MorpheusAranea wrote:Ljubav ti je kao droga. Biohemija organizma. U pocetku ti je dobro sa slabom drogom i malom kolicinom, pa zatim trazis vecu dozu te droge, a onda promijenis drogu i povecas dozu. I iznova i iznova mijenjas vrste droge i kolicine samo zarad zadovoljstva, nekog emocionalnog, psihickog a i tjelesnog. Tako ti je i sa ljubavlju. Stvori se u pocetku kad te osoba privuce necim. Onda konzumirate tu ljubav, na sve nacine, ne samo seks, mislim na sve sto zaokruzuje jednu vezu. Na kraju se ta ljubav istrosi i ti hormoni se normalizuju i sve ti bude onako obicno. Fazon da ljubav se produzi sa jednom osobom je kolicina, raznolikost. Medjutim, i tome jednom dodje kraj. Tada vise nema dalje. Onda se mora preci na neku drugu vrstu droge. I tu je kraj veze. Tada se trazi druga osoba. Stvar dugih veza i dozivotnih brakova, nije u ljubavi, vec u drustvenoj normiranosti veze. U osjecaju vezanost, obaveze, navike, potrebe i svega onoga sto ti je drustvo "nametnulo". Osobe u braku se vole jedno vrijeme ali nakon nekoliko godina, sve sto ih zajedno drzi su eventualno djeca, stan, potreba, financije, neka obaveza prema partneru, navika pa bgm i komsiluk. Tako da ideja neke vjecne ljubavi ne pije vodu. Ali, ima osoba kojima se psihicki sklop ne podudara sa sklopom vecine, pa kod njih ovo pravilo ne vazi, kod njih je mozda "ljubav" vjecna. Al' to je rijetkost. Nazalost, svi hocemo da budemo ta neka rijetkost i zelimo da budemo kao oni, ali ne mozemo vec promijenimo drogu.
Sve je to tako samo sto ti mijesas ljubav i zaljubljenost. Najgluplja stvar je ganjati taj osjecaj zaljubljenosti jer on uvijek ode, u-v-i-j-e-k. Ljubav, prava ljubav je ono sto dodje poslije. Al je ta ljubav znanje i vjestina, to treba znati raditi, to treba usavrsavati i to treba htjeti. Nisu svi sposobni za to, vecina bi samo da uzima a niko ne zna da daje. Dosta ljudi olako shvata tu rijec ljubav i lako se razbacuje s njom a da ni ne znaju sta je to. DOsta uticaja na to ima zapad i zapadna kultura koja njeguje instant veze.