Ja sam uglavnom bio u ozbiljnijim vezama sa strankinjama. Do te mjere je to izraženo kod mene da me u društvu konstantno zajebavaju za to. Sad ne mogu reći da je to planski, ali moguće da u podsvijesti postoji neka klica nesvjesnog odbijanja. Recimo, izlazim s našim curama, dejtamo, ali to nikad ne pređe prag pukog seksa ili zabave. Možda bi bilo razumljivo da sam dijasporac koji bi se morao potruditi da nađe Bosansku, no budući da živim u Sarajevu ispada da se moram truditi da nađem strankinju.
Moji su ihihi prije rata otišli vani tako da sam odrastao vani i tek se samoinicijativno vratio u ranim dvadesetim. Prva veza, odnosno moja prva velika ljubav je bila Bugarka s kojom sam išao u školu, onda sam bio u vezi sa poluengleskinjom-polukorejkom u srednjoj koja je bila lijepa k'o slika, poslije srednje sam bio u vezi sa poluslovenkom-polušveđankom, zatim sam bio u dugoj vezi sa Francuskinjom s kojom sam i živio u Parizu, pa zatim sa Špankinjom s kojom sam takođe živio u Sarajevu godinu dana jer je ovdje radila, onda sam bio u vezi sa Amerikankom, pa sa Kanađankom. Zadnje tri u Sarajevu. Ovo samo ističem ozbiljnije veze. Što se tiče tih nekih šemica, avanturica - prekuc'o sam Ujedinjene narode - od Etiopljanke s kojom sam se viđao u Kuvajtu, pa do Brazilke s kojom sam u Budimpešti istraživao tantru.
Generalno sam se uvijek kretao u stranim krugovima. Osnovna i srednja škola u koju sam išao je bila međunarodna, tako da je recimo u mom razredu bilo 14 različitih nacija koje nisu bile dijaspora već su ono što se na engleskom zove 'expats' - roditelji im došli pod ugovorom da rade tu. Dalje, imao sam tu sreću da živim u mnogim velikim metropolama - bilo zahvaljujući očevom poslu, bilo radi svog posla, bilo na razmjenama, tako da sam uvijek bio u društvu raznih nacija - nikad nisam žudio da se družim s našim ljudima, a i moja porodica je bila takva. Porodični prijatelji su uglavnom bili stranci, tako da gledajući s ove distance, ja do povratka u Sarajevo - odnosno, do dolaska u Sarajevo jer nikad ranije nisam ovdje živio, nisam ni imao nekog doticaja sa našim ljudima. Zanimljivo je takođe da sam prilikom povratka jako brzo upoznao dosta nekadašnjih dijasporaca koji su se isključivo družili sa strancima koji su ovdje živjeli i radili, tako da su moji prvi prijatelji u Sarajevu bili nedavno pridošli dijasporci mahom sa engleskog govornog područja, te stranci iz Južne Koreje, Njemačke, Amerike, Portugala itd.
Evo, iako sam ovdje već petnaestak godina - ne u kontinuitetu, jer odlazim i dolazim, no ovo mi je 'baza' - i dalje nisam nikad bio u ozbiljnijoj vezi s našom ženom. Nekako mislim da mi nikad u potpunosti nije legao naš mentalitet, da me nešto tu odbija.
