Ja to gledam malo drugačije (po običaju naravno

)
Prije svega, suština priče je Njegoš Sikiraš. On je jedini od njih koji je mogao igrati i za Srbiju (i to biti jedan od boljih igrača Srbije) a ipak se odlučio za BiH. Osim toga, postoji taj aspekt priče o selu Grahovište koji, bez obzira bio istina ili ne, baca dodatni naglasak na činjenicu da je Njegoš izabrao BiH.
Da je Njegoš iz Banja Luke ne bi to bilo nikakvo čudo. Veliki grad, daleko od Srbije, nije vidio rata.
Ali Pale em su malo mjesto, em su izrazito četničko (praktično simbol), em su blizu Srbije. Plus što su Sikiraši izbjeglice iz svog sela Grahovište (kod Vogošće) a nakon Daytona odlučili otići na Pale i biti podstanari. Po svakoj logici Njegoš je trebao igrati za Srbiju.
I tu dolazim do poente.
Sve govori da su Njegoš i njegova majka kontraši to jest da PRIŽELJKUJU da se priča o tome baš na ovaj način. Naime, čitajući o tome, nisam mogao a da ne primjetim da se bivši mještani sela Grahovište osjećaju izdani od srpskog vodstva. Smatraju da nije ni pokušano da se zaštiti njihovo selo na početku rata i da su svjesno ostavljeni da padnu. Jedan post koji o tome govori a autor se potpisao kao "Milenko Sikiraš":
Grahovište su izdali izdajnici poput Joje Tintora koji ih je znao nahuškati da ubiju onog Demirovića da bi ih zatim lako predao turcima i dok oni trunu Joja se i dalje razbacuje parama. A idali su ih i Živko Lazarević inspektor iz policije u Vogošći, policajac Petar Motika koji im nije došao i doveo ispomoć koju je obećao, Gaga-kriminalac koji se plašio borbe kad su ga pozvali telefonom da povede ljude iz Vogošće na ispomoć, B rade Vlaco, NIkola Poplašen-svi nabrojani su im obećali pomoć u oružju i ljudstvu, a na kraju nesretnici su ostavljeni na nemilost turskim dželatima. Iako su tražili pomoć iz Vogošće od ljudi koji su se medijski eksponirali ko veliki Srbi, niko od njih nije im došao u pomoć. Posebno zamjeram Petru Motiki, policajcu koji sad živi u Rogatici. On je na nekoliko dana prije dolazio kod mojih Sikiraša i čvrsto obećao da će on u svako dova dana i noći doći im u pomoć, kad su ga pozvali ko kurva je pobjegao iz Vogošće
Nakon toga i Srbija to jest Milošević ih izdaje u Daytonu i Grahovište (kao uostalom i Vogošću) predaje Federaciji. Sikiraši odlaze na Pale gdje žive kao podstanari. Nakon svega i nakon svih izdaja nisu se udostojili ni da im stan daju a toliko se stanova napravilo na Palama i u Lukavici. Vrlo je lako razumjeti da je Njegoševa majka ljuta na "svoje" i da im se na ovaj način sveti. Novinari joj dolaze a ona namjerno ističe "nije Njegoš srbijanac pa da igra za Srbiju" što je strašan šamar politici "svi Srbi u jednoj državi" jer dijeli Srbe na dvije grupe što oni pokušavaju izbjeći svih ovih godina. Tačno se vidi da joj oči sjaje dok to govori. Žena je dočekala svojih 5 minuta i svoju osvetu.
Zato, nisam baš siguran da štetimo Njegošu sa ovom pričom. Sve mi govori da Njegoš i njegova majka upravo hoće ovu priču i da su zato i izabrali da mali igra za BiH. Njegoš je djelovao iskreno sretan na balkonu u Titovoj ulici. Iako je Baho stalno isticao "sa Pala" iako se pjevalo "Bosnom behar probeharao" iako se skakalo "ko ne skaće mrzi Bosnu" itd. Svo vrijeme zagrljen sa Musom i iskreno sretan. Ovo je osveta Sikiraša po svemu sudeći. Ako bismo izbjegavali "politizaciju" ovoga uskratili bi im osvetu.
