Forum Klix.ba

dječak sa šibicama wrote:

la prikazon

stari narodni obicaj svih naroda i narodnosti, sisanje motke

Izvrsna tema. Pretužno mi je da u ovako izmiješanoj sredini kao što je BiH ima ljudi kojima smetaju običaj onih drugih. Uvijek pođi od sebe...
Na temu jelke moram iskreno priznati da sam tek prije 4 godine čula da ima ljudi koji ne kite jelku, a imam finih godina. Jednostavno to nisam znala, nisam to povezivala s vjerom, mada to kićenje potječe baš iz moje vjere. Nekako sam to uvijek vidjela kao priliku da u svom domu svi napravimo nešto luckasto i lijepo u isto vrijeme.
Što se tiče svjetla u prozoru i čaše vode kad netko umre, isto čujem prvi put. Običaji vezani za smrt su iznimno zanimljivi. Jedna mi je Litvanka pričala da se u Litvaniji čovjek ne smije pokopati 3 dana i da svo vrijeme netko bdije uz njega ali zaboravila sam zašto, ima veze s demonima/duhovima ili tako nešto... Lako je njima gore tako kad je cijela država frižider
Katolici ali u Bosni, ne u Hercegovini, na Badnje veče ostavljaju upaljenu svijeću na balkonu/prozoru/pred ulaznim vratima ili upaljeno svjetlo, mislim da to simbolizira Betlehemsku zvijezdu koja je označila mjesto gdje se rodio Isus. Moram malo istražiti...

pukepuke wrote:Izvrsna tema. Pretužno mi je da u ovako izmiješanoj sredini kao što je BiH ima ljudi kojima smetaju običaj onih drugih. Uvijek pođi od sebe...
Na temu jelke moram iskreno priznati da sam tek prije 4 godine čula da ima ljudi koji ne kite jelku, a imam finih godina. Jednostavno to nisam znala, nisam to povezivala s vjerom, mada to kićenje potječe baš iz moje vjere. Nekako sam to uvijek vidjela kao priliku da u svom domu svi napravimo nešto luckasto i lijepo u isto vrijeme.
Što se tiče svjetla u prozoru i čaše vode kad netko umre, isto čujem prvi put. Običaji vezani za smrt su iznimno zanimljivi. Jedna mi je Litvanka pričala da se u Litvaniji čovjek ne smije pokopati 3 dana i da svo vrijeme netko bdije uz njega ali zaboravila sam zašto, ima veze s demonima/duhovima ili tako nešto... Lako je njima gore tako kad je cijela država frižider
Katolici ali u Bosni, ne u Hercegovini, na Badnje veče ostavljaju upaljenu svijeću na balkonu/prozoru/pred ulaznim vratima ili upaljeno svjetlo, mislim da to simbolizira Betlehemsku zvijezdu koja je označila mjesto gdje se rodio Isus. Moram malo istražiti...

izvor bdijenja je slijedeći da te ne pokopaju živog pvako ti dadnu par dana fore da vide hoćeš li se probuditi ako si npr u komi

Broj obicaja i privrzenost njima je obrnuto proporcionalna dosegu razvoja jednog drustva, tj, 'naroda' kako se drustva nazivaju na Zapadnom Balkanu.

S4mpion wrote:

Bloo wrote:
meni ne idu u glavu razni običaji npr. ostavljanje čaše vode na prozoru i paljenje svjetla....

generalno, volim upitati za porijeklo nekog običaja, te ako je zdravorazumski (za mene) onda nemam ništa protiv
ako procijenim da je neka nebuloza, onda se opirem i rukama i nogama

Prema narodnom vjerovanju, duša umrlog se ubrzo nakon smrti vraća kući, nakratko, i to je razlog zbog kojeg se na prozor ostavlja voda, nekad i hljeb.

Paljenje svjetla ima praktičnu svrhu, ljudima u okolini se daje na znanje da je neko, u toj kući, umro. U mahalama je taj običaj i danas prisutan i kad vidiš da je preko noći ostavljeno upaljeno vanjsko svjetlo na kući, u kojoj se nalazi bolesnik ili starac, vrlo vjerovatno je to-to.

pukepuke wrote: Katolici ali u Bosni, ne u Hercegovini, na Badnje veče ostavljaju upaljenu svijeću na balkonu/prozoru/pred ulaznim vratima ili upaljeno svjetlo, mislim da to simbolizira Betlehemsku zvijezdu koja je označila mjesto gdje se rodio Isus. Moram malo istražiti...

Aaaaa, zanimljiva je ta distinkcija izmedju katoličkih običaja u Bosni i Hercegovini ... daj još.

Romanija wrote:Broj obicaja i privrzenost njima je obrnuto proporcionalna dosegu razvoja jednog drustva, tj, 'naroda' kako se drustva nazivaju na Zapadnom Balkanu.

Pa, to sve zavisi od toga kako gledaš na razvoj jednog društva. Je l' ga gledaš u smislu da sve treba biti industrijalizovano i po jednom standardu, pa je onda razvoj razvoj Zapadnog svijeta, a standardizacija ono što je po Zapadnim mjerilima 'doseg'? U smislu da su oni koji imaju stare običaje, vjeruju u magično drveće i stavljaju bobičaste ponude nekom duhu iz drveta ... kulture iz prošlosti u neskladu sa razvojem ostatka svijeta? U današnjem svijetu, ako se ne radi o nekim izolovanim plemenima koji u potpunosti žive u duhu takvog promišljanja svijeta, takve su stvari više pitanje narodnog predanja, nego zamrznuća u vremenu i prostoru.

Eh, priča o Djeda Mrazu. Djed Moroz i Snjeguročka su ruska (slavenska) verzija Djeda Božićnjaka. Ime navodno vuče iz predkršćanske istočnoslavenske tradicije od čarobnjaka (a možda i demona) zime i leda - Morozka ili Mrazika. Snjeguročka je unuka Djeda Mraza, koja se pojavljuje samo u ruskoj tradiciji, a porijeklo vuče iz ruske bajke Morozko o djevojčici čiji se otac-udovac oženio novom ženom, koja je imala svoju kćerku i nije voljela pastorku, te je oca natjerala da djevojčicu odvede u šumu i tamo je ostavi. U šumi je ugleda čarobnjak zime Morozko, koji skače s drveta i želi da je zamrzne, ali ga očara njena topla priroda, te joj on umjesto toga počne donositi poklone ... Kad maćeha pošalje djevojčicinog oca nazad u šumu po pastorkino tijelo, otac je nadje živu, zamotanu i sa kutijicom dragulja pored nje. Kad to ugleda maćeha, nagovori oca da i njenu kćerku odvede u šumu, ne bi li i ona dobila dragulje. Medjutim, ova djevojčica, koja je bila osorna i zločesta, razljuti Morozka i on je zamrzne ... Uglavnom, bajkica podsjeća malo na Pepeljugu, malo na Ivicu i Maricu, malo na Snjeguljicu. Nakon Boljševičke revolucije Djed Moroz je bio proglašen 'saradnikom sveštenika i kulaka', dakle, postao je prvo narodni neprijatelj, a onda i simbol buržoaskog zapadnog uticaja, te je na kraju promovisan u novogodišnju maskotu u skladu s njegovom ulogom čarobnjaka zime i leda. I ... tako on, valjda istim putem?, dodje i kod nas ... Šta kažu alternativne verzije?

Odlična tema

Nadam se da nije off... Ovo oko običaja i svega... Je li običaj bacati smeće sa prozora ili ti ga odlagati bilo gdje?

Boateng wrote:

sezma wrote:Prvi ce se javiti Zviz, da objasni kako je u Danskoj.
A potom Hrle da kaze sta je sustina u Ceskoj.

Zviz je trajno banovan.

ruke mu se pozlatile ko je stisno dugme

sha_ba wrote:Odlična tema

Nadam se da nije off... Ovo oko običaja i svega... Je li običaj bacati smeće sa prozora ili ti ga odlagati bilo gdje?

Ih, to je naš običaj još od neolitskog doba!

piupiu wrote:

sha_ba wrote:Odlična tema

Nadam se da nije off... Ovo oko običaja i svega... Je li običaj bacati smeće sa prozora ili ti ga odlagati bilo gdje?

Ih, to je naš običaj još od neolitskog doba!

Nije mi bila namjera al moradoh
A ima još toga koliko hoćeš....

sha_ba wrote:

piupiu wrote:

sha_ba wrote:Odlična tema

Nadam se da nije off... Ovo oko običaja i svega... Je li običaj bacati smeće sa prozora ili ti ga odlagati bilo gdje?

Ih, to je naš običaj još od neolitskog doba!

Nije mi bila namjera al moradoh
A ima još toga koliko hoćeš....

Pravo da ti kažem, da pišem neku knjigu o običajima, ja bih to stavila u nju. Hoćete tako? Evo vam ga ....

Inače, mislim da mi taj običaj moramo dobro istražiti i naći mu etnonacionalne korijene.

Da se zna KO je prvi počeo bacati smeće kroz prozor!

A moja piu...

Dje hrakanje po cesti, i svega mi još parne na pamet... Al ovo za smeće je top

piupiu wrote:

pukepuke wrote: Katolici ali u Bosni, ne u Hercegovini, na Badnje veče ostavljaju upaljenu svijeću na balkonu/prozoru/pred ulaznim vratima ili upaljeno svjetlo, mislim da to simbolizira Betlehemsku zvijezdu koja je označila mjesto gdje se rodio Isus. Moram malo istražiti...

Aaaaa, zanimljiva je ta distinkcija izmedju katoličkih običaja u Bosni i Hercegovini ... daj još.

E da, ima toga, ja se počesto iznenadim. Pošto se bliži Božić, još jedan detalj o tim običajima. U Bosni (odnosno, barem u Središnjoj Bosni, a i u Žepču znam da je tako), Badnjak je vrlo važan, gotovo kao i Božić, a u Hercegovini nije. Pšenica koja se sije, u nju se zabodu tri svijeće i upale na početku božićnog ručka i ugase na kraju (ima tu još ali da skratim). U Bosni se to radi već na Badnjak, i postoji dodatna simbolika broja tri, na stol se iznose tri posna jela (broj tri inače simbolizira Sveto trojstvo, to jest, Oca (Boga), Sina (Isusa) i Duha svetoga). U Hercegovini se svijeće ne pale na Badnjak, samo na Božić.

piupiu wrote:

Romanija wrote:Broj obicaja i privrzenost njima je obrnuto proporcionalna dosegu razvoja jednog drustva, tj, 'naroda' kako se drustva nazivaju na Zapadnom Balkanu.

Pa, to sve zavisi od toga kako gledaš na razvoj jednog društva. Je l' ga gledaš u smislu da sve treba biti industrijalizovano i po jednom standardu, pa je onda razvoj razvoj Zapadnog svijeta, a standardizacija ono što je po Zapadnim mjerilima 'doseg'? U smislu da su oni koji imaju stare običaje, vjeruju u magično drveće i stavljaju bobičaste ponude nekom duhu iz drveta ... kulture iz prošlosti u neskladu sa razvojem ostatka svijeta? U današnjem svijetu, ako se ne radi o nekim izolovanim plemenima koji u potpunosti žive u duhu takvog promišljanja svijeta, takve su stvari više pitanje narodnog predanja, nego zamrznuća u vremenu i prostoru.

Da, ja upravo gledam na 'doseg' razvoja jednog drustva tako, industralizacija nije krajnji cilj ali je nuzno sredstvo u razvoju jednog drustva.

Na prozor smo stavljali casu slatke vode i upaljenu svijecu.
Starija celjad ( porodica,blizi prijatelji) s nama bi presjedili cijelu noc (uz pristajuce molitve).
Na ulazu, za vrijeme ceteresnice takodjer je cijelu noc gorilo svjetlo .
Nismo sve obicaje znali ali bilo nam je drago da nas je starija celjad tome poducila.
Tek kad covjek u takve situacije dodje postane svjestan koliko o obicajima (bez obzira iz koje vjere) znamo, ustvari ne znamo .
Kad zadnji ispracaj od dragih osoba pravis ipak pozelis da to na vjerski i ljudski nacin na odredjenom nivou ucinis.

kafa i secer se donose "na zalost" sa svrhom, kafa da se ostane budan, a secer da "digne" serotonin, smanji tugu

Meni su interesantna pokrivala za glavu. Da tako nazovem.
Nije tesko pogoditi vjeru kod starijih muskaraca. Sesir na glavi je obicno hriscanin a francuska kapica, crna beretka je musliman.
Sto mi je interesantno za muslimane koji su pretpostavljam nekada davno nosili fesove i ahmedije. Otkud bas francuska kapica da preovlada?

Kod zena su uglavnom marame i tu mi je jedna stvar malo nejasna.

Dosta starijih zena koje mozes vidjeti na pijaci imaju male marame na glavi gdje ne vidim nikakvu prakticnu svrhu. Kosa im je svakako svezana u kiku ili pletenicu, marama mala i jedva pokrije usi i samo tjeme - tako da sumnjam da stiti od zime ili sunca. Vjerovatno je neki estetski razlog.

Ima obicaja koji trebaju jednostavno da nestanu. Heklanje na televizoru, komodici,.. koje jos tu i tamo vidim - skoro sam alergican na to. Pucanje na svadbi i prilikom rodjenja muskog djeteta posebno kod Srba takodjer treba zabraniti i iz bezbjedonosnih razloga jer svaki metak mora negdje pasti. To je usput receno izvorno turski obicaj.
Onda na svadbama kicenja i tarife. Tako da unaprijed pripremim razlicite novcanice za svaki slucaj, skuzim koja je tarifa,.. i cim mislim da to i cim pazim da se ne unezgodim - manje je uzivanja. Znalo mi se desiti da sam dosao nespreman i da sam vidio druge nespremne koje uhvati panika pa trce do trgovine, posudjuju,...
Kradja cipele mladoj na svadbi je takodjer bezveze. Obicaj kod maticara da jedan supruznik koji se sjeti nagazi drugog na nogu poslije DA, u znacenju ko ce biti glavni u kuci. Jednom se jedan mladozenja naljuti i prisjede mu vjencanje. Kumstvo i prvo sisanje djeteta mi je isto bezveze, redovno se dijete raspace. Sunecenje starije djece od 5,6, god nazivo u kuci gdje ga drze za noge je isto traumaticno. Znam to iz licnog iskustva jer su me ganjali po basci ko kokos za klanje. I jos rekli da ne smijem plakati i vrisnuti jer to ima negativno znacenje - eto obicaj. Gdje necu vrisnuti hebote kad me rezu. Zabranjeno plakanje na muslimanskoj dzenazi isto pretjerano. Hajd ne volim naricanje, padanje u trans,... ali da ne smije niko pustitu suzu na dzenzi jer je obicaj je pretjerano. Onda ima jos jedan glup obicaj kada se gradi kuca i pokriva krov, donose se pokloni i jedan se dere cijeli dan sa krova i naglas koliko je ko dao, sta je ko dao. Gdje se naglas ocituje razlika izmedju siromasnih i bogatijih pa pretpostavljam da je siromasnima sa skromnim poklonima nezgodno. Itd. Mogla bi se knjiga napisati o ovome.


Ima jedan obicaj u Danskoj na svedbama koji mi se svidio i kojeg bi mogli uvesti. Mladozenji u neka doba silom skinu cipelu i makazama odsijecu vrh carape. Iz razloga ako zaluta kod druge zene da ova vidi da je ozenjen.

hAZNADAR wrote:Zabranjeno plakanje na muslimanskoj dzenazi isto pretjerano. Hajd ne volim naricanje, padanje u trans,... ali da ne smije niko pustitu suzu na dzenzi jer je obicaj je pretjerano.

Nikad čuo za ovo, a na mnogim dženazama sam prisustvovao i mnogo suza vidio. Naricanje je zabranjeno.

Za vrijeme Bajrama, u našem narodu se praktikuje jedan običaj koji je, po mom mišljenju, izuzetno fin. Često na hutbama čujemo kako je lijepo na Bajram-namaz doći jednim putem, a vratiti se drugim. Cilj ovakvog običaja je da što više ljudi osjeti tu bajramsku atmosferu, pa i oni koji žive u nekim sporednim uličicama.

Sarajmen wrote: A svakako nas dresiraju da u budućnosti budemo prije svega potrošači, ostalo ih ne zanima. Adeti, to nije ''in i kul'' ...
http://www.slideshare.net/Bosnewy/ivot- ... ntun-hangi

Adeti su in i kul, čim predješ 25.-u ... do tada su tu da se protiv njih buniš.

Puno ti hvala na knjizi, taj divni Internet!

Stari svatovi ...

Stariji ljudi sastajali su se pazarnim danom, sjedeći na ćepencima dućana u čaršiji, u hanu ili pod lipom naspram džamije, i tom prilikom bi se begenisavali i ugovarali da se sprijatelje, odnosno da ožene sina ili udaju kćerku.

Pravile su se svadbe, sa konjima se išlo za nevjestu koju su jenđe kitile strukom dukata, ćihlibarom, merdžanima, biserima… A svatove su kitili vezenim peškirima i čevrama.

Pjevale su djevojke: ’’Hajte hajte kićeni svatovi / Podranite, časa ne ćasite / Dovedite lijepu djevojku / Da donese sunce u njedarca / Da ogrije vrata i pendžere / Da ogrije đerdek mladoženji / Da se naša kuća oveseli…’’

Svadbeni adeti su se, kao i sve drugo, mijenjali prema prilikama i uslovima života. Kod rožajskih Bošnjaka, običaji su se najviše promijenili 12. aprila 1957. godine kada su po djevojku iz Suhog polja kod Nokića otišli posljednji rožajski svatovi jašući na konjima i vodeći sedlenika za mladu, a onda se prešlo na prevoz kolima …

http://www.avlija.me/magazin/posljednji ... konju-foto

Dok bi se pojavile prve naznake da će biti svatova, u kući bi se odmah počela osjećati drukčija atmosfera i drukčiji ritam svakodnevnog života. Ženska bi se čeljad prihvatila ženskih poslova,tj. pripreme robe za sanduke, darova svatovima, čišćenje i uređenje kuće za pir itd. Majka se pobrinula da se za djevojku otka haljinka. Ponekad je za djevojku bilo najvažnije da se uda u dobru kuću, u kuću sa dosta zemlje i stoke, što je bila garancija za preživljavanje bez bijede i gladi. Uvijek je obitelj vodila računa da se najprije udaju i žene najstarija sestra i brat. Ako bi mlađa sestra preskočila udajom stariju sestru, ova bi kasnije teže našla životnog suputnika, jer bi se odmah sumnjalo da s njom nije nešto u redu, a to je vrijedilo i za muškarce. Kad bi se konačno odlučilo stupiti u brak, mladić ide kod oca zaručnice pitati za curu, bez obzira što se več sve znalo.

U dogovereni dan mladićev bi otac došao u mladenkinu kuću u pratnji svojih muških rođaka, a mladoženja bi ostao vani. Domaćin bi uljudno primio goste i ponudio ih bogatim jelom i pićem. Uz jelo se razgovaralo o svim aktualnim događajima u selu , kako je rodila godina itd.,dok konačno ne bi došli na temu ženidbe i udaje. Djevojka bi cijelo vrijeme bila u blizini i služila bi goste. Nakon večere mladićev bi otac iz džepa izvadio prepoznatljivu maramicu, koju je djevojka predhodno dala mladiću, te rekao> Moj je sin našao ovu maramicu, pa neka je uzme onaj čija je<. Djevojka bi se naravno javila i rekla da je maramica njezina te upitala oca:>Ćaća, smijem li je uzet>? A on bi obično odgovorio:> uzmi ćeri, sritno ti bilo<! I to je bio znak da je djevojka isprošena.

Tada bi prosci na stol stavili piće i jelo koje su oni donijeli, te nazdravili i čestitali jedni drugima, a mladenku bi simbolično darivali. Od tada bi mladić i djavojka prvi put bili oslovljeni s – nevista, odnosno- zete,a njihovi bi se roditelji počeli oslovljavati s – prijatelji.

http://www.kockice.ba/povijest/narodni- ... vadba-pir/

http://narodni.net/narodna-svadba-obicaji-maldenaca/

S4mpion wrote:

hAZNADAR wrote:Zabranjeno plakanje na muslimanskoj dzenazi isto pretjerano. Hajd ne volim naricanje, padanje u trans,... ali da ne smije niko pustitu suzu na dzenzi jer je obicaj je pretjerano.

Nikad čuo za ovo, a na mnogim dženazama sam prisustvovao i mnogo suza vidio. Naricanje je zabranjeno.

Pa, ovo ti vjerovatno govori kako svaka grupa ili regija interpretira običaje na svoj način i dodaje im nešto svoje.

Jeste ikad čuli neku stariju ženu da kaže: "Lijepa si k'o vila", "Eto te k'o vila Raviojla" ili "Boga mi si povilenio!"? E, i ovo vodi porijeklo iz slavenske mitologije i njenih vila ...

Vile su razigrana bića, pa se kod nas, kad netko dobro igra kolo ili pleše, ili pak kad poludi, kaže: “igra ko vilen”. Ljudi vjeruju da su krugove izgažene trave, koji se često mogu vidjeti na poljima, napravili vile i vilenjaci igrajući tu kolo za vrijeme noćnoga (najčešće ponoćnoga) veselja. Seljaci su izbjegavali ta mjesta, ništa tu nisu ostavljali, a dobro su pazili da im stoka ne pase tu travu. Samo najhrabriji junaci smjeli su ući u taj krug ...

... vile žive po velikim planinama i po kamenjacima oko vode. Vila je svaka mlada, lijepa, u bijelu tanku, gotovo prozirnu haljinu odjevena djevojka dugačke, niz leđa i prsa raspuštene kose. Vile nikome neće zlo učiniti dok ih netko ne uvrijedi (nagazivši na vilinsko kolo, na večeru i sl.), a kada ih uvrijede onda ga različito unakaze; ustrijele ga u nogu ili ruku, u obje noge ili ruke, ili u srce da odmah umre. Zbog bijele haljine gotovo uvijek joj se daje epitet bijela.

https://bhfantasy.wordpress.com/2011/03 ... itologiji/

Eh, sad, zanima me kakvi su se običaji sačuvali oko praznovjerja vezanog za vile, jer ih sigurno ima? Zna li ko???