Evo ja sam frisko ostavljen, manje od 3 mjeseca od tada
Da malo pojasnim pricu. Elem upoznali smo se slucajno, na ulici gdje smo se svako jutro sretali i razmjenjivali poglede. Ne znam ni sam kako je doslo do toga da se pocnemo druziti samo unutar 4 zida, ali imalo je veze sa njenim bivsim deckom. Uglavnom tako je i pocelo, tako je i trajalo sve vrijeme.
Bili smo neki cudan hibrid veze i sheme, jer se nije sve svodilo iskljucivo na seks (mada bi se on uvijek desavao kada bismo se vidjeli

), a nismo ni bili par za javnost. Nismo se vala ni krili, ali nismo ni izlazili u kafane.
Uglavnom bilo je tu dosta emocija u igri, po cijele dane smo se dopisivali, kada smo bili skupa sve je prstalo od strasti i radosti. Jednostavno bila je to veza koja nije gusila moju slobodu (a ni njenu), a opet me zadovoljavala u emotivnom i seksualnom smislu.
Kad jedne februarske noci-paf!
Stize poruka da se srela sa tim bivsim deckom na Bjelasnici, da su se poljubili i da ne zna sta osjeca. Kad smo se vidjeli, zahvalio sam joj se na iskrenosti, bilo je tu dosta suza i zagrljaja, nismo se mogli odvojiti jedno od drugog.
Elem da ne komplikujem, stalno je u medjuperiodu imala zelju da se cujemo . Cak smo se i vidjeli jednom tad i nakon toga je bila sigurna da zeli da sve bude ponovo po starom, ali opet poslije 20tak dana, ne zna, nije sigurna, nestabilna je.
I tad ja skontam da, iako mi je stalo, ne trebam igrati dodijeljenu ulogu rezerve. I da njene poruke pune ljubavi i zelje nisu izraz niceg drugog do njenog manjka hrabrosti da me skroz ostavi.
Na njena javljanja sam poceo skroz kratko i hladno odgovarati i eto sad je definitivno kraj.
Kome je lakse, dobro je pitanje.
Meni je bilo tesko jer je bio grom iz vedra neba. To jutro smo dogovarali vikend na Vlasicu, samo 5-6 sati kasnije dobijem onu poruku.
Ali eto, proslo me, objasnio sam sebi neke stvari, pustio sam je i vidio kako se ponasala, ipak imam dosta utakmica u nogama, odnosno pregrmljenih bitaka.
Izvinjavam se na duzem postu
