Igrom slučaja sam upoznat sa pričom. Momak je došao u Bosnu prije četiri-pet dana, tako da se bojim da je kasno malo, ali prateći komentare na stranici Humans of New York, gdje su se već neki imigracijski advokati uključili u priču i ponudili da mu pomognu, da će on uskoro nazad kod svoje djevojke.
Vidim, Bošnje nisu upoznate sa konceptom "Humans of..." što je otprilike i očekivano s obzirom da mi, kao narod, skoro ništa ne znamo, al' smo zato spremni da svakom držimo predavanje i da se svakom smijemo. Cijeli projekat "Humans of.." je izuzetno popularna planetarna platforma na kojoj se predstavljaju životne priče običnih ljudi koje autor, administrator, fotograf, kako god hoćete, sretne na ulici. Tako je vjerovatno sreo i ovog momka, upitao ga da mu nešto ispriča, i ovaj je ispričao. Tako ti ide, i ovakvih i sličnih priča je milion, pogotovo u gradu kakav je NYC. Nikog on nije ganjao da mu ispriča.
Drugo, priča je stvarno tužna, i zaslužuje pažnju. Da ste je vidjeli u nekoj američkoj seriji o ljubavi Johna i Meg cmihali bi do jutra, kako je to sve divno i krasno, al' kad je u pitanju neko iz BiH ko je, za razliku od pojedinaca, svojim znanjem i sposobnošću dogurao i do studija u SAD-u, odmah bošnjački kompleksi izbijaju na uši, pa lika ovdje izvrgavate podsmijehu i ruglu. A to da "sramoti BIH" izjavom da u BiH nema perspektive za mlade ljude je zaista besprizorno. Ljudi, sebe lažete, ako mislite da čovjek ne govori istinu.
Momku puno sreće. Nadam se da će sve dobro završiti i da će otići u Ameriku kod svoje cure.
