Odgledao tekmu. Potvrdila je ono što sam već znao nakon tri odgledane prijateljske Nigerije. Fizički i trkački dosta jaki kao i sve afričke reprezentacije, ali tehnički ispodprosjecni. Ko je god gledao SAD-Gana će uvidjeti da je Gana, recimo, druga galaksija za Nigeriju. Kompletna igra im se bazira na duge lopte iz zadnje linije na napadače - onako frontalno, kroz sredinu. Veoma lako za braniti, što se vidjelo i sinoć budući da Nigerijci nisu napravili niti jedne prave prilike slabašnom Iranu. Jasno je da protiv slabijih moraš otvarati bokove i tražiti centaršuteve, međutim Nigerija to apsolutno nikako ne radi. Seljačko nabijanje i ćao. Ja ne mogu vjerovati da jedan trener može biti toliki konj da ne uvidi da takve lopte može i moja rahmetli nana ukrotiti.
Zadnja linija im je mutava na lopti, čim ih malo stisneš oni je nabiju prema naprijed pa šta bude. Ako budemo dobro i zrelo stajali, rutinski ćemo se odbraniti od tih polupokušaja. U sredini nemaju tog kreativca, što se moglo i pretpostaviti budući da im Mikel igra klasičnu desetku iako je lik zadnji vezni. Ostali igrači sredine i nisu vrijedni nekog pomena. Uglavnom, ja ne kapiram po kojoj osnovi si uzeli afričko prvenstvo jer onom nijhovom igrom se ne može zabiti ni Malti. Da ne bude zabune, gledao sam ih protiv Grčke, Zimbabvea i još nekog (slagaću koga) i igra je bila ista, tako da ne mislite da su naprosto podbacili do tog bola da ih ništa nije išlo. Ljudi naprosto tako igraju - duraj naprijed pa nek se bedevije u špici peglaju s njom. Ipak, budući da su strahovito brzi mogu biti jebeni u kontri. Moramo uvijek ostajati s minimum četvoricom nazad i jednim osiguračem da krpi strane ako se zahajcaju.
Uglavnom, moramo trkački odigrati kao protiv Argentine, nazad moramo stajati čvrsto i ulaziti u duele, kako na zemlji, tako i u zraku, a u sredini moramo držati loptu i probijati bokove. Stisnuti im zadnju liniju kad ona ima loptu jer će biti isti scenario kao u prijateljskoj protiv Obale Slonovače: ako ih dobro zajmimo, dolazićemo u situaciju za gol iz nijhove greške.
Što se tiče Irana - tipična ''arapska'' (iako nisu arapi
) reprezentacija. Mnogo žustri, mnogo agresivni, mnogo borbeni, hoće pokušati neki pas za razliku od čamuga ali objektivno slabije su kvalitete. Primjetio sam da ih čim Nigerija stisne ide samo takav nakaradan pas direktno protivniku u noge. Prema naprijed rijetko i pokušavaju ići, ali su spremni pokušati neku kombinatoriku, dupli pas itd. s tim da uglavnom završava u autu. Nazad djeluju jako čvrsto ako se krene po sredini, ali čim se probiju bokovi i gurne povratna počinje paničarenje i nespretno izbijanje. Odigrati kvalitetan presing od makar 70% onog protiv Argentine i igrati jednostavno - prva, druga i neće biti problema. Ako im rano uvalimo gol i oni se otvori, ne gine im 2-3-4. Protiv njih će biti najvjerovatnije kao protiv Litvanije: Ginu za svaku loptu, bacaju se, ali nama prepuštaju terensku inicijativu i brane se k'o Goražde '92.
Uglavnom, da se ne zavaravamo - na SP nema mutavaca, neko ko bolji, neko slabiji, neko je svjetski vrh, a neko je objektivno prosjek, međutim nema mutavaca. Moramo obje utakmice odigrati pametno, zrelo, borbeno i trkački raspoloženo, a u tom slučaju ne sumnjam da će naša tehnička kvaliteta doći do izražaja i da ćemo uzeti šest bodova. Ne zaboravimo da će Nigerija sigurno odigrati koliko-toliko bolje protiv nas nego protiv Irana, jer su i oni sigurno bili pod dojmom i pritiskom otvaranja Mundijala. Nijhov remi bez golova je mač s dvije oštrice - s jedne strane najvjerovatnije će nam četiri boda biti dovoljna, dok s druge strane će Nigerijcima tekma s nama takođe biti pitanje prolaza i iće na sve ili ništa.
Ne bih mijenjao sistem, 4-5-1 je savršen za njih. Protiv Irana se već može razmišljati o igri s dva napadača, iako ni u toj tekmi ne bih počeo s Ibiševićem, već bi ga gurnuo na početku drugog poluvremena u slučaju nepovoljnog rezultata. Nema potrebe eksperimentisati sa formacijama.
