Forum Klix.ba

Otprilike...

[/quote]pogrešno, ako je osoba vijernik, i bog mu je najvažniji, ona se NIKADA bogom zakleti neće jer je u svim svetim knjigama ISKLJUČIVO zabranjeno zaklinjanje bilo čime, a bogom pogotovo.

to što su kod nas svi vjerici na baterije, to je drugi par opanaka.[/quote]


Osramotio si se. Bogom se jedino i treba zakleti.

Ripicipi wrote:

ladyblue18 wrote:

Dozer wrote: Ali nije to njegovo Chmoki... Npr. kad kazes "majke mi", "brata mi", "sestre mi" ili "djece mi", to vec ima svoju tezinu jer se kunes u nesto svoje licno, nesto postojece i sto ti je zaista bitno u zivotu, a pogotovo ako si vjernik, jel' tako?
Danas su maltene svi nekakvi vjernici, pa zasto se onda ne kunu u svoju djecu, recimo? Valjda zato sto vjeruju u tog boga, pa kontaju da ce im djeci nesto biti ako slazu, a zakunu se njima. I onda ide ona "Alaha/boga mi", jer njemu nista nece biti ako slazu

Pogresno posmatras stvari. Vjerniku je Bog najvazniji u zivotu i normalno je da ce Njime da se kune.
To sto ti Boga smatras nepostojecim bicem je drugi par opanaka pa shodno tome ne mozes ni shvatiti vjernike i zasto se kunu kako se kunu. I mislim da je puno veci belaj zakleti se Bogom a govoriti lazi nego nekim svojim. Ali opet ti to ne mozes shvatiti.

Dozer wrote: O nekim konstrukcijama koje dosta cesto cujem, a koje su nespojive u svakom smislu, tipa "Alaha mi, jeba*u ti mater" ili "Alaha mi, kako sam se naduv'o sinoc", suvisno je bilo sta pricati. Ali, ovo samo pokazuje nivo degradacije drustva, zar ne...?

A ovo je skroz druga stvar i tu se slazem sa tobom

Ne zelim da temu prenosim na polje religije, ali ovo je meni totalno bolesno, da ti neki bog bude vazniji od djece, roditelja, sestre, brata...
Prosto nevjerovatno kako ti ljudi razmisljaju.

I ti si meni totalno bolestan kad ti Allah nije najbitiniji. Sta sad?

Dozer wrote:
Ali nije to njegovo Chmoki... Npr. kad kazes "majke mi", "brata mi", "sestre mi" ili "djece mi", to vec ima svoju tezinu jer se kunes u nesto svoje licno, nesto postojece i sto ti je zaista bitno u zivotu, a pogotovo ako si vjernik, jel' tako?
Danas su maltene svi nekakvi vjernici, pa zasto se onda ne kunu u svoju djecu, recimo? Valjda zato sto vjeruju u tog boga, pa kontaju da ce im djeci nesto biti ako slazu, a zakunu se njima. I onda ide ona "Alaha/boga mi", jer njemu nista nece biti ako slazu

O nekim konstrukcijama koje dosta cesto cujem, a koje su nespojive u svakom smislu, tipa "Alaha mi, jeba*u ti mater" ili "Alaha mi, kako sam se naduv'o sinoc", suvisno je bilo sta pricati. Ali, ovo samo pokazuje nivo degradacije drustva, zar ne...?

Ovdje se takodjer komotno moze dodati i ono "ako bog da", pa se i to koristi u svakoj mogucoj i nemogucoj situaciji, a totalno je besmisleno.

ti opet fulaš poentu jer to gledaš iz svoje perspektive, a ne čovjeka koji to radi. lejdi ti je rekla, čovjeku, vjerniku, kojem vjera nije samo dio tradicije, koji se zakune bogom/Allahom, ima mnogo veću težinu. to što ti znaš možda ljude koji su kunu bogom tek tako, i čak ponekad svrate i u džamiju/crkvu, ne mora značiti da su vjernici, nego samo prate tradiciju.

pa ja sam ovog Bajrama izašao iz džamije i neki klošarčići psuju Allaha. nespojivog ponašanja ima na svakom koraku, ali to ne umanjuje zakletvu čovjeka koji vjeruje u to, i koji to i poštuje. taj primjer o članovima porodice meni govori da su ti ljudi puno više "sujevjernici" nego vjernici. ako se krivo zakuneš, u očima vjernika, nije da će "nekome nešto bit ", pa "Bogu ne može ništa bit' i to je onda ok", nego je loše djelo. kleti se krivo je loše djelo. a ne da će "nekome nešto bit ".

malo mi je smiješno, jer imam dojam da bi forumaši željeli da postoji neka zakletva koji bi svi poštovali.

Ja ponekad kazem "Boga mi" i "majke mi" - priznajem

Cijela ova rasprava o vjeri počinje od pogrešne pretpostavke da se tako zaklinju vjernici.
Mislim da se ta poštapalica ("Alaha mi") najviše koristi u slengu srednjoškolaca. Nema veze sa vjerovanjem izgovaratelja...

Dozer wrote:Ma ja to i te kako shvatam @ladyblue18, ne brini za to.
Ali, koliko mi onda, ali stvarno, imamo pravih vjernika kad se svako kune u tog boga, istovremeno se predstavljajuci kao vjernik, ide u dzamiju/crkvu i sve to, ali laze na svakom koraku, pri tome dosta cesto i vara i krade gdje i koliko moze?

Kakvi su to onda vjernici?

pa recimo samo da ljudi nisu računarske aplikacije da ih možeš programirati: vjernik - laganje = false.

ali naravno, u forumskim raspravama je bitno sve predstavljati u krajnostima - uvijek je tu vjernik koji ono vjeruje, ali laže i petlja na svakom koraku. a kune se. i to Allahom.

sigurno bi bilo komplikovanije pomenuti nešto mimo crno-bijelog, ono sivo, kada čovjek svjesno nešto slaže ili prešuti, da bi spasio belaja, sramote... ili što je jednostavno u pitanju trenutna slabost. ili neka trajna. ili... nešto deseto...

jer život je crno-bijel. jakako. ako si vjernik, ne smiješ se namrštiti. moraš biti kopija jednog od poslanika da bi se mog'o Allahom zakleti. inače si seljak.

Henry Chinaski wrote:Kod nas se sleng oduvijek prodaje kao nešto super pozitivno. Što manje knjiga pročitaš to si veći frajer.
Prosto te stid pričati normalno u raji...

DžekA mi upravu si

Chmoljo wrote: ti opet fulaš poentu jer to gledaš iz svoje perspektive, a ne čovjeka koji to radi. lejdi ti je rekla, čovjeku, vjerniku, kojem vjera nije samo dio tradicije, koji se zakune bogom/Allahom, ima mnogo veću težinu. to što ti znaš možda ljude koji su kunu bogom tek tako, i čak ponekad svrate i u džamiju/crkvu, ne mora značiti da su vjernici, nego samo prate tradiciju.

pa ja sam ovog Bajrama izašao iz džamije i neki klošarčići psuju Allaha. nespojivog ponašanja ima na svakom koraku, ali to ne umanjuje zakletvu čovjeka koji vjeruje u to, i koji to i poštuje. taj primjer o članovima porodice meni govori da su ti ljudi puno više "sujevjernici" nego vjernici. ako se krivo zakuneš, u očima vjernika, nije da će "nekome nešto bit ", pa "Bogu ne može ništa bit' i to je onda ok", nego je loše djelo. kleti se krivo je loše djelo. a ne da će "nekome nešto bit ".

malo mi je smiješno, jer imam dojam da bi forumaši željeli da postoji neka zakletva koji bi svi poštovali.

Vjeruj mi, ja imam prijatelja, ali i rodbine, koji su zaista pravi pravcati vjernici, koji bukvalno zive po Kur'anu, slijede svaku mogucu sitnicu i postuju sve redom.
A nikad ih nisam cuo da su bilo sta "potkrijepili" sa "Allaha mi"... Ali zato jesam sa "djece mi", a i to vrlo rijetko.

idemo u off topic. ali ako ti nešto nisi čuo, ne mora značiti i da nije istina. i ako nisu, sigurno nisu došli u takvu situaciju da moraju.

opet, ja nikako i ne govorim o ljudima koji zakletvu koriste kao poštapalicu. pa zar se uopšte treba raspravljati o tome da je to pogrešno?

govorim o tome je da je bilo kakvo zaklinjanje Allahom u očima pojedinaca papanluk. e to je meni malograđanština.

Pa ne bilo kakvo, @ebi ga, nego ono koje se koristi u svakoj mogucoj i nemogucoj situaciji.

ja pokupio od oca i djeda ono "tita mi", raja mi se smije kad cuje da se tako zaklinjem

Teški offtopic, očiju mi.

Ripicipi wrote:
Ne zelim da temu prenosim na polje religije, ali ovo je meni totalno bolesno, da ti neki bog bude vazniji od djece, roditelja, sestre, brata...
Prosto nevjerovatno kako ti ljudi razmisljaju.

Ne moramo ići na polje religije, ali šta je sa logikom?

Ako se neko zakune "djece mi", "majke mi", "sestre/brata mi"...., koja je to sila osim Boga svemogućeg, koja
može učiniti da se u slučaju krivokletstva ta zakletva i ostvari.
Jer u istinskoj zakletvi kao zalog/garant onog što govorimo stavljamo svoje najmilije.

Zaklinjanje u Boga za vjernike predstavlja vrhunac ozbiljnosti i iskrenosti, jer tada se zaklinje svojim stvoriteljem,
a posredno rečeno sobom, svojom vjerom i dušom.

Naravno, sve ovo što sam spomenuo odnosi se na ljude koji zakletvu ne koriste kao poštapalicu, već se
zaklinju rijetko i sa njima valjanim razlogom. Ponekad i sami sebi da će nešto uraditi.

oba mi oca

"djetata mi nerodjenog"
"alaha mi i boga"
"sviju mi"
Onda u prici ide "arane ili arane moj" pa ima onda "ono na", "ocam" je standard...

To je uglavnom sarajevska klosharska furka/bolest. Ako je se neko iz preostale BiH/bivse Jugoslavije time zarazio, onda svakako u nekoj bolesnoj zelji da zvuci kao sarajevski kloshar.

Zavisno od individuuma i konteksta, treba na case-by-case bazi prosudjivati da li individuum govori apsolutnu istinu, ili namjerava da te prevari i slaze.

-ocam'- mi je najbljutavija.

Ja licno, i samo onda kada lazem, se odvajkada kunem samo u Tita s ociglednim osmjehom

Ako papak nece da mi povjeruje u nesto sto ja smatram apsolutnom istinom, onda se kunem u njega

materemi, kurtona mi

Fakat nekim od vas ljudi nakon rečenice govore: "Zakuni se"? Ja nisam doživjela to od osnovne škole, bez zajebancije.

rahmeta mi

Po islamu je zabranjeno kleti se bilo čim osim Allahom, jer se to ne smatra dovoljno jakom zakletvom. Naravno, podrazumijeva se da ćeš se zakleti Allahom samo ako je apsolutna istina i ako za tim postoji jaka potreba.

A ova "poplava" je jasna... manjak vokabulara plus nepovjerenje prema onome što sagovornici pričaju

lua wrote:Fakat nekim od vas ljudi nakon rečenice govore: "Zakuni se"? Ja nisam doživjela to od osnovne škole, bez zajebancije.

pa ono, ja čujem, a i sam nekad kažem: je l' sviju ti? ali to je obično poslije neke blesave anegdote

Odlična tema. I aktuelna. Chmoljem'

Bilo i ostalo Tita mi ... "zakletva" koju u ovim vremenima koristim max. ozbiljan.

Meni često u dijaspori ljudi kažu kako mi ne vjeruju da sam iz Sarajeva, jer ne koristim poštapalice, zakletve i sl. I onda ide priča "ma ne mo'š ti bit' iz Sarajeva, vidi te kako lijepo pričaš"... Ili "eki njega što se kurči, čuj književno priča, haj zakuni se Allahom da si iz Sarajeva"...

Naravno, ne kunem se ničim i nikad, jebe mi se da li mi neko vjeruje ili ne.