Haj mi molim te objasni radi cega nije to vise bilo to? Gore sam nabrojao pjesme koje bi, da su napisane 80tih, postali klasici. I meni su vise srcu prirasle stvari iz 80tih, ali na zadnjim albumima ima puno boljih stvari od Flash of the blade i Duellist koje su eto na Powerslave albumu.LSD wrote:[
Maiden se racun kao ozbiljna sila i vrhunska grupa do otprilike 1989.....kasnije, to više nije bilo to.
Ali dobro, svak' ima svoje mišljenje
Zavisi koja ti je definicija heavy metala, odnosno koliko je široka.Better Man wrote:Od 1999. godine su opet i ne možeš to osporiti. Ko to trenutno ima kvalitetniji od Maidena kad je Heavy Metal u pitanju? Po meni niko.LSD wrote:Pretjeruješ....nije nakon Seventh Son albuma Maiden postao karina, ali više nije bio vodeca HM silaExNihilo wrote:Za svaki veći bend se lijepe određene "svete istine", tj. mantre koje fanovi i ostala povremena publika ponavlja papagajski i koje ne smiju biti dovedene u pitanje. Pa tako, kada je Maiden u pitanju, imamo barem dvije. Prva, da je Iron Maiden bio bend do Seventh Sona, a poslije Seventh Sona je karina. Što je, naravno, netačno (iako period do Seventh Sona, istini za volju, jeste imao najveću koncetraciju kvaliteta). I druga, ništa manje neistinita, da su dva albuma bez Brucea abominacija.
Po svim pitanjima, pa tako i ovim muzičkim, neprocjenjivo je posjedovati vlastito mišljenje.to je poenta....kvalitet i kreativnost im je znacajno opala. Više nisu izdavali tako jake albume klasike kao nekad.
Imali su oni i kasnije finih pjesmica i pjevljivih radijskih hitova (holly smoke, bring your daughter, be quick or be dead, from here to eternity, fear of the dark i slicne pjesmice)....ali se jasno vidjelo da taj materijal nije ni do koljena nekadašnjim albumima na kojima su složeni epici tipa Phantom, to tame a land, hallowed be thy name, powerslave, mariner, alexander, seventh son....e na tim albumima je Maiden pokazao svu svoju snagu, složenost, kvalitet, skill, umijece, virtuoznosti itd
Maiden se racun kao ozbiljna sila i vrhunska grupa do otprilike 1989.....kasnije, to više nije bilo to.
Ali dobro, svak' ima svoje mišljenje
Peace and luvelk wrote:Ne kvarite temu bezveze.ne mogu brate svi isto sve voliti.ja eto volim maiden najvise(i ne samo njih i ne samo metal,nego mnogo vise od muzike).a kad neko kaze da je njemu recimo metallica ili sepultura ili sabbath mjera za hm ja postujem.drago mi da to slusa.to su dobri ljudi:)
Čak i ako gledamo isključivo kritičko mišljenje, Iron Maiden nisu prestali praviti dobre albume nakon Seventh Sona.ExNihilo wrote:@LSD
Suštinski se slažem s tobom, prijatelju. Ali, ....ko to "računa" Maiden bendom čija relevancija prestaje zaključno sa Seventh Son? Na čije mišljenje se pozivaš? Pozivaš se upravo na gore pomenute mitove i mantre, ponovljene dovoljno puta da zvuče kao istina.
Ništa lično, ali imam automatski gard prema generičkim stavovima koji kao da su preuzeti iz neke "for dummies" knjige o historiji heavy metala i koji su korov kritičke misli. To je ista ona generička kritika po kojoj je Dream Theater relevantan do Awake, Metallica do The Black, a AC/DC su nakon Back in Blacka zapravo samo izbacivali varijacije istog albuma.
Eh, that being said, Iron Maiden jeste zenit doživio osamdesetih, ali je svođenje njihovih kasnijih materijala na nivo "radijskih pjesmica" neozbiljno degradiranje. To je sve.
Ali ima li ijedna da je bar do članaka stvarima poput aces high, two minutes, powerslave, mariner, back in the village, onaj instrumentalalmirony wrote:Haj mi molim te objasni radi cega nije to vise bilo to? Gore sam nabrojao pjesme koje bi, da su napisane 80tih, postali klasici. I meni su vise srcu prirasle stvari iz 80tih, ali na zadnjim albumima ima puno boljih stvari od Flash of the blade i Duellist koje su eto na Powerslave albumu.LSD wrote:[
Maiden se racun kao ozbiljna sila i vrhunska grupa do otprilike 1989.....kasnije, to više nije bilo to.
Ali dobro, svak' ima svoje mišljenje
(ili 6 ako racunamo the number kao njihov breakthrough album). gotovo da nema fule na albumu....a vec na albumimaa iz 90-tih i 2000-tih, sa pola albuma mora preskociti, jer ne može u uho....uho ga samo odbija od sebe, jer je naviklo na nekada vrhunski kvalitet maidena....da je to neki Accept, tankard ili sodom, onda OK, tad može svašta....ali maiden je bio vrhunac metala i ne prilici mu prosjecnost. pozzz
Tačno. Nešto slično se može reći i za Brave New World i A Matter of Life and Death.dale cooper wrote:Čak i ako gledamo isključivo kritičko mišljenje, Iron Maiden nisu prestali praviti dobre albume nakon Seventh Sona.ExNihilo wrote:@LSD
Suštinski se slažem s tobom, prijatelju. Ali, ....ko to "računa" Maiden bendom čija relevancija prestaje zaključno sa Seventh Son? Na čije mišljenje se pozivaš? Pozivaš se upravo na gore pomenute mitove i mantre, ponovljene dovoljno puta da zvuče kao istina.
Ništa lično, ali imam automatski gard prema generičkim stavovima koji kao da su preuzeti iz neke "for dummies" knjige o historiji heavy metala i koji su korov kritičke misli. To je ista ona generička kritika po kojoj je Dream Theater relevantan do Awake, Metallica do The Black, a AC/DC su nakon Back in Blacka zapravo samo izbacivali varijacije istog albuma.
Eh, that being said, Iron Maiden jeste zenit doživio osamdesetih, ali je svođenje njihovih kasnijih materijala na nivo "radijskih pjesmica" neozbiljno degradiranje. To je sve.
Zadnji album je recimo doživio gotovo nepodijeljene pohvale čak i od kritike koja nije isključivo metal orijentisana.
Bloo wrote:To ride the stoooooorm to theee empireee of the clouuuudsss
Ne znam za tebe dude, ali ja AMOLAD, BNW, DOD slusam kao cjelinu, AMOLAD narocito. Sign of the Cross moze rame uz rame sa svakom of tih pjesama.Al dobro slazem se da prestanemo ovdje. Zivio!LSD wrote: Ali ima li ijedna da je bar do članaka stvarima poput aces high, two minutes, powerslave, mariner, back in the village, onaj instrumental
o tome ja pricam - o albumima koji imaju težinu kao cjelina, a ne o izvojenim pjesmama...toga više nije bilo poslije Seventh sona, što je i logicno na koncu....svaki bend ima svojih par godina vrhunca i odna slijedi neminivan pad, taman da si najtalentovaniji na svijetu....kod Maidena je to bilo dobrih 8 godina
ti kad pristaviš Piece of mind ili Killers - to se do kraja ispoštuje i presluuša, jer te sam album zakuje za sebe... svaka igra- svaka dobija
ali da se više ne smaram ovom temom
Otprilike.ExNihilo wrote:Tačno. Nešto slično se može reći i za Brave New World i A Matter of Life and Death.dale cooper wrote:Čak i ako gledamo isključivo kritičko mišljenje, Iron Maiden nisu prestali praviti dobre albume nakon Seventh Sona.ExNihilo wrote:@LSD
Suštinski se slažem s tobom, prijatelju. Ali, ....ko to "računa" Maiden bendom čija relevancija prestaje zaključno sa Seventh Son? Na čije mišljenje se pozivaš? Pozivaš se upravo na gore pomenute mitove i mantre, ponovljene dovoljno puta da zvuče kao istina.
Ništa lično, ali imam automatski gard prema generičkim stavovima koji kao da su preuzeti iz neke "for dummies" knjige o historiji heavy metala i koji su korov kritičke misli. To je ista ona generička kritika po kojoj je Dream Theater relevantan do Awake, Metallica do The Black, a AC/DC su nakon Back in Blacka zapravo samo izbacivali varijacije istog albuma.
Eh, that being said, Iron Maiden jeste zenit doživio osamdesetih, ali je svođenje njihovih kasnijih materijala na nivo "radijskih pjesmica" neozbiljno degradiranje. To je sve.
Zadnji album je recimo doživio gotovo nepodijeljene pohvale čak i od kritike koja nije isključivo metal orijentisana.
Vjerujem da u svojoj glavi i pred ogledalom pjevaš i izgledaš kao Bruce.Bloo wrote:Pjevam ko grom
Da cujes kak pjevam longest day
Nemojte samo ovo pretvoriti u metalsku siriju
Imam razvijenu koreografiju za empire of the clouds sa kombinacijom pantomimedale cooper wrote:Vjerujem da u svojoj glavi i pred ogledalom pjevaš i izgledaš kao Bruce.Bloo wrote:Pjevam ko grom
Da cujes kak pjevam longest day
Nemojte samo ovo pretvoriti u metalsku siriju
Pošalji mail Haretu za svaki slučaj, ako Dickinson opet odluči da odjebe iz benda.Bloo wrote:Imam razvijenu koreografiju za empire of the clouds sa kombinacijom pantomimedale cooper wrote:Vjerujem da u svojoj glavi i pred ogledalom pjevaš i izgledaš kao Bruce.Bloo wrote:Pjevam ko grom
Da cujes kak pjevam longest day
Nemojte samo ovo pretvoriti u metalsku siriju
Iskljucivo na svoje mišljenje naravno i svoj nepogriješivi sudExNihilo wrote:@LSD
Suštinski se slažem s tobom, prijatelju. Ali, ....ko to "računa" Maiden bendom čija relevancija prestaje zaključno sa Seventh Son? Na čije mišljenje se pozivaš? Pozivaš se upravo na gore pomenute mitove i mantre, ponovljene dovoljno puta da zvuče kao istina.
Ništa lično, ali imam automatski gard prema generičkim stavovima koji kao da su preuzeti iz neke "for dummies" knjige o historiji heavy metala i koji su korov kritičke misli. To je ista ona generička kritika po kojoj je Dream Theater relevantan do Awake, Metallica do The Black, a AC/DC su nakon Back in Blacka zapravo samo izbacivali varijacije istog albuma.
Eh, that being said, Iron Maiden jeste zenit doživio osamdesetih, ali je svođenje njihovih kasnijih materijala na nivo "radijskih pjesmica" neozbiljno degradiranje. To je sve.
ne zanimaju me posebno kritike drugih ako je to tebi mantra i mit "for dummies" - onda OK i to 
...ja poštujem tuđa mišljenja 
Kakvo je to bilo otkriće, ništa slično i ništa bolje nisam čuo do tad: znao sam svaku pjesmu napamet: Mother Russia, Assassin, Run Silent Run Deep, NPFD, Tailgunner,... A onda sam negdje pročitao mišljenje kritike da je album loš, to jeste najgori album do tad i ništa mi nije bilo jasno. Kako nekome ono može biti loše?
). Inače, dva puta sam ih gledao uživo, u Beogradu i u Amsterdamu. Akobogda, bit će još prilika. cuj ti pitaraNorman wrote:Pustite LSD-a, šta on zna. Mislim, čovjek za Želju navija...
U mom slučaju, No Prayer For Dying je bio prvi album koji sam čuo. Kupio sam ga kao kasetu u knjižari Svjetlosti.
Potom sam jedan po jedan slušao sve prethodne albume, jedan bolji od drugog. Razumijem ljude koji tvrde da je SSOASS vrhunac karijere, ali ja sam jedan od onih koji mogu uživati u svemu što Iron Maiden objavi. Ali eto, ako tražimo loše strane, po meni je najviše slabih pjesama bilo na albumu Fear Of The Dark, tipa: Weekend Warrior, The Apparition ili Chains of Misery (inače, ovu sam kasetu dobio od prijatelja u ratu, u paketu humanitarne pomoći
I mene iznenadi ova živost na temi, još me više iznenadilo da se spominje The Loneliness Of The Long Distance Runner, meni jedna od najdražih pjesama.Inače, dva puta sam ih gledao uživo, u Beogradu i u Amsterdamu. Akobogda, bit će još prilika.
UP THE IRONS!
....prvi album je bio No prayer, kao klinac ga kupio u robnoj kuci pred sami rat i smatao sam ga tada vrhuncem muzike 
onaj omot gdje Eddie iz mezara hvata za gušu nekog jadnika mi je bilo nešto neviđeno....a i Fear sam isto kao i ti dobio od nekoga u ratu, solidan snimak bio na kaseti poslušao sve njihove prethodne albume od pocetka i tek se onda primio na Maiden 100%...i odmah shvatio koliko su stariji albumi bili bolji od onih iz 90-tih 
nije trebalo biti Tesla da skontam koliko ih je unazadio Gers sa svojim mrljavim solažama i prljavim zvukom (u odnosu na majstora Smitha i njegov cisti precizni zvuk), a posebno koliko je Bruce fušerio sa "pjevanjem" (ako se ono uopšte može nazvati dickensovskim pjevanjem) na No prayeru i Fearu....koliko je samo pjevao bolje na ranijim albumima 
Koliko je meni poznato, nijedan. Može biti da griješim.dale cooper wrote:@ ExNihilo
Koji ti je to omot na avataru? Sve hoću da pitam, pa zaboravim. A izluđuje me jer mi izgleda poznato.
Bloo wrote:Pjevam ko grom
Da cujes kak pjevam longest day
Nemojte samo ovo pretvoriti u metalsku siriju
Norman wrote: U mom slučaju, No Prayer For Dying je bio prvi album koji sam čuo. Kupio sam ga kao kasetu u knjižari Svjetlosti.
Eh, moji počeci su bili sa pločama Piece i Number. Hallowed mi je bila kao otkrovljenje svetog grala u muzici do tad. Nakon toga, kad uđu pod kožu i u krv, nema više povratka, taman da je sve Gears do GearsaLSD wrote: U mom slučaju, No Prayer For Dying je bio prvi album koji sam čuo.