Neka kćerki za usranih gaća....

[Pasiflora]

@bambi, vidi ovo: znam gospođu u 70-tim godinama koja je udovica vec nekih 15-tak godina. Ima dvoje djece i oboje zive u inostrastvu. Vrhunac njezine majcinske nesebicnosti je bio (kada je na pitanje- kako ces sama?) - odgovorila "Bolje da ih zelim nego da ih zalim. Ovdje ne bi imali poslove ni krova nad glavom, a tamo zive kao ljudi."

[x0z0y0]

Taman kad covjek konta da se vise ne moze razocarati u nase drustvo, cuje ovakva razmisljanja...

Pazi, ja sam dijete roditelja koji su o svojim roditeljima skrbili do smrti, i iskustvo života sa dedom (nane nisam zapamtila) koje je uključivalo rane od ležanja i pražnjenja tuta je neprocjenjivo... u pozitivnom smislu. Ne mogu ni zamisliti drugačije.
I sa nostalgijom se prisjećam i jako teških situacija.

Moji roditelji su mi podrška i utjeha i prijatelji. Ideja da ih jednog dana neće biti me paralizuje i čini da se i unaprijed osjećam kao najusamljeniji čovjek na svijetu.

To je subjektivni nivo.

Objektivno, želim raščistiti sama sa sobom očekivanja od roditeljstva.
Želim bar racionalno, ako ne emotivno, proći kroz situaciju da sam kao roditelj sutra zadovoljna time što mi je potomak samostalan, uspješan, sretan, a ne ogorčena i ojađena jer ne živi kako ja želim i jer nema odnos prema meni kakav ja želim.

mislim da to neces moci na taj nacin dokuciti
racio u ovom slucaju vrijedi samo kada nemas djecu
u trenutku kada ih dobijes, polazu se novi temelji razmisljanja i racionalizacije
unaprijed znati kako ces se ponasati, sta misliti i osjecati je apsolutno nemoguce, obzirom da to iskustvo ne mozes porediti ni sa jednim slicnim

[madner]

Citam u zadnje vrijjeme u Crnoj Gori se sve manje radja zenske djece (ubijaju ih cim saznaju da su zenska djeca), i tako se sada duplo vise radja muskaraca.

Glupost.
Pogledati pod statistika

[Bambi_na_kofeinu]

Ovo sto si sad napisala je jedna skroz druga stvar. Inace imas stvarno dobrih postova, ali ovo gore sto si napisala, "zakonski obavezno" mi je tako odvratno da ne znam sta da kazem na to.

Ali jesu obavezni.
Slati te u školu, ne dozvoliti da umreš od gladi, ne dozvoliti da te se maltretira i da se neko iživljava na tebi je roditeljska obaveza i dužnost.
Ko to ne posmatra tako nego kao čin svoje dobre volje i ultra giga požrtvovano roditeljstvo ne bi ni trebao biti roditelj.

[Bambi_na_kofeinu]

@bambi, vidi ovo: znam gospođu u 70-tim godinama koja je udovica vec nekih 15-tak godina. Ima dvoje djece i oboje zive u inostrastvu. Vrhunac njezine majcinske nesebicnosti je bio (kada je na pitanje- kako ces sama?) - odgovorila "Bolje da ih zelim nego da ih zalim. Ovdje ne bi imali poslove ni krova nad glavom, a tamo zive kao ljudi."

E pa da.
Nasuprot tome imamo situacije gdje roditelji ne razgovaraju sa sinom jer je otišao u podstanarstvo sa porodicom, sve pod krilaticom "kome smo mi čitav život kućili". Pa ispade sebi, i kada se to nije realizovalo onako kako su se nadali odrekli su se i dobrih odnosa sa sinom.

@x0z0y0, znam...ali je tema za razmišljanje

[Korisnicko ime]

Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Jah, najbolje cim se napuni 18 razgulit preko vrata i nikad vise ni nazvati roditelje a kamoli vratiti bar malo onoga sto su oni u nas ulozili i za nas radili.

I ja budala pa citam svasta.

Aha...posebno se kod nas moze s 18 razgulit' i poceti zivjeti od svog rada...

Kao prvo, u vezi zakonske obaveze izdrzavanja, ono se odnosi na period do punoljetstva. Ali ja to radim iz ljubavi a ne zbog zakonske obaveze. I inace, zakoni postoje da primoraju one koji bi da se ponasaju suprotno prihvatljivim normama a ne one koji imaju i svijest i moral po kojem se ponasaju. I pomagacu djecu na sve moguce nacine sve dok se skolovanjem i sazrijevanjem daleko nakon punoljetstva osposobe za koliko-toliko normalan zivot. A kao drugo, podrska i pomoc roditelja se ne odnosi samo na materijalno, nego na svu mogucu podrsku, razumjevanje i savjetovanje, pa i kad smo puno stariji od tih 18 ili dvadest i koju godinu...

[Cherry-Cherry]

Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Jah, najbolje cim se napuni 18 razgulit preko vrata i nikad vise ni nazvati roditelje a kamoli vratiti bar malo onoga sto su oni u nas ulozili i za nas radili.

I ja budala pa citam svasta.

Ko je rekao da ne treba nikad nazvati roditelja? Ideš u drugu krajnost i stavljaš mi riječi, koje nisam rekla.

[Cherry-Cherry]

Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Jah, najbolje cim se napuni 18 razgulit preko vrata i nikad vise ni nazvati roditelje a kamoli vratiti bar malo onoga sto su oni u nas ulozili i za nas radili.

I ja budala pa citam svasta.

Izvini, sta su tvoji roditelji "u tebe ulozili"? Ne razumijem bas ovo... Valjda sto su te hranili, oblacili, skolovali - ti to dozivljavas kao ulaganje? Nekakvu investiciju?

Hrana, krov nad glavom, struja, voda, telefon.... je li to taj dug ?

[Capajebo]

A šta im to duguju?
Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Ne duguju nista, ali isto tako je prirodno i podrazumijeva se da dijete uzvrati istom mjerom svojim roditeljima kad njima bude trebala pomoc. Ili ne?

[madner]

@bambi, vidi ovo: znam gospođu u 70-tim godinama koja je udovica vec nekih 15-tak godina. Ima dvoje djece i oboje zive u inostrastvu. Vrhunac njezine majcinske nesebicnosti je bio (kada je na pitanje- kako ces sama?) - odgovorila "Bolje da ih zelim nego da ih zalim. Ovdje ne bi imali poslove ni krova nad glavom, a tamo zive kao ljudi."

E pa da.
Nasuprot tome imamo situacije gdje roditelji ne razgovaraju sa sinom jer je otišao u podstanarstvo sa porodicom, sve pod krilaticom "kome smo mi čitav život kućili". Pa ispade sebi, i kada se to nije realizovalo onako kako su se nadali odrekli su se i dobrih odnosa sa sinom.

@x0z0y0, znam...ali je tema za razmišljanje

Pa ima to logike. Otici sa porodicom u podstanare (u istom mjestu) nije nista drugo nego mahnuti roditeljima cundarom kada se logicki razlozi.
Evo i zasto: podstanarstvo znaci placate nekome drugome za prostor gdje stanujes gdje pri tome nemas nekih posebnih prava kod nas. Stanovati na svom spratu je naspram toga pravno jaca pozicija, a i ne placa se. Ako nista, neces letiti van ako jugo malo jace puhne.
Dakle jedini razlog da se ode jeste da nekog potpunog stranca vise cijenis nego vlastite roditelje, i to toliko da si spreman platiti finu cifru kako ne bi bio pod istim krovom.

Tako da je tu nema dobrih odnosa, crno na bijelo im je stavio do znanja da ih mrzi.

[Pasiflora]

A šta im to duguju?
Sve što roditelj uradi za dijete je nešto što je prirodno i što se podrazumijeva, nema tu nikakvog duga.

Ne duguju nista, ali isto tako je prirodno i podrazumijeva se da dijete uzvrati istom mjerom svojim roditeljima kad njima bude trebala pomoc. Ili ne?

Pa naravno, ako treba. Nismo divljaci, ali nema tu nikakvih obaveznih relacija. Nema duga - samo ljubav - ili je ima ili nema.

[Bambi_na_kofeinu]

A kao drugo, podrska i pomoc roditelja se ne odnosi samo na materijalno, nego na svu mogucu podrsku, razumjevanje i savjetovanje, pa i kad smo puno stariji od tih 18 ili dvadest i koju godinu...

Eh, to je zapravo posebno zanimljiva tema.
Nerijetko imamo roditelje koji nisu podbacili sa materijalne strane, ali su podbacili kao podrška i kao utočište.
To su ti otrovni roditelji, njima se na prvu nema šta prigovoriti, dijete je bilo sito, osigurano mu je školovanje, nije fizički maltretirano...
Ali je li to dovoljno za očekivati da se sutra dijete ne makne od njih ako je bilo izloženo emotivnim manipulacijama, pasivnoj agresiji, pritiscima, nipodaštavanjima, podcjenjivanjima? S djetetove tačke gledišta, naravno.

Dakle djetetu je pruženo na prvu sve što mu teba, ali su roditelji podbacili razviti odnos s njim, ima li to dijete moralno pravo prekinut odnose?

[Capajebo]

Ne.

[Bambi_na_kofeinu]

Ne.

Evo, spomenula sam Anu Dragičević.
Smještena je prisilno i nezakonito na psihijatriju 5 godina jer je njena majka odlučila daje za nju najbolje tako. Jedan dio tog vemena je već bila punoljetna.
Smatraš da je kćerka trebala pokušati shvatiti majčine dobre namjere i drugačije planove za njenu budućnost od one koju uključuje njena homoseksualnost.

[stakasa]

A kao drugo, podrska i pomoc roditelja se ne odnosi samo na materijalno, nego na svu mogucu podrsku, razumjevanje i savjetovanje, pa i kad smo puno stariji od tih 18 ili dvadest i koju godinu...

Eh, to je zapravo posebno zanimljiva tema.
Nerijetko imamo roditelje koji nisu podbacili sa materijalne strane, ali su podbacili kao podrška i kao utočište.
To su ti otrovni roditelji, njima se na prvu nema šta prigovoriti, dijete je bilo sito, osigurano mu je školovanje, nije fizički maltretirano...
Ali je li to dovoljno za očekivati da se sutra dijete ne makne od njih ako je bilo izloženo emotivnim manipulacijama, pasivnoj agresiji, pritiscima, nipodaštavanjima, podcjenjivanjima? S djetetove tačke gledišta, naravno.

Dakle djetetu je pruženo na prvu sve što mu teba, ali su roditelji podbacili razviti odnos s njim, ima li to dijete moralno pravo prekinut odnose?

Nema moralno pravo prekinuti odnose zbog toga. Treba da se desi puno, puno vise da bi doslo do prekidanja odnosa. Ako itad

[Googlerica]

ljudi smo!Mejdusobno pomaganje na svim nivoima i medju svima je nesto najnormalnije u medjuljudskim relacijama,to je zivot; pomocu kad mogu,i meni su pomogli drugi u zivotu,to je zivot! Pomoci treba svakome kad je pomoc potrebna!

[ladyblue18]

Nemoj biti bukvalna . Razumijem sta mislis, ali ne valja to zvati "dug" nije to to. Nema bas rijec za to.

Zvuci ruzno ali se svodi na to.
Ja svojim roditeljima dugujem toliko toga da ne znam odakle bih pocela a ne bi mi 2 zivota bila dovoljna da sve stignem, a za neke stvari sam vec zakasnila.
Valjda zato sto sve sto su radili za mene nije bilo jer sam im jebena zakonska obaveza vec iz ljubavi, ali ne hajde zvacemo to zakonskom obavezom jer sve ostalo zvuci previse pateticno.
Ne dugujem jer me neko natjerao na to, vec zato sto ja to hocu i sto bih uradila sve sto mogu da im pomognem na bilo koji nacin.
I shokirana sam saznanjem da postoje ljudi koji misle da sve sto su uradili roditelji za njih se podrazumijevalo jer su bili zakonski obavezni, i da oni nemaju nikakvu obavezu ni duznost prema njima.

Ja bih se zapitala sutra gdje sam pogrijesila kao roditelj da mi dijete dodje i kaze "ja sam ti zakonska obaveza" i da ono sto sam mu pruzila svodi na placanje racuna i hranjenje.

[madner]

Tsk, 18 godina je dug period da se ne desi nesto sto djetetu smeta.

[Capajebo]

Ne.

Evo, spomenula sam Anu Dragičević.
Smještena je prisilno i nezakonito na psihijatriju 5 godina jer je njena majka odlučila daje za nju najbolje tako. Jedan dio tog vemena je već bila punoljetna.
Smatraš da je kćerka trebala pokušati shvatiti majčine dobre namjere i drugačije planove za njenu budućnost od one koju uključuje njena homoseksualnost.

Ne bi mogla biti smjestena u tu ustanovu da je nezakonito. A i primjer je malo glup, ist'o k'o kad bi ja naveo sad neku suprotnost da ja "budem upravu".

[stakasa]

Tsk, 18 godina je dug period da se ne desi nesto sto djetetu smeta.

Jedan od osnovnih zadataka roditeljstva je da se na sebe preuzimaju nepopularne mjere

[Bambi_na_kofeinu]

Ja bih se zapitala sutra gdje sam pogrijesila kao roditelj da mi dijete dodje i kaze "ja sam ti zakonska obaveza" i da ono sto sam mu pruzila svodi na placanje racuna i hranjenje.

Eto vidiš, ja svojim roditeljima nisam zahvalna jer su plaćali račune i hranili me.
Stvarno nisam.

A vezana sam za njih do te mjere da sam znala prišunjati se vratima spavaće i oslušnuti da li dišu, jer me uhvatila tjeskoba jer su ostarjeli i onemoćali.
Zadnjih par godina za Bajrame krišom plačem jer znam da nećemo uvijek biti skupa.

Ali nikada nisam pomisila da im nisam dovoljno vratila za ono što su mi dali.
Činjenicu da su se uvijek borili da živimo normalno uzimam kao zdravorazumsku, jer ih smatram normalnim ljudima kojima se podrazumijeva donositi djecu na svijet samo ako si spreman dati sve od sebe. Zato niti ih krivim što smo nekada imali malo niti im se zahvaljujem što su nam nekada davali više, bitno mi je da su uvijek davali sve od sebe.

Ali ono gdje im jesam zahvalna i što po meni čini razliku između dobrog i lošeg roditelja jeste da su znali kada da mi sugerišu nešto a kada da me puste pa šta bude. I ako ne prođe dobro nisu mi govorili "rekli smo ti". A s tim su počeli relativno rano.

A to da sam im zahvalna što su me hranili i oblačili bi značilo valjda da im trebam zamjerati onda kada smo jedva imali za kraj s krajem. Besmisleno.

[Bambi_na_kofeinu]

Ne bi mogla biti smjestena u tu ustanovu da je nezakonito. A i primjer je malo glup, ist'o k'o kad bi ja naveo sad neku suprotnost da ja "budem upravu".

Evo, pogledaj

http://www.youtube.com/watch?v=xSMjvTFtFPQ

Primjer jeste ekstreman, naravno.
Ali je primjer roditelja koji nisu podbacili s materijalne strane, hranili, sali u školu i pretpostavljam čak s idejom da znaju šta je za nju najbolje odlučili da je liječe od njima neprihvatljivog ponašanja.
Eh sad, s jedne strane roditelji koji nešto rade jer misle da je ok.
S druge strane dijete koje je sjebano na više nivoa tim potezom.
I šta sada...

[klaki]

http://www.centar-angel.hr/HR/articles/ ... incest.php

[Bambi_na_kofeinu]

Kastanienallee, dobar članak.

U radu s ljudima, ponekad se događa da je klijentima gotovo nemoguće dovesti u pitanje uvjerenja ili ponašanje roditelja, iz straha da bi to značilo nezahvalnost, nelojalnost ili sebičnost. Posebno osobama koje su odgajane uz mnogo krivnje, može biti teško osjećati da prepoznati pogreške u odgoju kojima su bile izložene ne znači nezahvalnost i nepoštovanje, već jednostavno prepoznavanje i prihvaćanje roditelja kao drugog ljudskog bića, nesavršenog i uvjetovanog vlastitim iskustvima.

[LosaKopija]

Ne treba od djeteta ocekivati nista i zahtijevati.ako sam im bio dobar otac sjetit ce se sami da me obidju.