daleko je Sarajevo od metrople, ali pošto je ovo duboka tema, dat ću samo par stvari.
kao prvo da bih Sarajevo bilo metropla, trebalo bi imati riješenu infrastrukturu, s kojim bi se mogle zadovoljiti sve potrebe građana, što Sarajevo nakon 20 godina nema. dalje, da su se poštovale prijeratne prostorno-planske dokumentacije ali i ove poslijeratne, ne bih bilo naopakog planiranja kao što je slučaj na Stupu, koje realno predstavlja ruglo grada,
Po pitanju saobraćaja, veliki je problem nastao kada se rat završio. naime prije rata je u Sarajevu bilo registrovanih oko 75.000 vozila, a danas je oko 120.000 vozila, a ako se zna da u sarajevu nakon rata u užoj gradskoj zoni nije izgrađena nijedna saobraćajnica, koja bi rasteretila glavnu gradsku longitudinalu, iako je u fazi izgradnja južne longitudinale, koja bi trebala rasteretiti saobraćaj kao i ubrzati gradski saobraćaj tj. trolejbuski saobraćaj, a i dalje se vozi po prijeratnim izgrađenim saobraćajnicama, koje su dostigle svoj maksimum propustljivosti, onda nam je sve jasno kako je i ovdje stanje 0.
Što se tiče okoliša i zelenila, ništa bolja slika. I ono malo zelenila što postoji, pretvara se u tehnogene elemente tj. beton, što samo utiče na porast temperature u gradu, i time se i dalje ugrožava zdravlje ljudi, koje je ionako loše usljed poremećenih klimatskih elemenata.
u Sarajevu tek 1/3 individualnih stambenih jedinica ima riješene papire. Ne pozivam na rušenje objekata, bože sačuvaj, ali barem 30% stambenih jedinica ali i stanova je izgrađeno tamo gdje ne bih smjeli ni u snu, jer su tu planirane buduće saobraćajnice, koje za cilj imaju da rasterete saobraćaj kroz Sarajevo, ali i da smanje gužve i zagađenje kroz grad.
i na kraju gradski saobraćaj, čije je ekonomsko propadanje počelo još prije rata, tj. početkom 90-ih usljed devalvacije dinara, koje je loše djelovalo na poslovanje GRAS-a. GRAS je prije rata iamo dosta dobru infrastrukturu. Nažalost, rat je uništio veliki dio te infrastrukture, ali se nakon rata, usljed priliva donacija, moglo i moralo riješiti pitanje gradskog saobraćaja, koje je prije rata bilo jedno od uređenijih u bivšoj državi, ali i šire. Putnici i dan danas čekaju tramvaje na stanicama koje su izgrađene početkom 80-ih godina prošlog vijeka, gdje je beton usljed djelovanja vremena, izgubio svoju vrijednost. Nijedna stanica nema kantu za smeće, sve su prljave. Nema obaviještenja za putnike o broju linija, loše ograde, i loše kućice. Imao sam priliku gledati kako je to nekada izgledalo. Mogao sam vidjeti da su stanice bile dosta uređenije, propisno obilježene.
Valjda će doći bolja vremena za Sarajevo.
