Yug wrote:dudlov wrote:Valjda sve prodje kako treba, mada je dogadjaj visokog rizika u pitanju. Hoće li biti tv prenos?
Kakvog rizika,dobrodosli su svi taj dan u jedan od najljepsih gradova ex.YU.Republika Srpska i njen glavni grad Banja Luka su danas otvorene za sve njene gradjane i ostale dobronamjerne ljude koji dolaze u tu Republiku i njene gradove.Sutra ce se pokazati da je vrijeme zla i netrpeljivosti daleko iza nas.
Zbilja?
Znaci podrzavati obnovu Ferhadije i Radovana Karadzica.
O čemu mi to ovdje pričamo? Ko nas pravi budalama i zašto? O kakvom pomirenju je riječ? O kakvom suživotu? Banja Luka je odavno grad u kojem banjalučani nesrbi dolaze uglavnom na godišnje odmore ili da prožive svoje zadnje dane. Grad iz kojeg je etnički istrebljeno 75000 nesrba i drugih „nepodobnih“, ubijeno je najmanje 230 civila u kampanji zastrašivanja i progona. To je grad u kojem su se sakrile i u miru žive na stotine neprocesuiranih zločinaca, masovnih ubica, zlostavljača i kriminalaca koji su izgrađivali „Republiku Srpsku“.
U Banjoj Luci kada se rukuješ sa nekim ne znaš kome zaista ruku pružaš! To je grad u kojem nesrbi od 1992. godine mogu politički egzistirati u javnom prostoru ili kao političke ikebane ili kao margina i de facto manjina, iako su de iure ravnopravni sa Srbima. Tu nema povratka ne zato što se ljudi ne bi htjeli vratiti, već zato što im etno-fašistički režim ne želi obezbjediti zaposlenje u javnim institucijama i ravnopravno učešće u političkom odlučivanju. Ne želi im dati pravo na sjećanje, identitet i na ravnopravnu i stvarnu reprezentaciju u javnom prostoru grada. Ne želi ih uključiti vlast u kvaliteti i obimu u kojima bi politička, kulturna i ekonomska diskriminacija nesrba bila izuzetak a ne pravilo. To je grad okupiran srpskim etno-kolonijalizmom i fašizmom u kojem vlasti ne žele demontirati posljedice progona i genocida i započeti proces stvarnog dijaloga, povratka, integracije i revitalizacije izbrisanih građana, porodica i nesrpskih zajednica.
To je grad čiji su građani i političari ekspresno zaboravili šta je taj grad bio i kako je živio prije, i kako je sve to nestalo. Osvojen amnezijom i okupan simbolima i narativima pan-srpskog nacionalizma, to je danas glavni grad „Republike Srpske“ zbog čijeg ustrojstva su banjalučani, Ferhadija, Arnaudija i mnoge druge memorabilije morali nestati iz grada. U gradu više ne postoji Mejdan već „Obilićevo“, nije Budžak već „Lazarevo“, nije „Šeher“ već „Srpske Toplice“, nisu Šehitluci već „Banj brdo“. Ali zato je tu statua Stefana Nemanje i bista cara Nikolaja Romanova. Obezglavljen je kip akademskog vajara Ahmeda Bešića „Safikada“ ili „Emina“ na platou kod Gradskog mosta da bi tu bila posađena pravoslavna crkva u etno-imperijalnom moravsko-gračaničkom stilu. Izbrisano je više od 250 naziva ulica jer su zvučala previše „muslimanska“ ili „hrvatska“ ili nedovoljno srpska. Tragikomedija je što će se srpski naci-maci političari pokloniti obnovi djela Ferhat Paše –Sokolovića, uz svijest da ulica pokraj te iste Ferhadije ne nosi više ime Ferhat Paše Sokolovića već „Patrijarha Makarija Sokolovića“. A tragična je i spoznaja da se samo par stotina metara od mjesta gdje će naci-maci političari deklamovati fraze o pomirenju i suživotu nalaze mjesto i ostaci još jednog uništenog banjalučkog simbola, samo dvije godine mlađe džamije Arnaudije.
Kao i spoznaja da ova današnja srpska Banja Luka dok gleda kako se Ferhadija obnavlja ćuti o desetinama nedužno ubijenih Banjalučana, o hiljadama nedužnih Prijedorčana, o desetinama hiljada protjeranih, o kulturocidu. Ferhadija se vratila ali banjalučani i mnogi drugi prijeratni stanovnici opština u sastavu RS nisu, niti će dok god postoji RS. Ovo je zemlja u kojem samo kosti i kamenje nepodobnih i protjeranih mogu mirno počivati, živi nisu poželjni u političkom i javnom prostoru ovog dijela Bosne.
Svi ti srpski političari koji će se ovog 7. maja pokloniti obnovi Ferhadije vrlo dobro znaju zašto je to tako, ali ipak su došli da se mire? Doći će da se mire bez denacifikacije i odricanja od etno-fašističke i etno-teritorijalne ideje „svi Srbi na jednoj povezanoj etnički očišćenoj i homogenoj teritoriji Republike Srpske i Srbije“? Doći će da se mire bez katarze? Bez priznanja političke odgovornosti države Srbije za ratove i zločine genocida i istrebljenja nepodobnih sa izmaštanog „srpskog grunta“? Bez svijesti da zločini počinjeni u ime srpstva i RS nisu tek puka posljedica rata već glavni politički cilj rata kojim se etnički čistila i pljačkala Bosna, a stvarala namišljena „srpska država“?
Žele da se mire, a ne žele da priznaju aktivnu agresiju vojno-policijske i diplomatske mašinerije jedne jugoslovenske republike nad građanima druge republike, koji su se s pravom i voljom većine željeli otcjepiti od već tada nepostojeće SFRJ. Žele da se mire, ali ne žele da se odreknu od „Republike Srpske“ kao najkrvavije i najmonstruoznije političke stečevine u Evropi 20. vijeka, kao najsramnijeg pravno-političkog nasljeđa najprljavijeg i najnečasnijeg rata kojeg je Srbija ikada vodila u zadnjih 200 godina.
Srdjan Susnica
https://zokstersomething.com
.i to sa upaljacem za paljenje zastave Republike Srpske 
moj lajk je zajebancija koju ti nisi prepozno--na žalost
