don vito wrote:
Vidis kako se uhljupi prepoznaju. Nisi na budzetu nego u javnom preduzecu. Nije sija nego vrat + nikad nisi odgovorio da li se radi o javnom preduzecu sa monopolskom pozicijom (Elektroprivreda, Toplane, Vodovod) ili postoji trzisna konkurencija (BH Telekom). A to je itekako znacajno za diskusiju.
Nisam u javnom preduzeću.
don vito wrote:
Dalje, koliko moze biti bezosjecajan covjek da o ovim radnicima prica na nacin "Nije ti dobro u ovoj zemlji? Probaj u nekoj drugoj." U kojoj drugoj drzavi da posao traze ljudi u zrelim godinama ili na pragu penzije?.
Za osjećaje/afekte smatram da nisu ništa drugo nego stanja trpljenja koja nastaju kao rezultat neadekvatnih i nejasnih ideja. Žudnja, radost i žalost su primarni afekti koji proizilaze iz same ljudske prirode, dok su ostali, kojih je beskrajno mnogo, samo njihove kombinacije ili pak nužne posljedice. Živjeti pod vlašću afekata znači za čovjeka najteže robovanje i apsolutno pokoravanje sudbini. Istina, ljudska nemoć u odnosu na afekte postaje donekle razumljiva kada se uzme u obzir da je čovjek dio prirode, i da kao takav podliježe dejstvu i uticaju spoljašnjih uzroka koji ga ograničavaju i često nadmašuju. Kao dio prirode, on je podložan stanjima trpljenja i ujedno primoran da ide za opštim redom prirode, i pokorava mu se, i prilagođava mu se, koliko to zahtjeva priroda stvari. Ali pravi razlog ljudske nemoći u odnosu na afekte leži u tome što se ljudi više pokreću imenom nego istinskim razumom. Izlaz iz najtežeg robovanja i apsolutne potčinjenosti sudbini treba dakle tražiti u razumu, jer razumsko saznanje je jedino u stanju da čovjeka oslobodi kako dejstva spoljašnjih uzroka, koje sputavaju njegovo biće, tako u vezi sa njima i njegovih vlastitih strasti.
Prema tome, kao osnovni zadatak postavlja se pred čovjeka da pomoću istinskog saznanja savlada i pobjedi svoje afekte, odnosno da nejasne i neadekvatne ideje imaginacije zamjeni jasnim, razgovjetnim i adekvatnim idejama razuma. Ako je suština ljudskog bića, kao i svake druge stvari, težnja za samoodržanjem, onda će za tu težnju najkorisnije biti samo saznanje. Za čovjeka je najvažnije da sazna boga, to jest prirodu uzetu u cjelini pošto će jedino putem ovakvog saznanja uspjeti da u potpunosti shvati sebe i svoje pravo mjesto u svijetu. Najviša sreća čovjekova sastoji prije svega u usavršavanju razuma, koje zapravo nije ništa drugo nego razumjeti boga i božije atribute i radnje koje sljeduju iz nužnosti njegove prirode.
Nema nijednog afekta o kojem se ne bi mogla obrazovati jasna i razgovjetna ideja, a kada se to učini svaki od njih prestaje da bude stanje trpljenja. Zato cilj je svaki afekt shvatiti jasno i razgovjetno. Ali ljudski duh nije apsolutni gospodar afekata jer su oni uvijek izazvani spoljašnjim uzrocima.
Savlađivanje afekata i oslobađanje od njihove vlasti moguće je samo zbog toga što je razum sposoban da shvati da su sve stvari nužne, i da su opredjeljene beskrajnom vezom uzroka za postojanje i djelovanje. Dakle, tek shvatajući stvari kao nužne, čovjek stiče moć nad svojim afektima, i na taj načim manje podnosi i trpi. Mi ćemo mirnoga duha podnjeti ono što nam se dogodi ako smo svjesni toga da smo izvršili svoju dužnost, a da se moć koju imamo nije mogla dotle pružiti da to izbjegnemo, i da smo dio cijele prirode čijem redu sljedujemo.
Ne postoji niko koga ja žalim niti nešto za čime ja žalim. Moja najomiljenija uzrečica je "tako je moralo biti" i koristim je i kada su u pitanju moji lični gubici (a takvih ima više jer sam na strahovito ružne načine izgubio i brata i oca) ali i kada su u pitanju problemi drugih. Život je savršen i samo se treba uskladiti sa njegovim harmoničnim tokom i vidjećeš kako će sve imati smisla i kako će sve djelovati pravedno.
Savršenstvo stvari treba cijeniti iz same njihove prirode i snage, i otuda stvari nisu više ili manje savršene radi toga što uveseljavaju ili vrijeđaju kakvo ljudsko čulo i što ljudskoj prirodi koriste ili joj se protive.
don vito wrote:
Ko sto sam rekao: Ako se drzava zaduzuje za plate, tople obroke, regrese uhljupa zaposlenih po stranacko-rodbinskoj liniji onda nek se zaduzi i za crkavicu od par stoja za ovu sirotinju iz drzavne firme. Efekt rada obje kategorije je u "pet deka" a ovi radnici Aide jeftiniji su 4-5 puta.
To je do države šta joj je važnije tačnije do onih koji su na vlasti u državi. Ako nisi zadovoljan njihovim prioritetima imaš izbore pa ih možeš promjeniti. Ako tvoji izgube onda znači da većina u ovoj državi ima prioritete drugačije od tvojih. Ako baš insistiraš da u državi u kojoj živiš većina ima tvoje prioritete onda je lakše naći državu sa takvom većinom nego mjenjati većinu u ovoj državi. Mada ni to nije nemoguće. Angažuje se javno, piši, propovjedaj pa možda i promjeniš mišljenje većine.
don vito wrote:
Ti si sposoban? Hajde da ti povjerujem, mada je mjera "sposobnosti" rad u realnom sektoru, stvaranje nove vrijednosti umjesto parazitiranja u javnom sektoru.
Nisam u javnom sektoru već upravo u realnom sektoru.
don vito wrote:
Ali, svi ljudi nisu jednako sposobni, a snaga drzave prepoznaje se po tome kako tretira najslabije sposobne - nezaposlene, invalide, radnike u realnom sektoru, proizvodne radnike drzavnih firmi.
Pa nisi zar mislio da je BiH snažna država?