Teško je biti istinska zvijezda
Piše: F. Zametica
Danas, 18:28
Biti sportski novinar i pratiti reprezentaciju Bosne i Hercegovine jedan je od najtežih zadataka za sve kolege u našoj zemlji.
Ono što novinarsko pero napiše više se ne može povući, a pojedini redovi vas mogu pratiti tokom čitavog života. Meni, iskreno, ni to nije pretjerano bitno, jedino što mi je važno jeste da svojim čitateljima uvijek prenesem istinu i da napišem sve onako kako jeste. Nažalost nisam uvijek bio u prilici da to uradim. Zarad atmosfere u reprezentaciji neke su se stvari "gurale pod tepih".
Istinska zvijezda
Reprezentaciju Bosne i Hercegovine pratim od februara prošle godine i prijateljske utakmice u Ljubljani protiv reprezentacije Slovenije. Kada sam dobio priliku da radim ovaj posao bio sam izuzetno sretan, prije svega što imam priliku da izvještavam bh. javnost o svakom koraku naših reprezentativaca, idola nacije, da u svijet iz Mix zone pošaljem izjave naših prvih zvijezda, Džeke, Spahića, Begovića, Ibiševića...
Prošlo je od tada skoro godinu i pol, a sada znam ko su prave zvijezde, prava gospoda i na terenu i van njega. Zvijezda nije samo na terenu, zvijezda nije samo dok su kamere upaljene i dok vas prate navijači, zvijezda treba biti i van terena, u svojoj sobi, između četiri zida, kao zvijezda se moraš roditi, ona prava, istinska, a ne lažna, jer njen sjaj nikada ne može potrajati zauvijek.
Istinska zvijezda može preći preko svoje sujete, istinska zvijezda ne smije biti egocentrik, istinska zvijezda mora znati i izgubiti, zaplakati kada je teško, biti bolja i pametnija od drugih kada stvari ne idu po planu, uvijek staviti interes reprezentacije, ispred svog ličnog.
Istinskoj zvijezdi nikada nije teško trenirati, ona nikada ne dovodi odluke selektora u pitanje, uvijek je tu za mlađe kolege. Istinska zvijezda ne smije tražiti povlašten status u odnosu na druge reprezentativce, jer samo tada njen sjaj će prevladati mrak koji svi mi ponekad imamo u sebi. Jedino tada će moći da se digne iz pepela kao feniks i bude još veća, bolja i sjajnija.
Engleski jezik više ne govorimo
Nije teško shvatiti da se ovi redovi odnose na Edina Džeku, najboljeg poslijeratnog fudbalera Bosne i Hercegovine. Momka koji nas je toliko puta obradovao, zbog čijih golova su se mijenjale ljudske sudbine, ali i momka kojeg je breme slave promijenilo. Baš kao da nije odrastao u gradu u kojem slava ništa ne znači ili barem nije značila. U gradu koji ne trpi ljude koji imaju visoko mišljenje o sebi, gradu kojem nije bitno da li si Andrić, Sidran, Brega, Čola, Pimpek, Daca, Kinđe, Edin, bitno je samo jesi li raja ili si šupak.
Odnos Edina Džeke prema novinarima poseban je par cipela, pa Džeki bh. sportski novinari pitanje nisu mogli postaviti od prvog dana okupljanja, pa sve do danas. Više i ne pokušavamo, nije nam ni važno šta Edin ima reći. Njegove izjave, bar one vezane za reprezentaciju, za strane medije polako prestajemo i prenositi. Malobrojna bh. novinarska svita koja se okupila u Brazilu sinoć je nakon utakmice u mix zoni gledala Džeku kako daje izjavu na engleskom jeziku kolegama iz Nigerije, Engleske, Francuske... Engleski jezik više ne govorimo niti želimo govoriti, jer smo kao i Edin Džeko, Bosanci.
Teško je valjda shvatiti da prosječan Bosanac želi čuti šta Edin ima reći na nekom jeziku koji on razumije, a da se pitanja koja postavljaju naši ljudi razlikuju od onih koja dolaze iz uređene Evrope. Ružno će zvučati, ali mene Edinova izjava i ne interesuje, ja sam samo servis, glasnik i ljudima prenosim ono što njih zanima, a njih zanima šta Edin ima reći, boli li njega poništen gol, je li bilo teško igrati u tropskim uslovima Cuiabe, zašto se nasmijao nakon sudijskog zvižduka, je li taj osmijeh ironičan, gorak, težak? Kako se osjećao kada je na Maracanu sa ostatkom Zmajeva doveo bh. himnu?
Dijamantova "PR služba"
Ostali smo uskraćeni za te odgovore, jer Edin Džeko za bh. javnost već odavno ne govori. Dijamant ima "PR-a u sukobu interesa", koji će nam putem Facebooka prenijeti šta Edin misli, a priliku da postavimo pitanje idolu mnoge djece već odavno nemamo. Nećemo mi Edina ništa pitati o privatnom životu, baš kao što ne pitamo ni bilo koga drugog. Ne želimo od Edina nikakve povlastice ili bilo kakve poklone, želimo samo znati šta on misli o fudbalu.
Čovjek, portparol, koji je uspio posvađati Edina sa cjelokupnom bh. novinarskom svitom radi na svoju ruku, zarad lične promocije i potezima koje vuče samo šteti našem najboljem igraču i atmosferi. Zbog toga danas svi analiziraju Edinov nastup na svoju ruku, svako ima svoje mišljene, svoju priču i svoju istinu, a Edinovu nažalost nismo mogli čuti. Šutili smo zarad mira u kući, ali pred početak nove kampanje, stvari će se morati promijeniti.
Još uvijek nije kasno da Edin zasija istim onim sjajem koji ga je ne tako davno krasio. Još uvijek nije kasno da loptu spusti na zemlju, odigra pas za Papeta ili nekog budućeg selektora i zajedno sa njim sredi nered u svlačionici i oko nje. Da pokaže mlađim šta znači biti zvijezda, ona prava istinska, a ako tako i ne bude, ne trebamo se plašiti, velikih i pravih zvijezda u našem timu na sreću ima, a zovu se Asmir, Haris, Vedad, Senad, Miralem, Mensur...
Da se i na poneki bez frustracije post naidje. 
