Forum Klix.ba

Alfons Kauders wrote:zanimljiva teza - ona dakle kuka jer joj smetaju ljudi koji kukaju

Daaa. Ta sam ja. I izmedju te dvije pojave postoji neizbrisiv znak jednakosti kada se nadju u umu sjajnih teoreticara svega

MedenoSrce wrote:Pretpostavljam kako se djelomicno postavljac nespretno izrazio ili postavio temu.
Vjerujem da je zelio kritikovati potrebu da te stalno nesto "muci", kao da je nedopustivo osjecati zadovoljstvo ili srecu u okolini u kojoj zivimo. Moras necim biti nezadovoljan ili fokusiran na negativnost. Jednostavan primjer bi bio kako se prije rasiri novost o necijoj smrti nego o vjencanju, iako nema bitne razlike kada se podvuce crta

Kritikovati mi je neki drugi nivo. Trebala bih svaki pojedinacni primjer razloziti na bezbroj dijelova, dati misljenje o svemu i neke preporuke sta bih ja savrsena i prepametna uradila drugacije.
Mene uglavnom zanima u cemu je taj samonametnuti uzitak u patnji ako vidimo i znamo da moze i bez patnje

dobar osjecaj wrote: Mene uglavnom zanima u cemu je taj samonametnuti uzitak u patnji ako vidimo i znamo da moze i bez patnje

Mislim da tu nema uzitka. Kukanje je stvar navike, stalna negativnost i nezadovoljsto bez pokusaja promjene su stvar bolesti. Sva poenta te vrste kukanja je da si osoba uskracuje uzitak u dobrim stvarima koje ga okruzuju. Ako je nekome vaznije sto nije bio 15 dana na moru ili sto kona mahalusa traca o bezveznoj svadji koju je cula u prolazu od recimo da je zdrav, da su mu djeca dobri djaci, da mu se svekrva / punica ne petlja u zivot, da ima ok posao, da je svadja koju je mahalusa cula zavrsena poljupcem i smijehom, itd. onda je to samo-uskracivanje.

Inace, mi smo historijski takav narod. Ko zna sto mi volimo biti zrtve i kad to istinski i jesmo i nismo. Koliko ljudi u svacijoj okolini ima da ce satima kukat' kako su za nekog uradili ovo ili ono, mada su vrlo jednostavno mogli reci NE kad je od njih trazeno, ako im je vec toliki problem.

dobar osjecaj wrote:Mene uglavnom zanima u cemu je taj samonametnuti uzitak u patnji ako vidimo i znamo da moze i bez patnje

Dobar ti je naslov teme, al stvarno. Međutim, razmišljanje ti je onako, prilično površno.

Ti ljudi koje opisuješ, tzv. emocionalni vampiri, kojima očigledno i sama pripadaš (jer i ti kukaš zbog okruženja, tj. vanjskih faktora koji ti "crpe energiju"), ne prihvataju patnju - oni od nje bježe. Oni pravu bol, onu kroz koju se mora proći da bi se postigao osjećaj bilo kakve sreće, zamjenjuju izmišljenom, pa im i sreća ostaje takva: sakata i nedorečena. Kažem izmišljenom boli, a mislim na gomilu tobože "nerješivih" životnih problema, banalnih sitnica - dosadnih kolega na poslu, nepažljivih partera, dosadnog posla itd. u kojima ljudi pronalaze bijeg od suočavanja sa životom. Poznajem ljude koji su invalidi, nepokretni, hendikepirani za obavljanje većine poslova i za vođenje "normalnog" života, ali ih nikad nisam čuo da kukaju, bar ne kad je njihov hendikep u pitanju. Shvatili su da je to samo trošenje energije koja se može iskoristiti za važnije stvari.

Hrabrost da se prihvati patnja, da se prihvati bol ili kako bi se modernim rječnikom reklo: "da se čovjek suoči sa problemima" je suština sreće. Bol i sreća (pa i uspjeh), su oduvijek išli ruku pod ruku. Aleksandar Makedonski nije osvojio pola svijeta tako što je nabacio osmijeh i pričao samo pozitivne stvari. Postigao je sve to jer je prihvatio bol kao suštinu života. Iz malo boli može izrasti puno sreće. Ako ne vjeruješ, sačekaj da se porodiš i dobiješ dijete (ili se prisjeti toga, ako već jesi).

Arsene Wenger wrote: Dobar ti je naslov teme, al stvarno. Međutim, razmišljanje ti je onako, prilično površno.

Hvala za doprinos temi. Nakon ovako odvaznog uvoda ocekivala sam da cu procitati nesto sadrzajno, povezano i u najmanju ruku dublje od mog, iskreno govoreci, povrsnog piskaranja izmedju drugih aktivnosti. Ali od poroda koji si sigurno prosao i boravka s Aleksandrom Makedonskim koji ti daje opsezan uvih u njegov zivot, razmisljanja i stratesko razmisljanje je dalek put do necega sto bi se moglo nazvati dubokim razmisljanjem. Nasumicnim da ali dubokim tesko.

Keiko wrote: Inace, mi smo historijski takav narod. Ko zna sto mi volimo biti zrtve i kad to istinski i jesmo i nismo. Koliko ljudi u svacijoj okolini ima da ce satima kukat' kako su za nekog uradili ovo ili ono, mada su vrlo jednostavno mogli reci NE kad je od njih trazeno, ako im je vec toliki problem.

Ovo mi je izuzetno fascinantno. Zasto raditi nesto sto ne zelimo, ne moramo i ni na koji nacin ne doprinosi nasem blagostanju da bismo o tome kukali kao da nam je neko drugi nametnuo odluku.

dobar osjecaj wrote:

Alfons Kauders wrote:zanimljiva teza - ona dakle kuka jer joj smetaju ljudi koji kukaju

Daaa. Ta sam ja. I izmedju te dvije pojave postoji neizbrisiv znak jednakosti kada se nadju u umu sjajnih teoreticara svega

salu na stranu, ovo nije losa tema i cesto sam pricao o slicnim stvarima...

npr. kada mi prijatelj dodje kukati jer nema za cigare, a u protekle dvije godine zijanio dvije milje primanja na dva posla... jer eto, nisu bili za njega... pa sad ne radi nista i nisam siguran da uopste trazi posao, jer eto, nema (na to je valjda trebao misliti prije no sto je zasro na prosla dva)

najcesce se radi o ljudima koji zapravo ne traze pomoc, niti im je posebno tesko (jer onda bi valjda uradili nesto), vec cisto o nezreloj raji koja trazi previse paznje... ima naravno i ljudi koji su radi necega fakat najebali, pa imaju svako pravo kukati... nije isto izgubiti posao zato jer imas zdravstvenih problema i zato jer ti se "ne da"...

naravno onda se samo gomilaju problemi, jer kad neko nema pametnija posla i obaveza, onda u svemu vidi nepremostiv problem, cak i u trivijalnim stvarima... i tako ukrug

Zvuci mi kao da postavljacica teme onako, malo sa visoka prica o ljudima za koje misli da su sami sebi izabrali patnju.
Najvise vjerujem onima koji pricaju iz iskustva, pa tako ne mogu zaozbiljno shvatiti nekog ko prica o patnji a nikada nije iskusio kako je to biti na dnu, zgazen, ostavljen itd. I u mom okruzenju ima ljudi koji su puni kritike za ljude koji se nalaze u nezavidnom polozaju, predbacujuci im da ne zele da ista mjenjaju te da je to posljedica njihovih (ne)aktivnosti u proslosti.
Ima i tu nesto istine ali mislim da vecina ljudi u BiH nije u stanju da nesto drasticno mijenja u vezi svoga polozaja.
Ako i jeste, onda tu dolazi pitanje: a po koju cijenu? Svima nama ne bi falilo malo vise empatije za narod koji je tu gdje jeste. Vidjeli smo da mnogi kada odu u inostranstvo naglo se probude, postanu radisni i puni elana. Rade, zaradjuju i zive zivot punim plucima. Dosta tog ovisi o drustvenim prilikama i nije sve tako crno-bijelo. Nisu se svi u postratnom razdoblju mogli "snaci" kao neki ili njihovi ocevi. U jednoj normalnoj demokratskoj zapadnoj zemlji, ekonomski uspjesnoj i bez korupcije, kritika prema ljudima koji su izabrali patnju je sasvim opravdana ali u BiH ne.

bull21 wrote:Jebo ti prijatelja kojem sa kojim ne možeš iskreno popričati kad imaš problem, pa ako ti već ne može pomoći onda bar da te sasluša. Ne znaš ti šta je suština prijateljstva.

Mislim da postavljačica teme nije mislila na to kad imaš problem (trenutni) pa se požališ prijatelju, već na to kad se konstantno žališ na jedno te isto i ne želiš ništa povodom toga da uradiš.

Imam drugaricu, njen momak uradi nešto - žali se na njega nekoliko dana, pa on bude fin - pa onda i ona počne "pa eto nije on toliko loš" priču, pa onda on opet nešto uradi pa joj je najgori na svijetu i tako sve u krug- i da, on je jedina tema priče uvijek.
Mislim da se prijateljstvo ne treba zasnivati na stalnoj kuknjavi o problemima.

a šta drugo ona radi otkad je otvorila temu? kuka na kolege, kuka na prijatelje, kuka na forumaše koji se ne slažu sa njom, pa i na one koji se slažu...

dobar osjecaj wrote:

Arsene Wenger wrote: Dobar ti je naslov teme, al stvarno. Međutim, razmišljanje ti je onako, prilično površno.

Hvala za doprinos temi. Nakon ovako odvaznog uvoda ocekivala sam da cu procitati nesto sadrzajno, povezano i u najmanju ruku dublje od mog, iskreno govoreci, povrsnog piskaranja izmedju drugih aktivnosti. Ali od poroda koji si sigurno prosao i boravka s Aleksandrom Makedonskim koji ti daje opsezan uvih u njegov zivot, razmisljanja i stratesko razmisljanje je dalek put do necega sto bi se moglo nazvati dubokim razmisljanjem. Nasumicnim da ali dubokim tesko.

Šta sam trebao, navoditi primjere iz vlastitog života? Ali time bih se svrstao u tu tvoju družinu, zar ne??

dobar osjecaj wrote:

Keiko wrote: Inace, mi smo historijski takav narod. Ko zna sto mi volimo biti zrtve i kad to istinski i jesmo i nismo. Koliko ljudi u svacijoj okolini ima da ce satima kukat' kako su za nekog uradili ovo ili ono, mada su vrlo jednostavno mogli reci NE kad je od njih trazeno, ako im je vec toliki problem.

Ovo mi je izuzetno fascinantno. Zasto raditi nesto sto ne zelimo, ne moramo i ni na koji nacin ne doprinosi nasem blagostanju da bismo o tome kukali kao da nam je neko drugi nametnuo odluku.

Da nebi tog nekog 'u lice' uvrijedili svojim NE, nego da bi smo mu mogli mahalat' iza ledja kako je nezahvalan, ovakav ili onakav jer smo mu mi nesto ucinili iako nam nije bilo 'na ruku'. Medjutim, to 'na ruku' preraste u 'poslao me sa Carsije na Otoku preko Minhena'.

ova tema ja mogla biti zanimljiva da je vi niste ukakili prepirete se bezveze... svaka cast na clanku emocionalni vampiri. dobar

Arsene Wenger wrote:Šta sam trebao, navoditi primjere iz vlastitog života? Ali time bih se svrstao u tu tvoju družinu, zar ne??

Nisi trebao nista sto ne mozes. Ocekivala sam da ces opravdati jak uvod u svoju "argumentaciju"

JThomas wrote:a šta drugo ona radi otkad je otvorila temu? kuka na kolege, kuka na prijatelje, kuka na forumaše koji se ne slažu sa njom, pa i na one koji se slažu...

Yet they keep coming back...ima nesto u tim nasim izborima. Mozda jedna od putanja preko depresije, poplava, stanja nacije, Aleksandra Makedonskog i poroda dovede i do teme nedjeljnih izbora. Ne bi me cudilo

dobar osjecaj wrote:

Arsene Wenger wrote:Šta sam trebao, navoditi primjere iz vlastitog života? Ali time bih se svrstao u tu tvoju družinu, zar ne??

Nisi trebao nista sto ne mozes. Ocekivala sam da ces opravdati jak uvod u svoju "argumentaciju"

Makar sam pokušao. S druge strane, od tebe nismo dobili ni jedno konkretno mišljenje ili stav. Samo kuknjavu na kuknjavu. Sretno u životu i u porodu.

Arsene Wenger wrote:Makar sam pokušao. S druge strane, od tebe nismo dobili ni jedno konkretno mišljenje ili stav. Samo kuknjavu na kuknjavu. Sretno u životu i u porodu.

Ja bih trebala razumjeti tebe jer si "samo pokusao" iako nisi uopste procitao moj uvodni post pa u svemu sto pisem citas samo kuknjavu kroz tumacenja niza drugih ljudi koji su reagovali na moj post vodjeni trenutnim vlastitim razmisljanjima na razlicite teme.

Ja sam otvorila temu sa svojim tadasnjim razmisljanjima i povodom zasto sam otvorila temu kao i pitanjima:

Kako drugi gledaju na to? Da li vam je to jadikovanje i nanosenje patnje sebi uzitak? Kako se nosite s ljudima koji vam na taj nacin iscrpljuju energiju?

Sad se vec ne cudim vise sto sam dobila znatno vise prica o depresiji i trenutnom stanju u zemlji jer shvatam da svi rado pisu o onome sto ih trenutno najvise zanima a svaka tema je ocito dovoljno dobra podloga.
Ne primjecujem da sam igdje napisala da za polaznu tacku uzimam idealne uslove zivota i utopiju u kojoj zivimo pa mi je toliko referenci na nas ukupni jad u zemlji malo problematican ali dobro, dosta moje kuknjave

dobar osjecaj wrote:

Arsene Wenger wrote:Makar sam pokušao. S druge strane, od tebe nismo dobili ni jedno konkretno mišljenje ili stav. Samo kuknjavu na kuknjavu. Sretno u životu i u porodu.

Ja bih trebala razumjeti tebe jer si "samo pokusao" iako nisi uopste procitao moj uvodni post pa u svemu sto pisem citas samo kuknjavu kroz tumacenja niza drugih ljudi koji su reagovali na moj post vodjeni trenutnim vlastitim razmisljanjima na razlicite teme.

Ja sam otvorila temu sa svojim tadasnjim razmisljanjima i povodom zasto sam otvorila temu kao i pitanjima:

Kako drugi gledaju na to? Da li vam je to jadikovanje i nanosenje patnje sebi uzitak? Kako se nosite s ljudima koji vam na taj nacin iscrpljuju energiju?

Sad se vec ne cudim vise sto sam dobila znatno vise prica o depresiji i trenutnom stanju u zemlji jer shvatam da svi rado pisu o onome sto ih trenutno najvise zanima a svaka tema je ocito dovoljno dobra podloga.
Ne primjecujem da sam igdje napisala da za polaznu tacku uzimam idealne uslove zivota i utopiju u kojoj zivimo pa mi je toliko referenci na nas ukupni jad u zemlji malo problematican ali dobro, dosta moje kuknjave

da, ali ne moze se gledati na te stvari ako se ne uzme u obzir i stanje drustva

peer pressure - odavno nije "in" ne kukati jer je postalo cool po cijeli dan kmechati, prizivati revolucije i picke materine... zamisli ekipicu, desetak ljudi u dvadesetim... statisticki svega nekoliko njih ce raditi - i to najcesce sranja od poslova (svi smo u tim godinama)... ostali ne rade, neki fol jos uvijek studiraju... i ako ne kukas ne uklapas se... jedan kmeci sto nema posla, onda mu onaj drugi kaze kako je njemu zapravo lako jer ga ne jebu na poslu (o kojem vazda kuka), a treci ce obojici jebat mater i pricati kako je eto bas on trebao zavrsiti faks i raditi taj posao da ga nije uzeo guzit profesor na trecoj

mislis da ce sad takva neka prosjecna ekipa rado sjesti i slusati onog koji je odradio faks u roku i ganja magistarski vani? ili onog sto je napustio faks jer je vec nasao dobar posao i uzima vise love za mjesec nego sto su neki od njih za cijeli zivot?

nece - takvi ce zacas da postanu dusmani i nece se vise osjecati dobrodoslo u tom drustvu... jerbo bosanac ce ti oprostit sve sem uspjeha...

Alfons Kauders wrote:

nece - takvi ce zacas da postanu dusmani i nece se vise osjecati dobrodoslo u tom drustvu... jerbo bosanac ce ti oprostit sve sem uspjeha...

Zato se mi uspjesni ne mijesamo sa buranijom.
Pogotovo ne idemo na kafu sa kmechavcima.

prog321 wrote:

Alfons Kauders wrote:

nece - takvi ce zacas da postanu dusmani i nece se vise osjecati dobrodoslo u tom drustvu... jerbo bosanac ce ti oprostit sve sem uspjeha...

Zato se mi uspjesni ne mijesamo sa buranijom.
Pogotovo ne idemo na kafu sa kmechavcima.

ja vise ne idem na kafu ni s kim - nema raja vremena, svi rade jbg ne racunajuci more, mislim da sam ove godine popio 5-6 dnevnih kafa

rucak ne brojim, jer je to ipak potreba... ali dangub kafe... jok, nit ja imam kad, nit imaju ljudi s kojim bi rado sjeo... nadoknadimo vikendom

dobar osjecaj wrote: Kako drugi gledaju na to? Da li vam je to jadikovanje i nanosenje patnje sebi uzitak? Kako se nosite s ljudima koji vam na taj nacin iscrpljuju energiju?

Sijecem u korijenu, samo se udaljim od takvih ljudi. Pruzim par sansi, apelujem na zdrav razum i jadnost patetike,
ako ne upali...vozdrica.
Ne dam energiju na taj nacin nikome, to je sve sto stvarno imam.

pirmin wrote:

dobar osjecaj wrote: Kako drugi gledaju na to? Da li vam je to jadikovanje i nanosenje patnje sebi uzitak? Kako se nosite s ljudima koji vam na taj nacin iscrpljuju energiju?

Sijecem u korijenu, samo se udaljim od takvih ljudi. Pruzim par sansi, apelujem na zdrav razum i jadnost patetike,
ako ne upali...vozdrica.
Ne dam energiju na taj nacin nikome, to je sve sto stvarno imam.

i s ovim more tema pod kljuc, apsolvirano

sheilak wrote:

joooj wrote: I ja sam to vec napisala. Da depresija ne mora nuzno biti povezana sa materijalnim mogucnostima i navela najnoviji primjer poznate osobe koja je poduzela tako strasan korak, iako je prividno imao sve.
Ti ako si im dobra prijateljica, mozes sugerisati da potraze strucnu osobu i pomoc, jer je to jedini ispravan korak na putu za ozdravljenjem. Ti ako nemas snage ili volje udalji se od takvih osoba, ali nemoj vise tako razmisljati, ili se bar trudi da takvo misljenje zadrzis za sebe, jer depresija je strasna bolest i nazalost, stvarna je. Znas kako kazu, ako mozes pomozi, ali nemoj odmoci ili kako sada ispada nemoj nipodistavati moc bolesti uma.

da, samo sto se kod dijela ljudi koji zaista rado kukaju ne radi o depresiji. (cuj moc bolesti uma )niko btw ne negira agoniju depresije, ali mislim da je dobar osjecaj mislila na nesto drugo. na one kronicne placpi*ke, koji se svojim tiradama, kuknjavom , prenemaganjem, oslanjanjem na druge, vapajima za drugim...u biti izivljavaju na drugim i crpe im energiju. to su klasicni emocionalni vampiri, energetski vampiri koji se hrane drugim ljudima. i da, svakako, treba ih izbjegavati, ali nakon sto im se fakat tresne u lice kakvi su. ne da ce se oni promijeniti jer ce svakako naci drugu zrtvu, ali barem ce osobi koja im je dosada bila cilj biti lakse. ribe dosta pasu u ovu kategoriju...

U ovu grupu spadaju i ljudi koji usljed nekih razloga nikad nisu preuzeli odgovornost za svoj zivot i vlastite postupke i zive po obrascu kukanja i dramatike, na koji ce okolina reagovati i rijesiti njihov problem.

Alfons Kauders wrote:

dobar osjecaj wrote:

Alfons Kauders wrote:zanimljiva teza - ona dakle kuka jer joj smetaju ljudi koji kukaju

Daaa. Ta sam ja. I izmedju te dvije pojave postoji neizbrisiv znak jednakosti kada se nadju u umu sjajnih teoreticara svega

salu na stranu, ovo nije losa tema i cesto sam pricao o slicnim stvarima...

npr. kada mi prijatelj dodje kukati jer nema za cigare, a u protekle dvije godine zijanio dvije milje primanja na dva posla... jer eto, nisu bili za njega... pa sad ne radi nista i nisam siguran da uopste trazi posao, jer eto, nema (na to je valjda trebao misliti prije no sto je zasro na prosla dva)

najcesce se radi o ljudima koji zapravo ne traze pomoc, niti im je posebno tesko (jer onda bi valjda uradili nesto), vec cisto o nezreloj raji koja trazi previse paznje... ima naravno i ljudi koji su radi necega fakat najebali, pa imaju svako pravo kukati... nije isto izgubiti posao zato jer imas zdravstvenih problema i zato jer ti se "ne da"...

naravno onda se samo gomilaju problemi, jer kad neko nema pametnija posla i obaveza, onda u svemu vidi nepremostiv problem, cak i u trivijalnim stvarima... i tako ukrug

Igzekli!

sheilak wrote:ribe dosta pasu u ovu kategoriju...

Ona i njene predrasude...

http://www.astro.com/cgi/sub.cgi?sumode ... =depresive