#51 Re: Kako riješiti gordijski čvor u BiH?
Posted: 20/06/2015 16:44
U potpunosti shvatam frustriranost forumaša i svih običnih građana lijepe nam domovine zbog lošeg stanja, stagniranja, dijelom i nazadovanja svih mogućih društvenih i ekonomskih procesa. Vjerovatno zbog te frustriranosti a ne zbog urođene ratobornosti i nestrpljenja postavljaju se ovakva pitanja.
Kako brzo riješiti probleme u BiH? Šta je najveći problem u BiH ? Da li pri rješenju problema upotrijebiti silu ? Mora li biti mi i/ili oni ? Ko voli BiH a ko ne ? Ko izdaje certifikate za ljubav prema rodnoj grudi u užem i širem smislu? Jel' dozvoljeno ljudima lupati etikete prema subjektivnoj procjeni zavisno od etičke ili nacionalne pripadnosti ? Kako nekoga natjerati da nešto uradi ako neće .....???? Itd, itd.
Kad čovjek koji živi i radi u BiH pođe malo da razmišlja o ovome, mislim da brzo dođe do jednog ili više zaključaka. Zavisi koliko se duboko upušta u razmišljanje (ja svakako ne previše pa mogu i da priznam
).
Rješenje BiH gordijskog čvora podrazumjeva mač i silu. Upravo ono što je A.M. uradio. Problem je fizički presjekao na dva, tri ili više dijelova. Zapetljani konopac presjecanje mačem ne boli, cijepanje jedne države i ljude u njoj jako boli naročito ako je već viđeni pratilac tog cijepanja rat. Meni je jedan dosta. I previše. A niko ne može da garantuje rezultat neke utakmice a kamo li rata. Uvijek se neko može zeznut' ako igra na tu kartu pa su sve strane više nego oprezne.
Prema tome.... ako brzog rješenja problema nema, ako nema rata, ako raspad na tri dijela nije rješenje, ako nema moćnog saveznika koji je blizu da potjera "fašiste"...šta ostaje ?
Da nije "rahat patnja" većine stanovništva koju rado propovijeda bogata, korumpirana i svim bojama namazana politička elita svojim siromašnim podanicima na osnovu teorija zapišavanja teritorija, prava jačeg, demografije, nametanje nekakvih zakona koji će omogućiti iseljavanje pojedinih naroda iz zajedničke države. Pa nek traje kol'ko treba da traje...
Posljedica "rahat patnje" je po meni neprestalno slabljenje i zaostajanje BiH i svih njenih stanovnika u odnosu na okruženje do te mjere da više neće biti ni važno ko je njome dobio poene. U stvari, "rahat patnja" je samo posljedica nesposobnosti i lopovluka naših političara koji gledaju da za mandata obezbjede praunučad u zemlji u kojoj 50% ljudi ne radi. Ja bih isključio "rahat patnju" kao rješenje bilo kakvog problema.
Pošteno govoreći, mislim da su problemi BiH rješivi na đuže staze samo uspostavom pravne države u svim segmentima. Postoje multireligijske i multinacionalne države koje super funkcionišu u praksi već stotinama godina. Garant njihovog postojanja i opstanka je pravo, pravda i odgovornost. BiH neće postati pravnom zbog naškrabanih zakona nego kad većina skonta da se napisano ili obećano mora ispoštovati-provoditi. Da bi se napisano ili obećano provodilo mora postojati institut društvene odgovornosti i prozivka.
To je svakako teži put za većinu nas jer se na tom putu prava, pravde, odgovornosti i prozivke počesto moramo nekome i zamjeriti bez obzira da li smo u pravu ili ne. Osim toga moramo biti vrijedni i pošteni, ne uzimati i ne davati mito, ne sjeći državnu šumu, moramo znati da se smeće ne baca u rijeku, da se sa ideološkim protivnikom ne ide u koaliciju i još svašta nešta. Dakle, u stvaranju pravne države potrebno je i lično učešće svakog pojedinca (naročito onog koji voli BiH). Svako treba dati doprinos onoliko koliko može pa taman bio i neshvaćen u početku.
Možemo li mi to ??? Ili nam je lakše svakih pedeset godina ratovat'.
Kako brzo riješiti probleme u BiH? Šta je najveći problem u BiH ? Da li pri rješenju problema upotrijebiti silu ? Mora li biti mi i/ili oni ? Ko voli BiH a ko ne ? Ko izdaje certifikate za ljubav prema rodnoj grudi u užem i širem smislu? Jel' dozvoljeno ljudima lupati etikete prema subjektivnoj procjeni zavisno od etičke ili nacionalne pripadnosti ? Kako nekoga natjerati da nešto uradi ako neće .....???? Itd, itd.
Kad čovjek koji živi i radi u BiH pođe malo da razmišlja o ovome, mislim da brzo dođe do jednog ili više zaključaka. Zavisi koliko se duboko upušta u razmišljanje (ja svakako ne previše pa mogu i da priznam
Rješenje BiH gordijskog čvora podrazumjeva mač i silu. Upravo ono što je A.M. uradio. Problem je fizički presjekao na dva, tri ili više dijelova. Zapetljani konopac presjecanje mačem ne boli, cijepanje jedne države i ljude u njoj jako boli naročito ako je već viđeni pratilac tog cijepanja rat. Meni je jedan dosta. I previše. A niko ne može da garantuje rezultat neke utakmice a kamo li rata. Uvijek se neko može zeznut' ako igra na tu kartu pa su sve strane više nego oprezne.
Prema tome.... ako brzog rješenja problema nema, ako nema rata, ako raspad na tri dijela nije rješenje, ako nema moćnog saveznika koji je blizu da potjera "fašiste"...šta ostaje ?
Da nije "rahat patnja" većine stanovništva koju rado propovijeda bogata, korumpirana i svim bojama namazana politička elita svojim siromašnim podanicima na osnovu teorija zapišavanja teritorija, prava jačeg, demografije, nametanje nekakvih zakona koji će omogućiti iseljavanje pojedinih naroda iz zajedničke države. Pa nek traje kol'ko treba da traje...
Posljedica "rahat patnje" je po meni neprestalno slabljenje i zaostajanje BiH i svih njenih stanovnika u odnosu na okruženje do te mjere da više neće biti ni važno ko je njome dobio poene. U stvari, "rahat patnja" je samo posljedica nesposobnosti i lopovluka naših političara koji gledaju da za mandata obezbjede praunučad u zemlji u kojoj 50% ljudi ne radi. Ja bih isključio "rahat patnju" kao rješenje bilo kakvog problema.
Pošteno govoreći, mislim da su problemi BiH rješivi na đuže staze samo uspostavom pravne države u svim segmentima. Postoje multireligijske i multinacionalne države koje super funkcionišu u praksi već stotinama godina. Garant njihovog postojanja i opstanka je pravo, pravda i odgovornost. BiH neće postati pravnom zbog naškrabanih zakona nego kad većina skonta da se napisano ili obećano mora ispoštovati-provoditi. Da bi se napisano ili obećano provodilo mora postojati institut društvene odgovornosti i prozivka.
To je svakako teži put za većinu nas jer se na tom putu prava, pravde, odgovornosti i prozivke počesto moramo nekome i zamjeriti bez obzira da li smo u pravu ili ne. Osim toga moramo biti vrijedni i pošteni, ne uzimati i ne davati mito, ne sjeći državnu šumu, moramo znati da se smeće ne baca u rijeku, da se sa ideološkim protivnikom ne ide u koaliciju i još svašta nešta. Dakle, u stvaranju pravne države potrebno je i lično učešće svakog pojedinca (naročito onog koji voli BiH). Svako treba dati doprinos onoliko koliko može pa taman bio i neshvaćen u početku.
Možemo li mi to ??? Ili nam je lakše svakih pedeset godina ratovat'.