palermo wrote:Gojeni H wrote:Samo da postavim post jednog drugog forumasa:
VCorp wrote:Pripadamo sebi i Bosni, nikome više. Mi nismo ni Zapad ni Istok kao ni naša država.
Nije zar da se slažeš sa ovim postom ??
ovo je tako pretenciozno,kao mi smo haman pa posebni. Naravno da smo posebni, kao i svaki drugi narod, kao uostalom i svaki čovjek ponaosob, ali i sa tom svojom posebnošću svi nečemu pripadamo i to pripadanje nas u u dobroj mjeri određuje.
Mi smo evropljani i pripadamo evropskoj civilizaciji, svaki drugi odgovor je, naravno po meni,em netačan, em nekako isforsiran.
Koliko mi osjećamo tu pripadnost europskom kulturnom krugu ? Slažemo se većinom da smo Balkanci, većina nas to govori kao i strani mediji kad izvještavaju o nama. Hrvati se hvataju malo glume ali znaju i oni da sviraju kurcu jer i oni tu pripadaju. Naša kraljevina i narod se počinju formirati u srednjem vijeku, i više - manje za taj period historije vežemo se isključivo sa ostalim balkanskim državama. Ta neka '' europska '' transformacija našeg društva se može tek gledati sa aneksijom od strane AU a i to je došlo opet poslije 500 godina osmanske okupacije. Sad koliko smo mi usadili u sebe sve te njihove tradiocionalne europske ( TAČNO: zapadnoeuropske ) vrijednosti od aneksije pa do danas je veliko pitanje. Jesmo mi Europljani, Bosna je država na europskom kontinentu ali zašto onda stalno govorimo da bi išli U EUROPU ? Jer se ne smatramo dio tog kruga, dok recimo Hrvati pokušavaju to balkanstvo nasilno izbaciti iz sebe pa piče svima na živce. Znam masu recimo Slovenaca koji se osjećaju Balkanci i kojima nije jasno u čemu je fora tog nijekanja kod Hrvata, ako su Slovenci historijski daleko više proveli pod top zapadnoeuropskom okupacijom i nametanjem njihovih tradicionalnih vrijednosti.
Mi odemo u Hrvatsku, tu se već osjeća taj neki pokušaj zapadnoeuropskog života, prekoračiš Drinu i već osjećaš jak utjecaj pravoslavnog Istoka i njihovih vrijednosti. Nije ništa loše u toj posebnosti koju mi osjećamo, taj osjećaj pruža nama jedinstvo a iz tog jedinstva se rađa narod. Svakog čovjeka kojeg sam upoznao a da nije iz Europe kad me pita odakle sam kažem Balkan, i Bosna a neko zajedništvo prema Francuzu, Englezu ili Švabi nikad nisam osjećao niti gajim u sebi bilo kakav vid '' europskog '' nacionalizma. Pogledaj sad te ograde, to ti je i u Srbiji i Hrvatskoj panika, moraju se pokazati pred svijetom a nas boli neka stvar, da nam ih dođe milion mi bi rekli neka ih, to su ljudi, kakvi žileti i ograde, kakve pičke materine. Zato se osjećam različit od '' pravih '' Europljana i zato volim Bosnu jer ona može biti kuća za sve. Jednostavno takav je moj mentalitet, a i kod mnogih drugih s našeg podneblja. Masu puta pričam sa ekipom iz bivše Juge, i svi uvijek kažu bez obzira koji su narod da se uvijek osjećaju na Balkanu gdje god bili kao kod kuće. Za mene vrijedi isto. Sjetimo se samo Jugoslavije, tad nam je bilo najbolja kvaliteta života a i dalje smo bili nesvrstani, ne može nas niko natjerati da mi budemo ili Istok ili Zapad, barem mentalno.
I što neko spomenu jedemo rukama. Ja kad odem u Dalmaciju, mogu jesti jagnjetinu rukama i još će proći kakav Splićo pa će reći tako i treba majstore, pa ću ga pozvati da pojede, pa ćemo popiti pivu i otvoriti se jedan drugome nakon pet minuta. Naruči jagnjetinu u Minhenu, pa će ti doći konobar i reći žali se gost jer mu je to odvratno, stišajte se jer ih ometate i onda nema druge nego jebati mu mater. Gdje god da smo, mentalitet Balkana će uvijek biti jači od svake Europe. Oni neka žive kako su navikli i kako im paše, ja ću da živim kako meni paše i ako neko ima s tim problem možemo mi se napiti iz donje pipe.
