Forum Klix.ba

kerima1 wrote:

statixx wrote:

Religiju sam ja izabrala, moji roditelji su mi dali muslimansko ime, ali to ne znaci da sam naslijedila vjeru, to se ne moze naslijediti, kada osoba sazreli, ona sama mora shvatiti sta je za nju istina, i mora imati vlastito intelektualno i emotivno uvjerenje.

Ovo je pojednostavljivanje stvari koje su osnova ljudske prirode. Ljudi su se kroz svoju istoriju najvecim dijelom grupisali u manje zajednice upravo po krvnom srodstvu i to je najaci oblik odnosa medju ljudima. I dan danas kada zivimo u zajednicama fomiranim po osnovu nacionalnosti, religije i etniciteta osnovna celija drustva je porodica. Imajuci ovo u vidu vrlo je naivno pomisliti kako nasi stavovi i uvjerenja nemaju veze sa nasim roditeljima i uzom familijom. Hajde nam iskreno reci kakve su objektivno bile sanse da izaberes budizam nakon sto sazris. Cak i pojam sazrijevanja ne znaci da se covjek moze resetovati tako da njegove odluke i izbori se cine kao da nemaju veze sa njegovom prosloscu.

Tacno,ovo bi se moglo poblize objasniti muslimanima time sto recimo ivisokoobrazovani ljudi vjeruju u krscanstvo gdje je bog lik covjeka i jos gore ne mogu da prepeoznaju 3 u 1 ili 1 u 3 sve jedno.Jednostavno ljudi se boje realno razmisliti sve iz straha da ne promijene svoja ustaljena misljenja i uvjerenja koja su naslijedili od svog naroda ili religije.
Veliki je izazov smjeti razmisljati.

Jos je naivnije kada se, uzimajuci u obzir gore navedeno, potegne argument kako je bog dao slobodu ljudima i kako ce svako odgovarati za izbor svoje religije.

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja jako poštujem tvoj izbor hoćeš li vjerovati ili ne.
Samo me zanimalo da li si se zapitala zašto si odabrala (pretpostavljam) islam, a ne katoličanstvo. I da li se zapitaš bi li bila musliman da su ti roditelji katolici.
Možda bi, a možda ne bi, nije bitno, već samo da li ikada razmišljaš o tome.

SBB KBB
to tvoje pitanje moze da se primjeni na sve, muslimane, katolike, pravoslavce, budiste, ateiste, agnostike...odnosno da li se zapitas bi li ti bio to sto si danas da su ti roditelji imali drugaciji uticaj na tebe...

Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

GAU8 wrote:

m_l wrote:@Lalena

Tacno tako, islam uzmes kao stil zivota, svjesno i iz ljubavi.

A zašto ne kršćanstvo, na kraju krajeva, zar ne vjeruju u istog boga?

U nekim stvarima pobijede jednako i razum i srce.

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja jako poštujem tvoj izbor hoćeš li vjerovati ili ne.
Samo me zanimalo da li si se zapitala zašto si odabrala (pretpostavljam) islam, a ne katoličanstvo. I da li se zapitaš bi li bila musliman da su ti roditelji katolici.
Možda bi, a možda ne bi, nije bitno, već samo da li ikada razmišljaš o tome.

SBB KBB
to tvoje pitanje moze da se primjeni na sve, muslimane, katolike, pravoslavce, budiste, ateiste, agnostike...odnosno da li se zapitas bi li ti bio to sto si danas da su ti roditelji imali drugaciji uticaj na tebe...

I jos da dodamo ovo,da li ima ateista ili agnostik koji ne odgajaju svoju djecu po svom uzoru,nego im prepustaju slobodnu da postanu ono sto oni zele?!

Jako puno sam razmisljala o tome, naravno... zivjela sam u multivjerskom okruzenju, tako da sam mogla vidjeti u praksi raznorazne religije...
I ne bih rekla da mi se bilo sta svidjelo
Onda sam puno citala (tada shvatis da je svaka religija puno bolja nego sto je njeni vjernici predstavljaju)...

Odabrala sam Islam, na pocetku je to bilo samo intelektualno uvjerenje, u smislu da moj razum shvata i prihvata svijet i Boga onako kako ga Islam vidi...
Ali meni to nije dovoljno...
Trebalo mi je vremena da izgradim emotivno uvjerenje, da svoje emocije, a samim time i nacin zivota uskladim s onim u sta vjerujem...
Naravno, uvijek se moze biti bolji, ali bitno je truditi se...

Ono sto me najvise privuklo, ovo kazem ozbiljno mada ce mnogim zvucati kontradiktorno njihovom poimanju, je dobrota...
Volim dobre ljude, volim da ja budem bolja, volim kako Islam mijenja gledanje na svijet, na novac, na sudbinu, iskusenja, volim sto ne mrzim nikoga, sto sam u stanju bila oprostiti kada sam mogla uzvratiti, volim sto znam da nije uzalud, da sve sto cinim mozda niko nece vidjeti, pohvaliti, ali znam da Bog vidi, volim sto mi moja vjera brani da nekog vrijedjam, ponizavam, sto nemam pravo sloziti ni facu kada mi mama nabraja preko telefona, volim sto znam na koga se oslanjam, sto se ne osjecam ovisnom o drugim ljudima, sto se ne opterecujem time da im se svidim... Volim, i prihvatam, jer smatram da izvlaci najbolje iz mene
To na ovome svijetu...
Ja vjerujem da su nase duse vjecne, i zelim u Dzennet, to na drugom svijetu

GAU8 wrote: Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Lalena jesi li se bavila izucavanjem krscanstva i zidovstva ili samo islama?

Ovo sto si nabrojala kako se osjecas,mislim da se svi iskreni vjernici bilo koje religije osjecaju i postupaju po moralnim nacelima,ne samo vjere,nego i unutrasnjeg osjecaja.
Svidjas se i meni kao i ostalim forumasima

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Pa možemo sad filozofirati oko općenitog pojma biranja i ljudskog odlučivanja. Ali ja sam govorio o nečemu drugom ovdje.

kerima1 wrote:Lalena jesi li se bavila izucavanjem krscanstva i zidovstva ili samo islama?

Ovo sto si nabrojala kako se osjecas,mislim da se svi iskreni vjernici bilo koje religije osjecaju i postupaju po moralnim nacelima,ne samo vjere,nego i unutrasnjeg osjecaja.
Svidjas se i meni kao i ostalim forumasima

Hvala
Da, ima slicnosti izmedju vjernika... ustvari, ja se jako dobro sporazumijevam sa pripadnicima drugih religija, nekako se razumijemo (ali dogovorimo se da nema medjusobnog ubjedjivanja )

Iskreno, imaju neke stvari koje meni intelektualno "ne leze" u npr. krscanstvu... Ovo je samo moje misljenje, ne bih da uvrijedim druge vjernike, ustvari, jedna od ljepsih stvari u islamu je sto mi u isto vrijeme moramo vjerovati i u Isa, a.s., i u sve druge poslanike a.s., i imati postovanja prema njima.... tako da ne bih sada detaljisala sta mi se nije svidjelo, ne bi bilo lijepo, s moje strane...

Lalena wrote:
Ono sto me najvise privuklo, ovo kazem ozbiljno mada ce mnogim zvucati kontradiktorno njihovom poimanju, je dobrota...
Volim dobre ljude, volim da ja budem bolja, volim kako Islam mijenja gledanje na svijet, na novac, na sudbinu, iskusenja, volim sto ne mrzim nikoga, sto sam u stanju bila oprostiti kada sam mogla uzvratiti, volim sto znam da nije uzalud, da sve sto cinim mozda niko nece vidjeti, pohvaliti, ali znam da Bog vidi, volim sto mi moja vjera brani da nekog vrijedjam, ponizavam, sto nemam pravo sloziti ni facu kada mi mama nabraja preko telefona, volim sto znam na koga se oslanjam, sto se ne osjecam ovisnom o drugim ljudima, sto se ne opterecujem time da im se svidim... Volim, i prihvatam, jer smatram da izvlaci najbolje iz mene
To na ovome svijetu...
Ja vjerujem da su nase duse vjecne, i zelim u Dzennet, to na drugom svijetu

Manje više, sve religije promoviraju neki moralni kod i načelo dobrote. Ali ja mislim da to nije potrebno da bi bio/bila dobar.
Vjernici mogu biti zli, a i nevjernici dobri.
Ateisti smatraju da duša ne može biti vječna, jer tako nešto ne postoji, ali zato naša djela mogu biti i jesu vječna.
I to je dovoljan motiv da iskoristiš svoje vrijeme na najbolji mogući način.

GAU8 wrote:

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Pa možemo sad filozofirati oko općenitog pojma biranja i ljudskog odlučivanja. Ali ja sam govorio o nečemu drugom ovdje.

Mozda je prividna stvar do nekog uzrasta, jer neko/nesto diktira tvoj odgoj (vjerski, ateisticki), ali u nekoj dobi svog zivota, neko u pubertetu a neko mnogo kasnije, uglavnom ljudi preispitaju svoja uvjerenja, pa ili potvrde ili odbace...

GAU8 wrote:

Lalena wrote:
Ono sto me najvise privuklo, ovo kazem ozbiljno mada ce mnogim zvucati kontradiktorno njihovom poimanju, je dobrota...
Volim dobre ljude, volim da ja budem bolja, volim kako Islam mijenja gledanje na svijet, na novac, na sudbinu, iskusenja, volim sto ne mrzim nikoga, sto sam u stanju bila oprostiti kada sam mogla uzvratiti, volim sto znam da nije uzalud, da sve sto cinim mozda niko nece vidjeti, pohvaliti, ali znam da Bog vidi, volim sto mi moja vjera brani da nekog vrijedjam, ponizavam, sto nemam pravo sloziti ni facu kada mi mama nabraja preko telefona, volim sto znam na koga se oslanjam, sto se ne osjecam ovisnom o drugim ljudima, sto se ne opterecujem time da im se svidim... Volim, i prihvatam, jer smatram da izvlaci najbolje iz mene
To na ovome svijetu...
Ja vjerujem da su nase duse vjecne, i zelim u Dzennet, to na drugom svijetu

Manje više, sve religije promoviraju neki moralni kod i načelo dobrote. Ali ja mislim da to nije potrebno da bi bio/bila dobar.
Vjernici mogu biti zli, a i nevjernici dobri.
Ateisti smatraju da duša ne može biti vječna, jer tako nešto ne postoji, ali zato naša djela mogu biti i jesu vječna.
I to je dovoljan motiv da iskoristiš svoje vrijeme na najbolji mogući način.

Slazem se s pocetkom
Vec sam tamo negdje slicno napisala... ali vjernik vjeruje i u drugi svijet, i u dusu (zato se i zove vjera, temelji se na povjerenju, vjerujes da je istina ono sto je Bog objavio, vjerujes u Njegove Poslanike, Dzennet i Dzehenem.... ) Ne zato sto ga vidi, ili sto ce mu neko dokazati, jednostavno, ljudi odaberu da imaju povjerneja u Boga. E tu je razlika, ja vjerujem da moram biti vjernik ako zelim vjecno uzivati
I da, vjerujem da imam dusu

GAU8 wrote:

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Pa možemo sad filozofirati oko općenitog pojma biranja i ljudskog odlučivanja. Ali ja sam govorio o nečemu drugom ovdje.

Mislim da se na neke ljude zaista moze uticati, i da, neko je vjernik zato sto su mu roditelji vjernici, klanja zato sto ga mama natjera (usput, u Islamu se djela mjere prema nijetu, znaci nema od toga koristi, osim sto mama nece biti ljuta, ali to nije radi Boga, onda)...
Neki ljudi su takvi beskicmenjaci, da ce odustati od svega zbog interesa, pogazice i ono u sta vjeruju, zbog dobiti, trenutka uzivanja ili sl... Ljudi su prosto razlicitog kvaliteta, tako da je moguce...
Ali, samo kada neko sam, svjesno, i cvrsto odluci, prihvati nesto, ne mora biti ni vjera u pitanju, bice spreman zrtvovati se za to, trpiti, raditi, i ostati motivisan i ne klonuti duhom...

kerima1 wrote:

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja jako poštujem tvoj izbor hoćeš li vjerovati ili ne.
Samo me zanimalo da li si se zapitala zašto si odabrala (pretpostavljam) islam, a ne katoličanstvo. I da li se zapitaš bi li bila musliman da su ti roditelji katolici.
Možda bi, a možda ne bi, nije bitno, već samo da li ikada razmišljaš o tome.

SBB KBB
to tvoje pitanje moze da se primjeni na sve, muslimane, katolike, pravoslavce, budiste, ateiste, agnostike...odnosno da li se zapitas bi li ti bio to sto si danas da su ti roditelji imali drugaciji uticaj na tebe...

I jos da dodamo ovo,da li ima ateista ili agnostik koji ne odgajaju svoju djecu po svom uzoru,nego im prepustaju slobodnu da postanu ono sto oni zele?!

Dobro se sjecam prvi put kada sam pitao roditelje da li postoji bog. Odgovor je bio "Ne znam, neki kazu ima, neki da nema". Drugim rjecima, ako zelis istrazi sam.

Lalena wrote:

GAU8 wrote:

madtv wrote:
kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Pa možemo sad filozofirati oko općenitog pojma biranja i ljudskog odlučivanja. Ali ja sam govorio o nečemu drugom ovdje.

Mislim da se na neke ljude zaista moze uticati, i da, neko je vjernik zato sto su mu roditelji vjernici, klanja zato sto ga mama natjera (usput, u Islamu se djela mjere prema nijetu, znaci nema od toga koristi, osim sto mama nece biti ljuta, ali to nije radi Boga, onda)...
Neki ljudi su takvi beskicmenjaci, da ce odustati od svega zbog interesa, pogazice i ono u sta vjeruju, zbog dobiti, trenutka uzivanja ili sl... Ljudi su prosto razlicitog kvaliteta, tako da je moguce...
Ali, samo kada neko sam, svjesno, i cvrsto odluci, prihvati nesto, ne mora biti ni vjera u pitanju, bice spreman zrtvovati se za to, trpiti, raditi, i ostati motivisan i ne klonuti duhom...

Konkretno, koliko poznaješ ljudi koji vjeruju, a da je to ujedno vjera njihove porodice? Zatim, koliko ljudi poznaješ da vjeruju, ali u drugu verziju objave u odnosu na njihovu porodicu.

kojoj religiji ćeš pripadati je baš "accident of bitrh". Ti imaš malo veći izbor oko toga hoćeš li, ili nećeš vjerovati.
Ali u koju objavu ćeš vjerovati - tu imaš vrlo malo uticaja.

GAU8 wrote:

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja se to često pitam, i ne vidim problem s tim. Ali samo htio pokazati kako "izbor" religije jeste prividna stvar. Ljudi ustvari samo biraju "Vjerovati ili ne"

kako je to "prividna" stvar?
onda mozes reci i da je bilo kakav izbor prividna stvar...

Pa možemo sad filozofirati oko općenitog pojma biranja i ljudskog odlučivanja. Ali ja sam govorio o nečemu drugom ovdje.

naravno da mozemo
isto kako si ti postavio pitanje vezano za neciji izbor, to isto mozemo primjeniti i na tebe, mene, bilo koga...u tome i jest poenta...svako odabere svoj put



po meni, budi dobar covjek i cini dobro je najbitnije, ostalo su finese

U prvom postu pročitah riječi čuvenog ibn Kajjima, rahimehullahu te'ala, i dođoh da izvora iz kojeg se citira njegova fetva i njegovo pojašnjene, piše - Ahkamu ehli-zimme. U (mom slobodnijem i opisnijem) prevodu: Propisi u vezi s štićenicima islamske države (pripadnicima objavljenih religija, Jevreja i kršćana/hrišćana).

Nastranu sad što neko pojedinačno misli o ibn Kajjimu, rahimehullahu te'ala - što ga neki bespotrebno uzdižu a drugi sramno ponižavaju - on je davao odgovore, teološke i šerijatsko-pravne odgovore jednog vremena, jedne situacije, danih okolnosti, itd. A te okolnosti su, eto, uključivale da se radi o, pogledajmo ovlaš!, islamskoj državi, o hilafetu, sa šerijatom kao zakonom, gdje su njeni stanovnici Jevreji i kršćani/hrišćani bili pod zaštitom te države i na njih su se odnosile neke drukčije obaveze nego muslimane, itd. Zaboravimo sad neke povijesne kontekste, križarske ratove koji su uveliko određivali neke teme, stavove, vjetrove...

Danas, podvlačim - danas, eto, muslimani BiH (recimo BiH, a primjera država i društava je bezbroj) ne žive u islamskoj državi, Jevreji i kršćani/hrišćani nisu ehli-zimme, muslimani BiH ne žive u državi koja je utemeljena na Allahovom zakonu nego na ljudskom, dakle ne-Allahovom zakonu, propisi države se ne utemeljuju na Kur'anu i sunnetu nego u bezbožnom parlamentu i (obrati pažnju brate!) u donošenju tih propisa i zakona - od Ustava pa do odluka mjesnih zajednica - učestvuju, pored muslimana, i pravoslavci, katolici, Jevreji, ateisti, agnostici, itd.

Dakle, nešto mnogo važnije, supstancijalnije, prvotnije, preče, suštastvenije od pukog čestitanja nekome nečega, u BiH - nedostaje i nema ga! Čega nema? Pa nema te islamske države, hilafeta, nema tog šerijata.
Danas (i otkad već) bh. muslimani žive u državi u kojoj se, naprimjer (neki primjeri od bezbroj) normalno proizvodi, toči, prodaje i pije alkohol, u kojoj postoji kamata, u kojoj se dešava hejbet stvari koje su pogubnije, strašnije i užasnije s aspekta islama, iz ugla šerijatskih propisa Kur'ana i sunneta, od tamo nekog pukog čestitanja vjerskog praznika.
Jel to nivo svijesti bh. muslimana?
Sutra će se desiti Parada koja će ponosno istaći ono što islam smatra razvratom i grijehom, ali neće se desiti zbog tolerancije bh. građana (svih vjera), nego što će ti neko kičmu savit da to moradneš prihvatiti i progutati.
Al', eto, ne može se čestitati praznik, tu će musliman sačuvat svoj iman, islam i ihsan, jel?

Muslimani BiH žive u državi BiH, zajedno sa ostalim njenim građanima, sa svojim komšijama, kolegama, rodbinom, prijateljima koji su nemuslimani i koji imaju neke svoje praznike i blagdane koje obilježavaju i kojima se raduju, kojima se vesele i koje žele podijeliti i s drugima. Hoće li muslimani znati čestitati svojim sugrađanima blagdane - to je, valjda, od pojedinca do pojedinca...

kerima1 wrote:

madtv wrote:

GAU8 wrote: Ja jako poštujem tvoj izbor hoćeš li vjerovati ili ne.
Samo me zanimalo da li si se zapitala zašto si odabrala (pretpostavljam) islam, a ne katoličanstvo. I da li se zapitaš bi li bila musliman da su ti roditelji katolici.
Možda bi, a možda ne bi, nije bitno, već samo da li ikada razmišljaš o tome.

SBB KBB
to tvoje pitanje moze da se primjeni na sve, muslimane, katolike, pravoslavce, budiste, ateiste, agnostike...odnosno da li se zapitas bi li ti bio to sto si danas da su ti roditelji imali drugaciji uticaj na tebe...

I jos da dodamo ovo,da li ima ateista ili agnostik koji ne odgajaju svoju djecu po svom uzoru,nego im prepustaju slobodnu da postanu ono sto oni zele?!

Ja sam odgojen u homogenoj sredini, pohađao vjeronauke i slično, i ispao sam OK, jer sam učen da mislim kritički i ne uzimam sve zdravo za gotovo.
Tako da mislim da dijete treba učiti samo da razmišlja kritički. Onda će vremenom samo prerasti dogme, kao što je već preraslo djeda mraza.

Dobro se sjecam prvi put kada sam pitao roditelje da li postoji bog. Odgovor je bio "Ne znam, neki kazu ima, neki da nema". Drugim rjecima, ako zelis istrazi sam.

Jesi li istrazio ili si se kasnije uklopio ko i svi ili vecina u porodicna uvjerenja

Mali procenat ljudi je koji se uspije 'odlijepiti' od naucenog kroz odrastanje radilo se o vjernicima ili onim drugima.

Odabrala sam Islam, na pocetku je to bilo samo intelektualno uvjerenje, u smislu da moj razum shvata i prihvata svijet i Boga onako kako ga Islam vidi...

Dobro, a sta da ti se svidio stav neke druge religije. Smatras li da zbog toga zasluzuje vjecno rostiljanje il recimo tvoj brat, koji nije religiozan.

Arzo is back...

ali u nekoj dobi svog zivota, neko u pubertetu a neko mnogo kasnije, uglavnom ljudi preispitaju svoja uvjerenja, pa ili potvrde ili odbace...

Bezbeli u Saudiji, Pakistanu, Kuvajtu, Iranu itd. razmisljaju mnogo o odbacivanju.

statixx wrote:Arzo is back...

Znači, ti i GAU, stari, namazani agnostici i šta već, još niste šejtanu slomili nogu, još se ložite humanizmom, ljudskim pravima i to Ako, ako, nije ni to loše kad sve sagledaš...

kerima1 wrote:

Dobro se sjecam prvi put kada sam pitao roditelje da li postoji bog. Odgovor je bio "Ne znam, neki kazu ima, neki da nema". Drugim rjecima, ako zelis istrazi sam.

Jesi li istrazio ili si se kasnije uklopio ko i svi ili vecina u porodicna uvjerenja

Mali procenat ljudi je koji se uspije 'odlijepiti' od naucenog kroz odrastanje radilo se o vjernicima ili onim drugima.

Pa vidi danasnja vremena su drugacija, narocito u demokratskim zemljama, tu su skole, fakulteti, drustvo, religijske institucije, tako da nije sigurno sta ce biti od insana, ali u mojoj porodici ima i jednih i drugih, mada su muslimani vecina, ako gledam sire.

arzuhal wrote:

statixx wrote:Arzo is back...

Znači, ti i GAU, stari, namazani agnostici i šta već, još niste šejtanu slomili nogu, još se ložite humanizmom, ljudskim pravima i to Ako, ako, nije ni to loše kad sve sagledaš...

Jbg, mora covjek vjerovati u odredjene vrijednosti, kako se inace probijati kroz zivot.