Kuku, lele… šta se to dešava… neko hoće da opet ponizi Bošnjake… Perfidno, perfidno... Ovako se u mračnom raspoloženju našao profesor Esad Duraković (vidi kolumnu ‘Zamke i zablude u nacionalnom izjašnjavanju,’ Oslobođenje 2.IX.2013), te pred oktobarski popis stanovništva upozorava Bošnjake da im se 'pripremaju zamke.'
Sjećam se da su u prethodnom (nenarodnom) režimu, dvije od tri etno-vjerske grupe bile jasno označene: jal’ Srbi, jal’ Hrvati. Treća je bila ‘neopredjeljeni.’ Duraković nas na to podsjeća:
“Prije svega, valja imati u vidu da je tokom niza decenija Bošnjacima bilo oduzeto njihovo nacionalno ime (Bošnjak), pa su bili prisiljeni da se izjašnjavaju na više načina (kakva "velikodušnost"!). Tako su neki postali Muslimani u etničkom smislu…”
E, da bi se ovo jednom za svagda ispravilo, grupica pseudo istoričara i specifično orijentisanih jezičnih eksperata, uzela je stvar u svoje ruke odmah nakon demokratskih prevrata, i ovu nepravdu ispravila. Sjetili su se da bi se narod—koje su drugi po svojim potrebama svrstavali pod zajedničko ime Bošnjani ili Bošnjaci—trebali uključiti u stvaranje jedinstvene nacionalne grupe, s tim da su preuzeli svojatanje naziva bosanski jezik. Ko zna, možda misle da će za koju deceniju (zahvaljujući ovakvoj novokomponovanoj prosvjećenosti), susjedne nam zemlje Hrvatska i Srbija konačno uvidjeti da su pogriješile i prihvatiti bosanski kao svoj zvanični jezik.
Ja lično bosansku kulturnu tradiciju i jezik cijenim i praktikujem od rođenja kao autohoni Bosanac. Ne znam sve gramatičke začkoljice i pravila, ali dobro razumijem svakoga u Bosni. To što su me kao malog krstili u crkvi, dalo je drugima mogućnost da me svrstaju kao Srbina a ne kao bih trebao da budem, Bosanac. Znam da biti Bosanac i nije neko posebno dostignuće, ali meni odgovara. Iz ove se kože ne može.
Zato mi nije jasno zašto Bošnjaci ne bi mogli jednostavno da se izjasne kao Bosanci? To mi izgleda logično ma da ne iz nekih skrivenih razloga na koje profesor upozorava:
“Predstojeći popis stanovništva nastoji se, s nekih strana i perfidnim sredstvima, uvesti u taj krajnje negativan kontekst: treba ih (misli na Bošnjake) zbuniti kako da se izjašnjavaju, zato da bi ih bilo što je moguće manje, a isti cilj imala je agresija. Za to se pripremao konfuzan popisni materijal, dok istovremeno djeluju spomenuti "misionari". “
Ko je taj ili ti koji zbunjuju Bošnjake ‘perfidnim sredstvima’, to će naravno ostati tajna. Moraju li se i neopredjeljeni bojati te skrivene perfidnosti? Od kuda ista dolazi i kako je običan građanin može prepoznati?
Da napravi misteriju još misterioznijom, Duraković nastavlja:
“Dakle, čitav povijesni kontekst i naša krajnje ružna državno-politička stvarnost ukazuju na to da nije riječ o običnom popisu stanovništva. Potpuno je nejasno kako to nije svakome jasno.”
Zaista, kako to da to nije svakome jasno?
Nego, haj’mo mi ‘vako. Ja ću se i dalje nazivati i smatrati Bosancem, dakle imenom nacionalne grupe koja ne postoji i koju ovaj popis ne priznaje. Govoriću onako kako su govorili ne samo moji pretci nego i ostali u Bosni. Jer otuda je valjda i došlo to, BOSANCI.
To je, bar za mene, dovoljan razlog zašto bih u slijedećem popisu trebao da budem ravnopravno prihvaćen i upisan kao Bosanac. A začudo, baš tu sam otkrio da je profesor brani moju stranu:
“Šta znači biti neopredijeljen u nacionalnom smislu?! To je naročito individualno i kolektivno poniženje (dakle, ti si NIŠTA!); to je marginalizacija ili izopćenje pa tako i zlostavljanje naročite vrste …” Naravno, on je ovdje mislio na muslimane, ali eto, ovo postade primjenjivo i na nas Bosance.
A znate li šta je u svemu ovome specifično ironično? Muslimani su nekada svrstavani u
neopredjeljene ili kako se to zvanično svrstava danas, u ‘Ostale.’ A za uzvrat, danas autohoni Bosanci postaju
neopredjeljeni tj., svrstavaju ih u ‘Ostale.’
E, Bosno poharana.
http://bosnopoharana.wordpress.com
