dobru i u zlu,ko nije spreman na ovo neka od pocetka da do znanja,neka ne ulazi u brak vec zajednicu i jasno kaze dok je dobro tu sam kad i ako krene lose ne racunaj na mene,fer i posteno

[Montana]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Voliš ženu,jako.Živite,sretni,jutros se smijali uz doručak,poljubili,svako na poso....ona saobraćajnu na putu za poso ima...završi u bolnici,osta na aparatima.Kad god..ona ti kaže...idi.

Oćeš ostavit tu voljenu osobu,otić? Odgovori sa DA ili NE

[Tomahawk11]

Ima ona: nemojte raditi ono sto ne biste voljeli da vama rade.
Dakle, samo se treba staviti u poziciju da ste vi kojim slucajem taj partner koji treba biti ostavljen.

[dobar osjecaj]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Voliš ženu,jako.Živite,sretni,jutros se smijali uz doručak,poljubili,svako na poso....ona saobraćajnu na putu za poso ima...završi u bolnici,osta na aparatima.Kad god..ona ti kaže...idi.

Oćeš ostavit tu voljenu osobu,otić? Odgovori sa DA ili NE

Vjerovatno necu ali je izvjesno da bi s ovom pameti i iskustvom iza sebe uz podrsku koju bi pruzala toj osobi vremenom trazila nacin da dozivim dijelove zivota koje vise ne mozemo skupa zivjeti.

[Montana]

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Voliš ženu,jako.Živite,sretni,jutros se smijali uz doručak,poljubili,svako na poso....ona saobraćajnu na putu za poso ima...završi u bolnici,osta na aparatima.Kad god..ona ti kaže...idi.

Oćeš ostavit tu voljenu osobu,otić? Odgovori sa DA ili NE
Vjerovatno necu ali je izvjesno da bi s ovom pameti i iskustvom iza sebe uz podrsku koju bi pruzala toj osobi vremenom trazila nacin da dozivim dijelove zivota koje vise ne mozemo skupa zivjeti.

Nemoš reć NE.

Sad već razmišljaš,podsvjesno,kako se izvuć iz situacije sa opravdanjem,kako će te ona molit,preklinjat da ideš od nje..da živiš.

Kad se to čovjeku desi,odma se podrazumjeva da će joj kraj kreveta stajat dok je živa.To mu je sudbina,tako ga zapalo,isto ko i kad djete završi u kolicima.
Ona će mu reć da ide...al ne misli tako.To nije opravdanje čoeku da ode..ona mu to rekla jer misli da je njemu to u glavi,da ide,da nemože više,jer je tužna zbog njega.Ako kažeš,ok,idem,pozdravite se,poljubite...kad izađeš iz sobe,nakon momenta kad vrata za sobom zatvoriš..nju ćeš slomit.

Rećeš sad da je ovo moje mišljenje...rećeš "Dobro,ali...." Nema ali,nema razmišljanja.Ovo je standard ljudstva.

Sve ostalo,šta nije ovako, su slučajevi i primjeri iz života razno raznih ljudi....otišo jer nije ni volio,jer je drugu našo pa oni "moderni",sa novom ju posjećuje...i tako taj jad.

[sadie_forever]

[Satori]

Ne znam da li bih ga ostavila, hvala Bogu pa nisam u toj situaciji i ne mogu pričati šta bi bilo kad bi bilo a ni osuđivati druge.

Samo ću napomenuti nešto: njegovala sam bolesnika koji je imao karcinom. Tri posljednja mjeseca na postelji, dvije i po godine prije toga bolestan ali pokretan. To je bila situacija koja je jako iscrpila našu porodicu. I u toj situaciji, normalno da nećeš otići od tog nekog da ti ne znam šta kaže ili uradi, znaš da je on zbog bolova/morfija drugačiji, i kad digne ruku na tebe i kad viče na tebe, znaš da to nije ta osoba koja je bila prije i halališ mu sve. "Lako" je ostati kraj takvog bolesnika, znaš da je kraj blizu, pretrpjet ćeš.

Kada si u situaciji da budeš sa bolesnikom koji ima bolest od koje može bolovati još narednih 30 godina - a imao je, recimo, težak karakter i kao zdrav - to je prava dilema. Ili, da ne daj Bože neko mentalno oboli. To su situacije u kojima fakat ne možeš 100% reći da ostaješ.

Ja lično ne bih ostala sa bolesnikom zbog osude javnosti u slučaju odlaska, a ne zanima me vala ni da budem mučenica. Ostala bih s njim ako bih smatrala da tako treba.

[CaneBos]

A sto to ne postavite drugacije.

Da ste mladji i zivot je pred vama..dozivite bolest ili nesrecu za koju znate da ce vam trajno promijeniti nacin i kvalitet zivota. Je li ocekujete od vaseg partnera da i on/ona cijeli svoj zivot provede na isti nacin kao i vi?!

Ko je tu onda sebican? Uostalom..kakav je to osjecaj gledati tu ''voljenu'' osobu zarobljenu s vama iz dana u dan, koja zbog vas ostaje bez mogucnosti da ostvari sve ono sto jos uvijek moze, kretanje, rad, djecu..itd. Cak i kad ta osoba to u pocetku zeli i pokazuje vam da ne zeli da vas napusti, kakav je to osjecaj i suzivot..gledati i misliti svaki dan cega se oni odricu zbog vase bolesti/nesrece.
Pa ako je jedan zivot unesrecen, jel treba i drugi da bude? Eto hajmo malo drugacije gledati..

Naravno, ovo govorim za situacije gdje se ne ocekuje izvjestan brz kraj zivota neke osobe tipa teske bolesti i slicno..tu je zaista nehumano, podlo i kukavicki napustiti partnera, ali govorim o neizvjesnim situacijama gdje je moguc duz zivot i veca starosna dob.

Voliš ženu,jako.Živite,sretni,jutros se smijali uz doručak,poljubili,svako na poso....ona saobraćajnu na putu za poso ima...završi u bolnici,osta na aparatima.Kad god..ona ti kaže...idi.

Oćeš ostavit tu voljenu osobu,otić? Odgovori sa DA ili NE

Da ne odgovaram svakom zasebno sad, nego cu ovako. Koliki je problem ljudima na ovom forumu procitati ono sto JE napisano, a ne ono sto oni sami sebi prevode u glavama?
Ja obrcem tezu i kazem vam svima da se postavite u cipele bolesne, a ne zdrave osobe! Dakle, pretpostavite da ste TERMINALNO bolesni, kad kazem terminalno valjda ne trebam i to prevoditi, ako ne znate, imate google pa vidite. Dakle, zivotni vijek vam je ''neodredjen'', ali ce sigurno biti takav da cete ostati 100% invalid, stalno pod tudjom njegom i pomoci. Ocekujete li od zene/muza da snosi sav teret suzivota sa vama?!
Manite se ubacivanja price o brizi za bolesno dijete, majku, oca..ovde govorim iskljucivo o supruznicima!
Koliki licemjer trebas biti pa iz te ''velike ljubavi'' prema svom muzu/zeni ocekivati da i oni okrenu svoj zivot za 360 stepeni jer se sudbina okrutno poigrala sa vama! Kad nekoga volis, onda zelis najbolje za njega, ako je najbolje da ga svezes za sebe, onda sva prica ovde zavrsava. Ja vas pitam, bi li iko od vas rekao svom muzu/zeni, idi...idi i zivi zivot! To je pokazatelj nesebicnosti i prave ljubavi kad ne zelite da i neko drugi strada uz vas.

A ovi sto ubacuju u konotacije svekre i svekrve..prvo nije PRIMARNA obaveza ni duznost zene da se brine o svekrvi i svekru, nego muzeva, a njena da se brine o svojoj materi i ocu. U normalnoj porodici taj se teret dijeli na oba supruznika, a pokretacici teme, obzirom u kakvom postivanju drzi sopstvenu svekrvu, tesko da bi tu hizmeta ikakva bilo...

[CaneBos]

Ne znam da li bih ga ostavila, hvala Bogu pa nisam u toj situaciji i ne mogu pričati šta bi bilo kad bi bilo a ni osuđivati druge.

Samo ću napomenuti nešto: njegovala sam bolesnika koji je imao karcinom. Tri posljednja mjeseca na postelji, dvije i po godine prije toga bolestan ali pokretan. To je bila situacija koja je jako iscrpila našu porodicu. I u toj situaciji, normalno da nećeš otići od tog nekog da ti ne znam šta kaže ili uradi, znaš da je on zbog bolova/morfija drugačiji, i kad digne ruku na tebe i kad viče na tebe, znaš da to nije ta osoba koja je bila prije i halališ mu sve. "Lako" je ostati kraj takvog bolesnika, znaš da je kraj blizu, pretrpjet ćeš.

Kada si u situaciji da budeš sa bolesnikom koji ima bolest od koje može bolovati još narednih 30 godina - a imao je, recimo, težak karakter i kao zdrav - to je prava dilema. Ili, da ne daj Bože neko mentalno oboli. To su situacije u kojima fakat ne možeš 100% reći da ostaješ.

Ja lično ne bih ostala sa bolesnikom zbog osude javnosti u slučaju odlaska, a ne zanima me vala ni da budem mučenica. Ostala bih s njim ako bih smatrala da tako treba.

O tome govorim..samo ne da li bi ostali, nego da li bi vi kao takav bolesnik za predispozicijom zivota od narednih 30 godina htjeli da hendikepirate zivote svojih najmilijih!

Za tu posljednu recenicu, svaka cast! Samo po svojoj savjesti i treba postupati, ni po cemu vise!

[Satori]

Referirala sam se na uvodni post, nisam iščitavala cijelu temu.

Da ja obolim od terminalne bolesti, opet ne znam šta bih uradila, glupo je pričati o tim šbb kbb, jer niko od nas ne može biti 100% siguran kako bi postupio. Pretpostavljam da ne bih sama inicirala razvod, ostavila bih mu da sam odluči želi li ostati sa mnom ili ne. Ali ga ne bih ni osuđivala ako ode. Bilo bi mi teško, bez daljnjeg.
Ne bih voljela biti ni njemu ni nekom drugom teret, ni nešto što se treba trpjeti u životu.

[sadie_forever]

A ovi sto ubacuju u konotacije svekre i svekrve..prvo nije PRIMARNA obaveza ni duznost zene da se brine o svekrvi i svekru, nego muzeva, a njena da se brine o svojoj materi i ocu. U normalnoj porodici taj se teret dijeli na oba supruznika, a pokretacici teme, obzirom u kakvom postivanju drzi sopstvenu svekrvu, tesko da bi tu hizmeta ikakva bilo...

A ko ce onda brinuti o muzu ako on oboli prije vremena? ostaviti ga samog? zasto roditelj zasluzuje brigu a recimo covjek s kojim si dijelila i dobro i zlo zadnjih 20 god ili slicno ne? i po cemu je to roditelj preci od bracnog druga,kad s drugom ulazis svojom voljom u zajednicu koja kaze "i u dobru i u zlu",a roditelje ne biras?

I svi smo mi ljudi sebicni,najnesebicniji bi roditelj trebao biti pa opet slabo koji kaze "kad obolim bacite me u neki dom a vi zivite" nego svi ocekuju da brines o njima,hajmo realni biti,i roditelji postajemo iz sebicnih razloga

Mozes ti pricati kako bi htio da ona bude sretna,nadje drugog i zivi super a ti da se patis,ali znamo da bi to gledao kao izdaju veliku

[Nepass]

Ali Tomahawk,poredis nekoga ko je bio oko 25 godina kad mu je zena tesko oboljela,mozda su se oni na pocetku nadali da je to "obicna" multipla skleroza gdje se vecinom zivi normalno,kako je vrijeme islo vidjeli da je kod nje nesto zlocudno,sta je on trebao ? ja bi osudila covjeka da u 50oj nadje drugu pored zive bolesne zene,s njom 20 godina ,ali neko ko je do nedavno bio djecak,sta mu reci?

Nisi ti mene razumjela. Ja njega ne osudjujem (ako mislis na ovaj konkretan slucaj). Samo kazem da se ne moze ozeniti dok je u braku, dok u opstini ima papir koji to dokazuje. Da se razveo, onda bi mogao. U odnosu na opstinski brak, serijatski je samo formalnost.

Ne znam, moj je stav da ne treba napustiti partnera bez obzira sta i kad mu se desilo. Nakon 3 mjeseca, u prvoj godini braka, 10., 30. ....to je nesto sto je opet dio svakog covjeka, njegove licnosti. Neko bi digao odmah sidro, neko bi se neko vrijeme zadrzao, pa razgulio, neko bi ostao do kraja (dokle god to bilo).

Naravno da ne treba, kad bih to uradio posrao bih se na svu svoju ljudskost, ne bih sebi mogao pogledati u oci.
Kod ovog pjevaca je vise smetalo sto se on slomio pricajuci o svojoj zeni, sve pjesme lafo njoj posvecene, plac i pomagnjavija prodje mjesec on sav happy po carsiji zagrljen sa novom mladom.

[Tomahawk11]

Slazem se, ne treba praviti sliku onakvom kakva nije. Ne pretjerivati.

[Ridjobrki]

A šta ako partner/ica oboli od hronične bolesti koja se prenosi spolnim kontaktom a nije je pokupio/la od tebe?

[Tomahawk11]

A šta ako partner/ica oboli od hronične bolesti koja se prenosi spolnim kontaktom a nije je pokupio/la od tebe?

Sto ga je meto dje ne treba.
Sto je trazila sejtana.

To bar ne bi trebalo biti diskutabilno.