Forum Klix.ba

FrankSlade wrote:Dokle vise ovih pateticnih tema Od par postenih izuzetaka napravite lijepu bajku od krvavog rata. Uozbiljite se.

theTruePath wrote:

zlajaBHF wrote:Svaka ti cast...

Ja sam imao 12 godina kada su vojnici HVO-a dosli po nas grupu Bosnjaka i rekli da moramo uci u kamion. Ljudi su plakali, vristali, i bas je bila panika medju ljudima. Tu je jedan dio moje familije ostao, i meni, mami i dvojici brace nisu dali da ostanemo sa njima....scena koju nikad necu zaboraviti...Stari je kao vojnik HVO-a od pocetka rata, uhapsen na putu za kasarnu u Capljini, i tada je bio u logoru.


Uglavnom, kada sam krenuo prema kamionu, mislio sam da ce nas pobiti, jer su vojnici bili takvog ponasanja, da sam mislio da je to to....Kako sam nosio veliku torbu u ruci, i bio u svom svijetu, prisao mi je jedan vojnik HVO-a, imao je dvadesetak godina ja mislim i placuci uzeo torbu i pomogao do kamiona....

Tog covjeka nikad necu upoznati, ali sigurno ni zaboraviti.....i ne samo to, ta njegova faca mi je uvijek stoji kao dokaz da se ljudi dijele na dobre i lose....


Izvini sto sam ti temu pokvario

Taj njegov plac njega ne cini dobrom osobom nego kukavicom,i to gorom osobom nego ove ostale,,,oni su bar ubjedjeni bili da cine "pravu stvar".A sta je on?

Ugljesa_ wrote:Cega se ja sjecam iz rata...sjecam se da smo zivjeli u lasvi i da je u komsiliuku bila jedna jedinica hvo-a il sta vec, bio sam dijete, sjecam se da su nam davali hrane cesto i da su nas upozorili da odem iz tog mjesta prije nego su sukobi poceli, pobjegli smo u zenicu.

Da bez obzira sto bi neki htjeli da drugu i trecu stranu dehumaniziraju i demoniziraju istina je sasvim drugacija, vecini nije bilo do rata...svi smo, da se ovako prosto izrazim, na kraju pojeli govno, politicko jedno veliko.

Micaha wrote:

Ugljesa_ wrote:Cega se ja sjecam iz rata...sjecam se da smo zivjeli u lasvi i da je u komsiliuku bila jedna jedinica hvo-a il sta vec, bio sam dijete, sjecam se da su nam davali hrane cesto i da su nas upozorili da odem iz tog mjesta prije nego su sukobi poceli, pobjegli smo u zenicu.

Da bez obzira sto bi neki htjeli da drugu i trecu stranu dehumaniziraju i demoniziraju istina je sasvim drugacija, vecini nije bilo do rata...svi smo, da se ovako prosto izrazim, na kraju pojeli govno, politicko jedno veliko.

Sad ce ti TruePath rec da si ustasa. Zapravo cetnik jer ti je nick Ugljesa. Ma i jedno i drugo

istina i pravda wrote:Nakon priče o ranjenom vojniku iz Nevesinja; postavljam drugu priču u
kojoj također tragam za određenim osobama. Moj je cilj kompletirati
određene ratne događaje koje namjervam objaviti u svojoj knjizi
istinitih ratnih priča (radni nslov knjige; "CRNI VRHOVI"). To bi bila
moja druga knjiga, mada se prva bvi sasvim drugim temama više je znanstvene
prirode...
Priča započima ratne 93. godine, jesen/zima ratište Crni Vrhovi iza
Makljena u okolici Prozora. Bio sam vojnik HVO-a na prvoj crti
bojišnice, i, samo mi sa prve crte znamo pravu istinu kako i na koji
način smo ratovali; - sve drugo što se do sada pisalo su obične laži!
Naš zapovjedni centar u Prozoru bio je prepun ratnih časnika kojima je
bio glavni cilj da se dokopaju činova i svih povlastica koje činovi i
funkcije nose. Zato su svi nastojali prikazivati stanje u svojoj zoni
odgovornosti tako da ni u kom slučaju nebi bio ugrožen njihov položaj.
Prva crta na Crnim Vrhovima koju je držala moja postrojba zahtjevala
je 77 vojnika, toliko su ih i prijavljivali u zapovjednom centru.
Žalosno je što nas je, u stvari, bilo samo 16, dvojicu su nam ubili i
ostalo nas je 14. Probleme su nam stvarale velike količine hrane,
pića, konzerava, kruha, cigareta..... koje smo dobivali za onih
prijavljenih 77 vojnika.
Kako bi prikrili istinu rekli su da će nam dovesti grupu zarobljenika,
kako bi iskopali rupe i svu tu hranu zatrpali. Ja nisam bio previše
sretan što će nas posjetiti ti zarobljenici. Dobro sam znao kako se
moji dečki znaju opustiti i tu i tamo prislone puški i odmaknu se od
nje. Ja sam ih upozoravao da budu vrlo oprezni jer se radi o borbenim
borcima koji su spremni iskoristit svaku priliku kako bi se dočepli
slobode i oružja.
Da ne duljim, u tim sam zarobljenicima prepoznao običnu bosansku
sirotinju koja nema veze sa ratom, samo su ih pokupuili negdje kako bi
pokazali ratne uspjehe.
Pošto su iskopali jame i zatrpali te namirnice u dvorištu Pervizove
kuće, koja se nalazi sa desne strane puta nakon što se krene iz
Prozora put Makljena; - poticao sam suborce da te jadnike pristojno
nahranimo i obučemo toplom odjećom koje je bilo na pretek u toj
obiteljskoj kući. Jednom sam dao da jede iz mog tnjira prije mene i
ostali su napravili slično. Rekli su mi da nitko njihov već godinu
dana ne zna gdje se nalaze i jesu li uopće živi. To me tako
razljutilo, malo sam se drznuo pa sam od njih tražio telefone kako bi
im obavjetio obitelji i reko istinu gdje se nlaze. Jedan je imao brata
u Zagrebu, nazvao sam ga i rekao mu da obavjesti međunarodni Crveni
Križ te da se hitno zauzme za njegovo izvlačenje (ovome nism zpamtio
ime jer sam odmah nakon poziva iskidao papirić, to sam prethodno
odlučio jer nisam želio daljnje kontakte). Ali ovom drugom kojem sam
nazvo sestru u Njemačku - nikada neću zaboravit ime i prezime, mada
sam i njegov papirić odmah pokido. Kad se ta žena pretstvila ja sam joj
rekao da joj nosim pozdrav od njezina brata Kasre Bahrudina iz Žepča.
Nikada u životu neću zaboravit vrisak te žene preko telefona. Odmah
sam nastavio govoriti da je on dobro i da me zamolio da vas nazovem,
ali ona nije prestajala vriskati i plakti.
Zahvaljivala je na toj vjesti jer ništa nisu znali o njemu. Odmah je
rekla da mu prenesem kako su mu djeca i žena na sigurnom kod nje u
Njemačkoj. Ali kad me je upitala tko sam ja, i, kad sam joj rekao da
sam ja običan hrvatski vojnik i da je on naš zarobljenik; - mislim da
se od vriska te žene tresla cijela Njemačka. Odmah sam tražio od nje da
se sabere i da uzme olovku te da samo zapisiva što ću joj govoriti.
Uglavnom zapisala je broj telefona od brata iz Zagreba onog drugog
zarobljenika. Rekao sam joj da ga što prije nazove i skupa dogovore
njihovo izvlačenje......
Sad me zanimaju sve te osobe iz već poznatih razloga.
HVALA!

U mjestu Gornja Grabovica u župi Drežnica, tridesetak kilometara sjeverno od Mostara, danas je polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća, te prigodnim programom kod spomenika, a potom Križnim putem od spomenika do groblja i Svetom misom zadušnicom, obilježena je dvadeseta obljetnica stravičnog pokolja 33 nedužna Hrvata katolika sela Grabovice.

O okrutnosti ovog događaja govori i činjenica da je najmlađa žrtva pokolja bila četverogodišnja djevojčica.



Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika 'Grabovica 93' u svom govoru se zahvalio svima koji su došli na današnju obljetnicu, kazavši kako stradali u Grabovici nikada neće nestati iz sjećanja sve dok traje uspomena na njih, a oni su, kako je kazao, sveti primjer za buduće generacije.

„Njihova žrtva je primjer da Hrvati u Bosni i Hercegovini radije umiru na svojoj očevini nego je napuštaju“ , kazao je Drežnjak, istaknuvši kako su žrtve Grabovice simbol hrvatskoga opstanka i ostanka u BiH, koja pripada i Hrvatima, te kako se ne smije zaboraviti što se dogodilo u Grabovici, jer će se, kako je kazao, povijest ponoviti.

Ispred Spomen obilježja civilnim žrtvama vijence su položili predstavnici Udruge hrvatskih stradalnika "Grabovica 93.", predstavnici Ministarstva za pitanja branitelja Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), Vlade HNŽ-a, izaslanstvo predsjednika Federacije BiH, izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora, Ministarstva obrane i oružanih snaga BiH, izaslanstva političkih stranaka te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Nakon polaganja vijenaca brojni mještani ovoga sela, od kojih se tek nekoliko vratilo u svoje domove, zajedno s predstavnicima Hrvata u vlasti su se uputili križnim putem do groblja. gdje je svetu misu predvodio biskup Vukšić, uz koncelebraciju upravitelja župe don Ivana Zovke i drugih svećenika.

Vojni ordinarij mons. Tomo Vukšić istaknuo je kako je Grabovica "mjesto velike ratne tragedije, mjesto gdje je, osim brojnih nezaštićenih i nevinih ljudi, u jednom vremenu bio ubijen mir", te je pozvao sve relevantne institucije da učine sve kako bi se kaznili počinitelji tog zločina.

Također je pozvao da se na svetoj misi u Grabovici moli za mir i pomirenje među narodima u BiH, ali i za mir u svijetu, posebno se odazvavši na poziv pape Franje.

9. rujna 1993. godine pripadnici Armije BiH, koji su u Grabovici bili stacionirani više mjeseci, bez ikakva povoda su na kućnome pragu likvidirali 33 hrvatska civila. Tijela žrtava su ili bačena u Neretvu ili zakopana na skrivenim neobilježenim mjestima.

Od ukupno 33 žrtve, do sada je pronađeno njih 16, većinom nekompletiranih posmrtnih ostataka. Za tijelima preostalih 17 žrtava Grabovice još se traga.

Za zločine u Grabovici do sada je za pojedinačna ubojstva osuđeno pet pripadnika Armije BiH i to za ubojstvo obitelji Zadro i Marić, no iz Udruge "Grabovica 93." su kazali kako to nije dovoljno, te da je za njih najodgovorniji general Armije BiH Sefer Halilović, koji je danas na slobodi.

"Mislim da su ovi svjedoci naše vjere zaslužili više pozornosti i poštovanja. Stoga bih htio da Gornja Grabovica postane mjesto hodočašća i molitve za sve pobijene i za sve nas da Gospodin udijeli pokojnima vječni mir, obiteljima utjehu, a svima nama snagu vjere", kazao je u svom pozivu don Ivan Zovko.

Ovo je tragičan događaj koji je mnoge doživotno obilježio, a jedino što mještani mogu reći je to da su ogorčeni na vlasti što ništa ne rješavaju po pitanju kaznenog odgovaranja odgovornih za ovaj beskrupulozni zločin.

z1xter wrote:Nisam baš siguran da se bilo koji gubitak pripadnika HVO-a može deklarisati kao zločin,oni su se broril za šta su se borili,tako da niko nemore biti krivično gonjen za vojne žrtve na bilo kojoj strani,za razliku od nepravednog ubijanja civilnog stanovništva.

sinuhe wrote:To je kad nestabilnim ljudima dadnes pusku u ruke. Eno na drugoj temi hasisari kazu kako nam vojska i ne treba, nemamo ni vojne skole.
Alispago se jednom u Ljiljanu pravdao time kako su se posvadjali sa mjestanima oko nekakve stoke sto ovi nisu htjeli dati vojsci.

mikimiki5 wrote: kao sto sam rekla, ne zelim da se ovo pretvori u ovakvu raspravu, i da neka je pokoj nevinim ljudima koji su stradali u ratu, bez obzira na nacionalnost. svi krivci trebaju biti kaznjeni, neovisno kome su zlo ucinili. veliki pozz tebi.

mikimiki5 wrote:kao i svake godine razgledavam udarne vijesti na BiH portalima i primjecujem da kao i uvijek zanemurju tragediju koja se u ratu dogadjala hrvatima na podrucju Jablanice, Konjica itd.. i uvijek se pitam zasto je to tako? ima li pravda u BiH dva lica ili ce jednom stici i pocinitelje ovih zlocina?
nadam se da nece biti nacionalistickih ispada i da ce na temu odgovoriti ljudi koji imaju osjecaj za pravdu i patnju svakog covjeka bez obzira na nacionalnost, pozdrav

mikimiki5 wrote:kao i svake godine razgledavam udarne vijesti na BiH portalima i primjecujem da kao i uvijek zanemurju tragediju koja se u ratu dogadjala hrvatima na podrucju Jablanice, Konjica itd.. i uvijek se pitam zasto je to tako? ima li pravda u BiH dva lica ili ce jednom stici i pocinitelje ovih zlocina?
nadam se da nece biti nacionalistickih ispada i da ce na temu odgovoriti ljudi koji imaju osjecaj za pravdu i patnju svakog covjeka bez obzira na nacionalnost, pozdrav

smasma wrote:

mikimiki5 wrote:kao i svake godine razgledavam udarne vijesti na BiH portalima i primjecujem da kao i uvijek zanemurju tragediju koja se u ratu dogadjala hrvatima na podrucju Jablanice, Konjica itd.. i uvijek se pitam zasto je to tako? ima li pravda u BiH dva lica ili ce jednom stici i pocinitelje ovih zlocina?
nadam se da nece biti nacionalistickih ispada i da ce na temu odgovoriti ljudi koji imaju osjecaj za pravdu i patnju svakog covjeka bez obzira na nacionalnost, pozdrav

tek sad vidjeh da je ova tema dignuta iz pepela Koja tragedija, da ste usli u Jablanicu, napravili bi novu Srebrenicu. I onako ste imali plan da stanovnistvo preselite u Vares. Koji ste vi licemjeri.
Ima li iko od hrvata na forumu a koji je za vrijeme rata bio u Doljanima, Prozoru ili Slatini koji je napadao pod palicom generala Petkovića na Jablanicu?

travnik wrote:

smasma wrote:

mikimiki5 wrote:kao i svake godine razgledavam udarne vijesti na BiH portalima i primjecujem da kao i uvijek zanemurju tragediju koja se u ratu dogadjala hrvatima na podrucju Jablanice, Konjica itd.. i uvijek se pitam zasto je to tako? ima li pravda u BiH dva lica ili ce jednom stici i pocinitelje ovih zlocina?
nadam se da nece biti nacionalistickih ispada i da ce na temu odgovoriti ljudi koji imaju osjecaj za pravdu i patnju svakog covjeka bez obzira na nacionalnost, pozdrav

tek sad vidjeh da je ova tema dignuta iz pepela Koja tragedija, da ste usli u Jablanicu, napravili bi novu Srebrenicu. I onako ste imali plan da stanovnistvo preselite u Vares. Koji ste vi licemjeri.
Ima li iko od hrvata na forumu a koji je za vrijeme rata bio u Doljanima, Prozoru ili Slatini koji je napadao pod palicom generala Petkovića na Jablanicu?

Koja glupost....zato je preventivno muzej u Jablanici bio pretvoren u odgojno-obrazovni centar za hrvatske civile kako bi se njihov genetski kod zaprljan u zločinu očistio.

travnik wrote:smasma

Pa ja sam i rekao da je to bio obrazovno-odgojni centar za hrvatske civile, uključujući i veliki broj djece. Jedino što sam zaboravio je naglasiti da su prije toga, a željni odgoja i obrazovanja, uništili svoje kuće (j... čitav radni vijek i svoju očevinu) i došli u grad. Ljudi se zasitili života u ruralnom području. Tako su i oni iz Buhinih kuća htjeli u Vitez, ovi sa Stipića livade u Busovaču, oni iz Bikoša u Travnik i sl. "cenzura" selo, grad je

ZV Keli wrote:

z1xter wrote:Nisam baš siguran da se bilo koji gubitak pripadnika HVO-a može deklarisati kao zločin,oni su se broril za šta su se borili,tako da niko nemore biti krivično gonjen za vojne žrtve na bilo kojoj strani,za razliku od nepravednog ubijanja civilnog stanovništva.

Potpisujem!
Jer taj vojnik bi tebe isto ubio u obrnutoj situaciji razmislite o tome.