Chisum wrote:Ma ne mogu da vjerujem... Mocni koncept bosnjacke ekonomije i ekonomskog razvoja, zvani "Selam alejk', imate li 20 feninga da kupim djetetu mlijeka?", kojim misle da navuku investicije - propada???
Ja stvarno ne mogu da vjerujem.
Inace, narod koji je dovoljno glup da sebi dozvoli da mu o nacionalnim interesima odlucuju polu-ljudi-polu-picke, poput Bakira Picke Izetbegovica, koji je odsudne momente borbe sopstvenog naroda za opstanak ispratio na TV ekranu, nekih 6 metara ispod zemlje, ili jednog Sulejmana Pizde Tihica, koji je usred rata potkazivao sopstveni narod, a onda - dezertirao... ili jednog kilavog samozaljubljenog majmuna Lagumdzije, koji je u toku iste te borbe za opstanak - bio slucajni prolaznik po zanimanju - narod kojem su ovi udarali temelje buducnosti, ne treba da se cudi sto mu se trecina svijeta smije, trecina ga gleda sa gadjenjem, a ona preostala trecina sa sazaljenjem - dakle, jedine tri opcije a kojima prosjecan klosar/prosjak moze racunati...
Do patologije i perverzije dovedenu potrebu (koju su ovi piljari, bez pitanja preslikavajuci svoju sitnu, pokvarenu, plashljivu dushu na narod koji se herojski borio i izborio da opstane) da se, prilikom predstavljanja, izmedju imena i prezimena, poput kakvog patronima, uglavi "ZRTVA" - jer s ovim bijednicima ZRTVA nam je i otac i mati, i politika i ekonomija, ona treba i da nas hrani i da nas oblaci - ovaj glupi narod je objerucke prihvatio, popishavshi se u usta i sebi i svim onim koji su ga goloruki branili i odbranili, opisavsi time i svoje horizonte i svoju buducnost.
Ovo odurno, pateticno oplakivanje samog sebe, a u zapecak guranje onih koji su u brojevima od desetina, stotina hiljada dokazali da ovaj narod moze i drugacije -
oplakivanje koje je ovim piljarima i minderasima do sada donosilo veliki dio tog sadaka kolaca, a da se nisu morali ni pomjeriti s mindera - k'o metastaza se prosirilo na sve i jedan aspekt zivota i djelovanja, pa su se i oni, koji se jos uvijek sjecaju "mracnih" vremena kada su sa svojih pet prstiju bez problema hranili porodice, oni koji su jos juce bili spremni da ginu bez pitanja, vjerujuci u ovu zemlju - danas poceli gurati u beskrajne redove u kojim se ceka sadaka i necije sazaljenje, provodeci vrijeme u lamentiranju nad sudbinom, prizivajuci "veliku urotom svijeta protiv nas jadnih Bosnjaka".... (evo sad im se i "braca", za koje ni sami ne znaju zasto ih zovu bracom - valjda zato sto su im piljari objasnili da tako treba - pojavise na strani urotnika
, uvaljujuci milione u ruke dojucerasnjeg agresora, ostavljauci za njih, pacenike, poneki iznosani dzemper, razgazene tene ili paketic za pocetak skolske godine, pa da svi, onao, potpuno isto obuceni, krenu lagano u "nove pobjede"... taban fijakerom, naravno...)
- I naravno da u prici o ekonomskom napretku nisu presudna muda ili stav, radi se o svijetu protkanom pragmaticnim redanjem stvari.
- I naravno da je ovo samo jedan od problema, uz mali milion onih drugih - tehnicke prirode...
... ali ovdje se radi o stanju mozga koje se prihvatilo kao jedino moguce, koje je postalo DOMINANTNO, sveto i u toj svojoj svetosti - nedodirljivo! Medjutim, biti zrtva, patoloiski se vezati za tu odrednicu, skoro se pa hvaliti time, dakle - posmatrati svijet iz zablje perspektive, iz perspektive onoga koji se svjesno spusta na pod i pusta da ga ostali gaze nogama, cekajuci nekakvu, satro, pomoc sa nebesa - zna se gdje zavrsava... u prvom kanalu... A iz ovakve perspektive, prihvatajuci je kao, prije svega liniju manjeg otpora, a onda i kao jednu od bitnih stavki iz paketa "borbe za nacionalne interese", paketa oblikovanog od strane onih koji borbu, osim one za fotelje, nikada nisu vidjeli, iz ovakve perspektive, dakle, posmatramo i politiku i ekonomiju... pa ne cudi sto smo nas i "braca" u galabijama zaobilaze u sirokom luku....
.... jer prosjaku se daje par maraka! S prosjacima se ne potpisuju poslovni ugovori!
U zadnjih dvadeset godina ovaj ljudski sljam nam je ponudio ekonomiju zvanu SADAKA, nosajuci po bijelom svijetu tijela i duse onih u ratu zalozenih, sudbini prepustenih i na klanju ostavljenih - a od skupljene sadake sebi gradio dvorce... Ostavili su nam drzavu zvanu Republika Ako Bog Da Bosna i Hercegovina.
Kad se tome jos doda i cinjenica da rame uz rame s ovim gore pomenutim ljudskim otpadom na rastakanju ove zemlje 24 sata dnevno radi i ono laktasko govedo, demobilisani kmet, Dodik Milorad - onda ne cudi sto nam se svijet smije, neprijatelji trljaju ruke, a neka satro "braca" preskace preko nas k'o preko govneta.
