Ne bih se složila da je baš tako kako je opisano u uvodnom postu, da smo mi žene danas same sebi dovoljne. Da je tako onda bi samci bili većina, a vidimo da nisu.
Međutim, zaista postoje žene koje iz nekih razloga prodaju svoje tobože feminističke stavove, a zapravo se radi o ogorčenosti i mizandriji.
Ja kao žena uvijek ću reći da smatram feminizam nečim pozitivnim. Pod time mislim da poštujem sve hrabre žene kroz povijest koje su se izborile da dobijemo određena prava, i malo mi je smiješno kad žena negira feminizam, ali smatram kako danas nemam više o čemu cviliti i da imam prava koja mi pripadaju i ne osjećam se nimalo ograničeno ili manje vrijedno kao ženom.
Danas vidim nekakave kvazifeministice koje kao da mrze čitav muški rod, i ne bi htjele jednakost nego bi htjele nadmoć. Da se razumijemo, naravno da postoji i mizoginija i različiti problemi koji iz toga proizlaze. Jasno je kako danas u svijetu i dalje postoje područja gdje žene nemaju svoja prava, ali to bi se trebalo rješavati na druge načine a ne bljuvanjem vatre na čitav muški spol. Uostalom, postoje i područja gdje apsolutno nitko nema svoja ljudska prava. I muškarci moraju trpit svakakava sranja u današnjem svijetu. Dodijeljivanje skrbništva u 99% slučajeva isključivo majkama, to da ne spominjem, kao i činjenicu da se na nasilje nad muškarcima u braku često gleda s podsmijehom itd...Umjesto da se ponašamo kao saveznici u rješavanju problema, mi se natječemo i ponašamo se kao nekakvi neprijatelji ili rivali u najboljem slučaju.
Što se tične rodnih uloga mislim da su one sranje za oba spola. Sve se svodi na kraju na to kako ćeš se dogovoriti sa svojim partnerom, i prvenstveno na pronalaz partnera koji ti je kompatibilan po tom pitanju. Meni je normalno ako ja napravim večeru da će on oprati suđe. Ili ako vani cijepa drva da ću uzet tačke i pomoć mu. Uopće ne razmišljam o tome šta bi tko "trebao" raditi, nego samo kako da olakšamo jedno drugome. Ne bih mogla biti u odnosu u kojem mi je unaprijed određeno gdje mi je mjesto. Ne pada mi na pamet negirati biologiju, ali mislim da možemo podijeliti poslove prema svojim mogućnostima.
Brakovi ne propadaju zbog ženske emancipacije nego zbog nedostatka ljubavi i poštovanja, i toga što ljudi uskaču u brak bez da uopće upoznaju osobu s kojom bi trebali provesti ostatak života. Osim ako smatramo ženino pravo na slobodan izbor i odlazak iz lošeg braka nečim negativnim, onda možemo okriviti i emancipaciju
