#51 Re: Hipersenzitivnost
Posted: 02/04/2014 10:29
kako prepoznati jeste li preosjetljivi
lako vas je uzrujati ili rastužiti
često ste zabrinuti, neraspoloženi, bezvoljni
lako se i brzo umarate (fizički ili psihički)
često se osjećate napušteno i izolirano
ponekad se umorni povlačite u samoću da se napunite energijom i zacijelite rane
ne trpite neizvjesnost i iščekivanje
izdaleka uočavate moguće probleme i opasnosti
Evo ja za sebe mogu reći da sam se pronašla u ovim gore navedenim stavkama. Iskreno, nisam nikad o ovom razmišljala kao o nekom ozbiljnom problemu. Za sebe mogu reći da imam relativno normalan život (radim, izlazim, družim se itd), ali u nekim situacijama reagujem "drugačije". Uvijek sam mislila da je do mene, do mog odgoja, da jednostavno nisam "naučena" da posmatram i "gutam" stvari kao drugi ljudi. Uvijek su mi bile strane velike drame, laži i intrige, kalkulacije, scene, posmatranje ljudskih relacija na način "ko mi može valjat"... Uvijek sam teže podnosila konflikte, razočarenja, uvrede, nepravdu i sl. Imala sam periode kad me je želudac bolio mjesecima, nesanicu, čak sam nedavno imala i epizodu sa užasnom alergijom (probudila se sa crvenim flekama, da bi se ispostavilo da je to bilo "na nervnoj bazi"). Umorim se od diskusija, priča, mahalanja i kako sam starija, nekako sam najmirnija kod kuće. Zvuči grozno, ali je tako. Lijepa kućica, dekica, internet, filmovi, knjige...ah da, a moje intuicije me je posebno "strah". To je ustvari moj BFF

lako vas je uzrujati ili rastužiti
često ste zabrinuti, neraspoloženi, bezvoljni
lako se i brzo umarate (fizički ili psihički)
često se osjećate napušteno i izolirano
ponekad se umorni povlačite u samoću da se napunite energijom i zacijelite rane
ne trpite neizvjesnost i iščekivanje
izdaleka uočavate moguće probleme i opasnosti
Evo ja za sebe mogu reći da sam se pronašla u ovim gore navedenim stavkama. Iskreno, nisam nikad o ovom razmišljala kao o nekom ozbiljnom problemu. Za sebe mogu reći da imam relativno normalan život (radim, izlazim, družim se itd), ali u nekim situacijama reagujem "drugačije". Uvijek sam mislila da je do mene, do mog odgoja, da jednostavno nisam "naučena" da posmatram i "gutam" stvari kao drugi ljudi. Uvijek su mi bile strane velike drame, laži i intrige, kalkulacije, scene, posmatranje ljudskih relacija na način "ko mi može valjat"... Uvijek sam teže podnosila konflikte, razočarenja, uvrede, nepravdu i sl. Imala sam periode kad me je želudac bolio mjesecima, nesanicu, čak sam nedavno imala i epizodu sa užasnom alergijom (probudila se sa crvenim flekama, da bi se ispostavilo da je to bilo "na nervnoj bazi"). Umorim se od diskusija, priča, mahalanja i kako sam starija, nekako sam najmirnija kod kuće. Zvuči grozno, ali je tako. Lijepa kućica, dekica, internet, filmovi, knjige...ah da, a moje intuicije me je posebno "strah". To je ustvari moj BFF