Forum Klix.ba

Eurosa wrote:Kad se to ljudi prestanu truditi,zasto? Ukoliko je vas odnos takav kakav kazes da jeste,onda ne mislim da on ne bi pristao na pokusaj poboljsanja(na bilo koji nacin).Trzni se malo,potrudi,ne pisi po forumu vec pogledaj svoju djecu i svog muza,pokusaj se sjetiti zasto si se zaljubila u njega, djecu mu rodila,...ma daj malo zivni!

Izvini ako sam gruba ali ja sam fajter i ne razumijem ljude koji odustaju i predaju se,a ti imas za sta da se boris, itekako.

PurpurHazel wrote:

dobar osjecaj wrote:Mozda kad budem imala svoje dijete budem razmisljala drugacije ali tesko mi je povjerovati da bi ovakva kakva jesam mogla zivjeti s muskarcem kojeg volim a koji ocito vise ne osjeca isto za mene.

S prvim tvojim razmišljanjima na ovu temu se nisam slagala, ali ovo zadnje je apsolutno istinito. I to je mjera voljenja i poštivanja sebe, najprije. Naravno da živimo u mentalitetu gdje je otići od sranja mahalski smak svijeta, ali ja sam pričala i mislila sam da je to i ovdje slučaj, da se radi o ljubavi koja nije tolio strastveno intenzivna kao na samom početku, jer sam htjela reći da kroz život i godine koje se naberu nijedna to kasnije nije u tolikoj mjeri ko u filmu, već postane jedan drugi level ljubavi, neki slow motion, ali ipak ljubav, posebno kad dođu djeca i više niste sami. Tada je potpuno nevažno što si možda žensko i intelektualno i novčano neovisno, što možeš otići kad ti se ćefne, ali zbog funkcioniranja tog svijeta s anđelima neće te pucati više priče o smrtnoj zaljubljenosti itd., jer je tvoj život postao nešto sasvim drugo. I više nisi sebi najvažniji. I ima netko tko je veći i vrjedniji od tebe i tvoje guzice i osjećaja lepršavih leptirića po stomaku. Ali ako za sve što daješ, u tom braku više ne primaš više ljubav, to potpuno obrće tijek stvari. I treba ili poraditi na tome, ili otići, nema druge.

dobar osjecaj wrote: Ma dobro meni su tu pomijesana osjecanja. Imam mamu koja je sve na svijetu bila spremna uciniti da mi djeca budemo sretni, da otac bude zadovoljan, da sve stima najbolje moguce. Cesto sam se ljutila na nju i danas se ljutim na nju sto nije bila sebicnija prema svima nama a vise mislila na sebe. Svi ljudi su prilicno sebicni pa i ta djeca. Moja sestra prva ne mari i prilicno joj je svejedno za neverovatne stvari koje mama radi za nju. Brat isto uzima prilicno zdravo za gotovo sav trud nase mame. U tom kontekstu mislim da ni ta djeca nisu bas svetinja radi koje bilo ko treba da se odrice sebe. Nekako je tanka linija izmedju dobrih namjera i pravljenja budale i zrtve od sebe. Djeca porastu i rijetko odrastu u andjele. Svaki pojedinac se prvo mora pobrinuti za sebe da bi bio od stvarne koristi i svojoj djeci. Nesretna mama nije bas nesto sto ne ostavlja tragove u zivotu.

direktni wrote:A, ko kaže da nije osjetio želju za svojom ženom? Postavljačica teme? Raspravljamo, što reče @topcam, o poluistini. Ne znamo drugu stranu priče, al' eto, neka postavljačica teme uključi i muža u raspravu na ovoj temi, ako je već toliko iskrena i ima povjerenje. Ukoliko joj muž ne zna da ona ovo piše, onda je postavljačica teme prvo neiskrena prema mužu, djeci i neznamtivećpremakome...
Svaki problem je u mozgu, a zlo u oku posmatrača.

PurpurHazel wrote:Ne znam, možda jer imam malu bebu tako razmišljam, kad naraste i počne da me sekira garant ću i ja biti na tragu tog stava.
Bez zezancije, stoput sam otkad imam dijete pomislila da tek sad razumijem Mostove okruga Madison i scenu s kvakom na automobilu, pitanje ostanka i odlaska. Ja koja sam uvijek bila za ljubav ogromnu, iznenadnu, što te pukne ko grom i poremeti sve što si o životu znao. Do jučer sam bila spremna na sve i svašta, sama sebi prva i najvažnija, ali danas je sve to potpuno drugačije. Džaba, promijeni te to bićence iz korijena. Ja sam nekako na najteži način na svom primjeru naučila da "mala" ljubav ima dugoročno više smisla i radosti, smiraja i divnog suživota ako ste normalni; nego turbulentna, velika, mahnita, gdje oba člana dijele neviđenu strast o kojoj se romani pišu, ali su oba nenormalna.

Lounge Act wrote:Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno. Navela sam da ovakvo stanje nije nastalo preko noci i iza nas je mnogo razgovora i uglavnom ispraznih obecanja. Trudila sam se i borila godinama, ali nakon mnogo odbijanja mogu reci da mi je samopouzdanje ispod nule. Malo po malo prestala sam biti inicijator i evo ima vise od godinu kako me muz nije ni zagrlio. Nekad budem na rubu suza kad vidim neku debelu, ruznu ili nesredjenu zenu s muzem kojem je ocito privlacna, kao neki dan sto jedan progovara za svoju "ja to odrzavam" i sje*em se jos vise sto sam se dovela uopce do toga da im zavidim...i onda ugledam svoju djecu i zakljucim da za njih mogu sve sto treba i da su vjerovatno price prijateljica koje su godinama u braku, a imaju sex svaku noc vjerovatno napuhane, a uostalom i sta me briga kako ko zivi i idemo opet ispocetka... Neki su ovdje spominjali drugi, treci, cetvrti brak i ne znam ni ja sta pa da kazem ja ne mislim o drugome niti mi treba drugi, u slucaju razvoda radije bih ostala sama i opet podredila svoj zivot djeci.
Norm i PurpurHazel - posebno hvala

Lounge Act wrote:Da, dosta puta. On nema odgovor na to zasto je takav i nakon svakog razgovora se malo potrudi, ali se brzo vrati na ono kako je navikao. I ono malo ljubavi sto pruzi bude, dakle, radi tog sto sam ja trazila, a ne zato sto zeli tako da tu temu vise ne pokrecem jer mi je postalo neugodno.

direktni wrote:

Eurosa wrote:

Mozda sam ja naivna i mozda je meni lahko s ove tacke i situacije u kojoj jesam, filozofirati,ali nikad mi nije jasno kako ljudi dozvole da uopce dodju u situaciju da su jedno drugom stranci? Pa ne ide to nabrzinu,odjednom.To je proces...i ne vjerujem da ne vide i ne prepoznaju znakove i upozorenja.
Sta ih sprjecava da se bore protiv toga?

Ključna riječ je iskrenost. Apsoluta-nulta iskrenost. Iskren razgovor. Ključno je i znati slušati, kao i biti saslušan. Ljudi prečesto slušaju samo sebe, a nečuju partnera. Čuju kada ih partner povrijedi, a ne čuju kada oni povrijede partnera, djecu - riječima, postupcima, šutanjem...Ljudi često govore što su dobroga učinili svom partneru, ali skoro nikada, što je dobroga partner učinio za njih. Problem je u glavi, kao i rješenje uostalom.
@Euro, ti si dobro biće.

direktni wrote:Napisat ću nešto, što nije direktno vezano za temu, ali budućim bračnim drugovima može biti neki nauk: "Žena koja se uda, jer je ostala u drugom stanju, a ne voli, je obična kurvetina i obrnuto - podrazumijeva se".

Lounge Act wrote:Koliko vidim, jedino je Norm imao slicno iskustvo. Posebno postovi korisnika Eurosa i direktni su bezveze trabunjanja i naglabanja o odnosu o kojem ja nemam namjeru iznositi detalje. Nisam trazila ni analizu mog odnosa u braku niti savjet kako da popravim ovo sad stanje jer neko ko ne poznaje cijelu situaciju i pricu obe strane ne moze to ni da zna. Kao sto sam vec rekla mi otvoreno pricamo o tome, znamo se malte ne od rodjenja i uvijek smo bili prijatelji i to je nesto sto se nikad nije promijenilo te mi nije lakse pisati po forumu nego razgovarati s njim, a da li ja s njim razgovaram i kako i o cemu sve te da li sam iskrena u svemu tome ili nisam nije vasa briga. Da li on ima nekog- ne vjerujem, ali ne znam, mislim da nije o tome rijec, ali ne mogu biti sigurna.
Pitanje koje sam postavila vezano je za iskustva onih koji su ostali u braku radi djece - jeste li se pokajali ili ne? Vrlo jednostavno. Ne zelim da se za 20 godina, ako dozivimo, okrenemo i shvatimo da smo sje*ali zivot svoje djece.
Drago mi je da su se javili neki koji su djeca rastavljenih roditelja, mada kod mene su djeca mala jer ih dugo nismo mogli imati, a bilo je i drugih stvari.

Lounge Act wrote:Koliko vidim, jedino je Norm imao slicno iskustvo. Posebno postovi korisnika Eurosa i direktni su bezveze trabunjanja i naglabanja o odnosu o kojem ja nemam namjeru iznositi detalje. Nisam trazila ni analizu mog odnosa u braku niti savjet kako da popravim ovo sad stanje jer neko ko ne poznaje cijelu situaciju i pricu obe strane ne moze to ni da zna. Kao sto sam vec rekla mi otvoreno pricamo o tome, znamo se malte ne od rodjenja i uvijek smo bili prijatelji i to je nesto sto se nikad nije promijenilo te mi nije lakse pisati po forumu nego razgovarati s njim, a da li ja s njim razgovaram i kako i o cemu sve te da li sam iskrena u svemu tome ili nisam nije vasa briga. Da li on ima nekog- ne vjerujem, ali ne znam, mislim da nije o tome rijec, ali ne mogu biti sigurna.
Pitanje koje sam postavila vezano je za iskustva onih koji su ostali u braku radi djece - jeste li se pokajali ili ne? Vrlo jednostavno. Ne zelim da se za 20 godina, ako dozivimo, okrenemo i shvatimo da smo sje*ali zivot svoje djece.
Drago mi je da su se javili neki koji su djeca rastavljenih roditelja, mada kod mene su djeca mala jer ih dugo nismo mogli imati, a bilo je i drugih stvari.

Lounge Act wrote:Koliko vidim, jedino je Norm imao slicno iskustvo. Posebno postovi korisnika Eurosa i direktni su bezveze trabunjanja i naglabanja o odnosu o kojem ja nemam namjeru iznositi detalje. Nisam trazila ni analizu mog odnosa u braku niti savjet kako da popravim ovo sad stanje jer neko ko ne poznaje cijelu situaciju i pricu obe strane ne moze to ni da zna. Kao sto sam vec rekla mi otvoreno pricamo o tome, znamo se malte ne od rodjenja i uvijek smo bili prijatelji i to je nesto sto se nikad nije promijenilo te mi nije lakse pisati po forumu nego razgovarati s njim, a da li ja s njim razgovaram i kako i o cemu sve te da li sam iskrena u svemu tome ili nisam nije vasa briga. Da li on ima nekog- ne vjerujem, ali ne znam, mislim da nije o tome rijec, ali ne mogu biti sigurna.
Pitanje koje sam postavila vezano je za iskustva onih koji su ostali u braku radi djece - jeste li se pokajali ili ne? Vrlo jednostavno. Ne zelim da se za 20 godina, ako dozivimo, okrenemo i shvatimo da smo sje*ali zivot svoje djece.
Drago mi je da su se javili neki koji su djeca rastavljenih roditelja, mada kod mene su djeca mala jer ih dugo nismo mogli imati, a bilo je i drugih stvari.

Norm wrote:

Lounge Act wrote:Koliko vidim, jedino je Norm imao slicno iskustvo. Posebno postovi korisnika Eurosa i direktni su bezveze trabunjanja i naglabanja o odnosu o kojem ja nemam namjeru iznositi detalje. Nisam trazila ni analizu mog odnosa u braku niti savjet kako da popravim ovo sad stanje jer neko ko ne poznaje cijelu situaciju i pricu obe strane ne moze to ni da zna. Kao sto sam vec rekla mi otvoreno pricamo o tome, znamo se malte ne od rodjenja i uvijek smo bili prijatelji i to je nesto sto se nikad nije promijenilo te mi nije lakse pisati po forumu nego razgovarati s njim, a da li ja s njim razgovaram i kako i o cemu sve te da li sam iskrena u svemu tome ili nisam nije vasa briga. Da li on ima nekog- ne vjerujem, ali ne znam, mislim da nije o tome rijec, ali ne mogu biti sigurna.
Pitanje koje sam postavila vezano je za iskustva onih koji su ostali u braku radi djece - jeste li se pokajali ili ne? Vrlo jednostavno. Ne zelim da se za 20 godina, ako dozivimo, okrenemo i shvatimo da smo sje*ali zivot svoje djece.
Drago mi je da su se javili neki koji su djeca rastavljenih roditelja, mada kod mene su djeca mala jer ih dugo nismo mogli imati, a bilo je i drugih stvari.

Da ti nisi moja supruga??? Prosli sito i reseto zajedno, nakon godina dobili prvo dijete, pa drugo, pa trece ublizu, pa onda 'problemi' a u stvari nisu to bili pravi problemi jer kad se podvuce sve kroz sto smo zajedno prosli, ti nazovi problemi su 'mala maca'...samo treba malo razumjevanja i strpljenja, organizacije slobodnog vremena...Topla rijec pa nekad i izvini iako nisi kriv, i sredi se sve...
Ja se nisam pokajao, ponovo naglasavam...ali ja sam musko...porazgovaraj s muzem...otvoreno iskreno, pa saslusajte jedno drugo bez osudjivanja, kompromis...mozda i njemu nesto 'fali' u braku ali ga strah da kaze...

direktni wrote:Forumskom puku je još manja briga tvoj problem. Obraćaš se za savjet forumašima, a ne fermaš ih ni 2%. samo naprijed bez mog učešća.

sadie_forever wrote:
Ma varas li je?

Eurosa wrote:
Nemoj ti Dina ti i Imana

topcam wrote:

sadie_forever wrote:
Ma varas li je?

Najodvratniju prevaru sam kod sandzaklija vidio.
Doveo je drugu u stan, kod zene i djece.

Isprebijana zena je u sred zime bosa, morala ici po cigare tom sosonu i ljubavnici. Odvratni su mi.

Eurosa wrote:

topcam wrote:

Eurosa wrote:
Nemoj ti Dina ti i Imana

Dzaba ja lazem, kad mi nista ne vjerujes, jel´?

Ti meni da kazes da je mlijeko crno-crno je ljubavi

sadie_forever wrote:
Ma najodvratniju sam ja vidio kod jednog iz Foce,ubjedio zenu i sina da je mrtav ,i tako bilo 10 godina,oni mislili on poginuo ...i onda se javi iz Amerike,ima zenu i djecu tamo.

sadie_forever wrote:

Norm wrote:

Lounge Act wrote:Koliko vidim, jedino je Norm imao slicno iskustvo. Posebno postovi korisnika Eurosa i direktni su bezveze trabunjanja i naglabanja o odnosu o kojem ja nemam namjeru iznositi detalje. Nisam trazila ni analizu mog odnosa u braku niti savjet kako da popravim ovo sad stanje jer neko ko ne poznaje cijelu situaciju i pricu obe strane ne moze to ni da zna. Kao sto sam vec rekla mi otvoreno pricamo o tome, znamo se malte ne od rodjenja i uvijek smo bili prijatelji i to je nesto sto se nikad nije promijenilo te mi nije lakse pisati po forumu nego razgovarati s njim, a da li ja s njim razgovaram i kako i o cemu sve te da li sam iskrena u svemu tome ili nisam nije vasa briga. Da li on ima nekog- ne vjerujem, ali ne znam, mislim da nije o tome rijec, ali ne mogu biti sigurna.
Pitanje koje sam postavila vezano je za iskustva onih koji su ostali u braku radi djece - jeste li se pokajali ili ne? Vrlo jednostavno. Ne zelim da se za 20 godina, ako dozivimo, okrenemo i shvatimo da smo sje*ali zivot svoje djece.
Drago mi je da su se javili neki koji su djeca rastavljenih roditelja, mada kod mene su djeca mala jer ih dugo nismo mogli imati, a bilo je i drugih stvari.

Da ti nisi moja supruga??? Prosli sito i reseto zajedno, nakon godina dobili prvo dijete, pa drugo, pa trece ublizu, pa onda 'problemi' a u stvari nisu to bili pravi problemi jer kad se podvuce sve kroz sto smo zajedno prosli, ti nazovi problemi su 'mala maca'...samo treba malo razumjevanja i strpljenja, organizacije slobodnog vremena...Topla rijec pa nekad i izvini iako nisi kriv, i sredi se sve...
Ja se nisam pokajao, ponovo naglasavam...ali ja sam musko...porazgovaraj s muzem...otvoreno iskreno, pa saslusajte jedno drugo bez osudjivanja, kompromis...mozda i njemu nesto 'fali' u braku ali ga strah da kaze...

Ma varas li je?

topcam wrote:

sadie_forever wrote:
Ma najodvratniju sam ja vidio kod jednog iz Foce,ubjedio zenu i sina da je mrtav ,i tako bilo 10 godina,oni mislili on poginuo ...i onda se javi iz Amerike,ima zenu i djecu tamo.

Kako ih je ubijedio, zakleo se, jel´?

Lounge Act wrote:Eurosa- ti ne znas nista o meni, ni koliko sma se trudila, ni koliko sam pricala tako da te tvoje rijeci nemaju nikakve veze s vezom.
Norm - nasmija me tvoj post, nisam sigurno jer smo mi jedno dijete izgubili.