Forum Klix.ba

incognito071 wrote:

muha_sa wrote:raditel šta da promjenite na bolje il samo kukate

Citam ti komentare i ne mogu da vjerujem kako si ljubomoran i zavidan na ove što su u stanju da se ispale

colt wrote:

prog321 wrote:

Ci-Nick wrote:Kad bi ljudi ovdje uložili energiju koju ulože kada odu vani većina bi stvorila svoj mikro svijet u kojem bi bili sretni i zadovoljni.
Imam djecu ali ne bih otišao zbog njih je nema garancije da će ih odlazak učiniti ni sretnijim ni boljim ljudima.
Kada odrastu neka sami odlučuju o svojoj sudbini. Moje je da im pružim što mogu tu gdje jesmo.
Jer ako se ide logikom,.. "idem zbog djece", onda se može reći i ,.. "Ostajem zbog roditelja".
Neće meni tamo neki nehljeb Nijemac uzvikivati na uho: "Ausländer raus !!!"

Najveća fora da ide zbog djece.
Kao da sva dijasporska djeca imaju uspješan život.

Sigurno je da nemaš djecu, pa ne znaš za taj osjećaj.Da sam mlađi i da nemam djecu, meni je ovdje Svicarska. Međutim, kad imaš dijete, prioriteti se uveliko mijenjaju.Džabe ti sva karijera i trud koji si na sebe u početku uložio, jer budućnost dijeta je daleko na prvom mjestu. Vrijeme brzo prolazi a perspektiva za normalan život bilo koga je 0. Pogledaj oko sebe. Nema nigdje ovoliko omladine po kafićima u radnim danima. Pogledaj statistiku zaposlenosti omladine. Ko piše o uspješnosti

muha_sa wrote:raditel šta da promjenite na bolje il samo kukate

insomnia78 wrote:

incognito071 wrote:

muha_sa wrote:raditel šta da promjenite na bolje il samo kukate

Citam ti komentare i ne mogu da vjerujem kako si ljubomoran i zavidan na ove što su u stanju da se ispale

Slabo citas

eduscho wrote:Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

insomnia78 wrote:Bgm ja moradoh naci stelu da upisem djete u obdaniste, "nema mjesta" iako smo se prijavili sest mjeseci prije
Poslije nas odjednom zovu i potpisasmo ugovor sve dok ne krene u skoli

incognito071 wrote:

muha_sa wrote:raditel šta da promjenite na bolje il samo kukate

Citam ti komentare i ne mogu da vjerujem kako si ljubomoran i zavidan na ove što su u stanju da se ispale

bierkof wrote:Napustio dobro placen posao prije 2 mjeseca i otisao iz BiH. Najbolja odluka koju sam napravio do sada.
U BiH nakon sto bih platio hranu, racune i kiriju, nebi mi ostalo nista za ustediti. Svaka mala trzavica poput kasnjena plate, ili troska kojeg nisam planirao bi me gurnula u minus iz kojeg ne mogu izaci 6-7 mjeseci. Radio sam u privatnom sektoru, dakle nisam bio na nekom budzetu.
Ovdje gdje sam sada su radni uslovi fantasticni. Mogucnosti za napredovanje i ucenje su beskonacne. Radimo na cutting edge tehnologije i stvarno je privilegija biti u takvoj produktivnoj atmosferi. Moj zivot i radno okruzenje u sarajevu je bilo susta suprotnost. Isao sam na posao sa gorcinom u stomaku.
Ovdje ponekada ostanem na poslu u do 10 na vecer, ali nije zato sto moram nego zato sto mi je zabavno i zanimljivo. Naucim dosta i osjecam ponos kada moj projekat proradi kako je planirano. Adektavtno sam cijenjen i placen.

I ovdje sada ima problema i poteskoca ali se i oni mogu rijesiti. Najveci problem je pronaci odgovarajuci stan. Ali to su manji problemi u poredjenju sa torturom i bezperspektivnoscu koja me je mucila u Sarajevu. U Sarajevu sam pokusao da kupim auto, (stan je bio nemoguca misija) i kako god bih okrenuo nisam mogao to da uklopim u svoj budzet. Ovdje ako dvije osobe rade troskovi poput automobila su potpuno zanemarivi. To se ustedi kroz par mjeseci, ili ko voli krediti su jeftini i povoljni. Kvalitet zivota je jednostavno neuporediv.

insomnia78 wrote:De vidi i za varioca, doduse jos ne zna al naucice, tamo to nije problem

bierkof wrote:Napustio dobro placen posao prije 2 mjeseca i otisao iz BiH.
.

prog321 wrote:

bierkof wrote:Napustio dobro placen posao prije 2 mjeseca i otisao iz BiH.
.

Dovoljni si rekao.
Ti si tek 2 mjeseca tu i sve ti je odlicno. To je kao da poslije 20 godina braka promjenis zenu za neku mladju. Pa ti je seks odjednom puno drazi
Sacekaj malo haveru. Moras zagrebati ispod povrsine.

eduscho wrote:Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

insomnia78 wrote:Ako nadjes isti il bolji poso u odnosu na onaj koji si imao u BiH naravno da ce ti biti bolje

Trebam te wrote:Kasno ti je ici i pocinjati zivot iz pocetka, a profesije nisu vam bas nesto od kojih mozete brzo prosperirati vani!!!

Posteno receno...

muha_sa wrote:

insomnia78 wrote:Ako nadjes isti il bolji poso u odnosu na onaj koji si imao u BiH naravno da ce ti biti bolje

traže li kod tebe ekonomista iz Bosne--sa BiH pasošOm

stari_rastafari wrote:

Trebam te wrote:Kasno ti je ici i pocinjati zivot iz pocetka, a profesije nisu vam bas nesto od kojih mozete brzo prosperirati vani!!!

Posteno receno...

Nikad nije kasno ako postoji volja.