Ridjobrki wrote:dječak sa šibicama wrote:
Sto se tice kave... uvijek se sjetim, slucajno se zatekoh u kancelariji, jedne avio kompanije i preko puta mene sjedi najveci muzicar u Bosnjaka, Dino Merlin... i razgovara frajer sa nekim na telefon, sa nekim u Zagrebu... bukvalno je progovorio hrvatski, glede i unatoc, a razgovor je zavrsio sa "bok".
Kad je spustio slusalicu, u sekundi se presaltao na vratnicki.... mislim da ga u tom pogledu sije samo Neda Ukraden, ona moze u istoj recenici govoriti srpski, hrvatski i bosanski. Bez problema.
Ima toga ali ovo zavisi od čovjeka do čovjeka... Vjeruj da je moguće da čovjeka koji ima dobar sluh to jednostavno povuče. Uđe u uho i džaba.
Evo ti moj lični primjer - ja nemam otpor prema ni srpskom ni hrvatskom, rastao sam u doba kad je to bilo jedan jezik i svi su ti izrazi
moji. Meni je to sve blisko a valjda zbog tog sluha ili čega već dovoljno mi je malo vremena da skroz promijenim akcent ili leksiku u zavisnosti od sugovornika. Nakon par dana na moru paradajz je rajčica i slično ali skroz mahinalno da uopće nisam svjestan toga.
Neke izraze koji idu jedni s drugima i koje sam tako usvojio u kompletu uvijek i govorim na srpskom ili hrvatskom - npr. "tisuća kuna". Ne mogu nikako reći hiljada kuna jer to tako nisam "programirao". Meni su tisuća i hiljada bili i ostali sinonimi kao i neke druge riječi tipa voz i vlak i hladno mi može pobjeći da u jednoj rečenici iskoristim obje varijante. Ali "kava" - e to mi ne bi vala pobjeglo nikada, to je fakat nemoguće.
U redu, razumijem kad zivis u nekoj sredini, i sam sam takav, brzo prihvatam lokalni akcent i slicno. Dovoljno mi je da sjedim u raji koja prica malo vise "sarajevski" i ja postanem najveci saner medju njima sa sha ba dze ba, cim odem kuci vratim se na normalni govor.
I te neke rijeci, hajde, opcina mi ljepse i pitkije zvuci od opstina, uopce od uopste, krace valjda "na jeziku". Ne volim srbijansko dadakanje jer je predugacko, oni kazu "hocemo li da idemo da rucamo?" a kod Hrvata je "idemo li na rucak?", logicno da cu koristiti drugi oblik jer mi je pismeniji, laksi, pitkiji.
Ali fakat, kava, nema sanse i ne govorio ja nikome kava. Uvijek sam govorio kafa, i govoricu, a Dino je bukvalno pricao hrvatski. Ja bi se i nasmijao, nego mi blam pred covjekom kojeg i ne znam i slucajno sjedim pored njega. On je jezik polomio da on glede i unatoc jezickim barijerama, govori kao rodjeni zagrepcanec. Samo sto nije zakajkao.
To mi je pravo prelivoda stil.
Takva je i Ukradenka, dodje na HRT odjednom se sjeti da je iz ImoCkog, samo sto ikavicu ne pocne pricati. Vrati se u Beograd, eto je na ekavici, treci dan u Sarajevu, dze ste raja.
Sto se tice vas krajisnika, vama je ionako hrvatski blizi nego srpski jezik, ipak govorite ikavicom bar starija ekipa, onda puno raje se skolovalo po Zagrebu i slicno. Sto bi rekao jedan moj haver iz Krupe, njemu Zagreb i Rijeka prepisaj hoda, a Sarajevo i posebno Beograd daleki egzoticni istok.
da vam skuvam kavu...
" 
Nije to lako iskorijeniti.