kritichar wrote:¤ jelena ¤ wrote:
Srednja škola

maturant (ž)
djevojka od svojih 17 ili 18 godina.
18 godina

lično odgovara za svoje postupke, radno sposobna, odrasla osoba

mlada žena.
Ako si ti to prošla, ne moraš iz pakosti i ostale nagovarati.
Prošla šta? Otkud uopšte ideja da pišem iz ličnog iskustva?
Pakost i nekakvo nagovaranje na nešto, čega u mom postu nema, su, očito, u glavi posmatrača...
kritichar wrote:
Djeca od 18 godina se ne znaju oprat, obrisat nos, ali se zato znaju potući, popiti, popušit i širit noge.
Da su ta djeca tako zrela kao što tvrdiš, ne bi ih roditelji slali ne ekskurziju, bili bi samostalni i odlučivali o svojim postupcima.
Kad ogladne mamu vuku za suknju, kad im treba para, dođu ocu (bankomatu), kad naprave belaj kukaju, plaču kriju se iza mamine suknje, ali za sve ostalo su oni zreli i nemoj da im se miješaš u život, nismo više djeca.
Oni koji imaju mogućnost da se tako ponašaju, uglavnom će se tako i ponašati.
Ali ne treba zaboraviti i one mlade ljude, koji se i sami pobrinu da olakšaju roditelju prikupljanje sredstava, a oni postoje bez obzira što ih mi, lično, možda ne poznajemo.
Da bi se to skontalo dovoljno je samo pažljivo pročitati sve napisano na temi i uzeti u obzir i iskustva drugih.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _
On topic:
Mi - mislim na nas koji živimo u BiH - generalno imamo problem sa dugoročnim planiranjem, što ima svoje opravdanje, naravno. Kod nas je planirati godinama unaprijed više suludo, nego pametno
a u nekim normalnijim i stabilnijim društvima roditelji čim dobiju dijete skupljaju pare za studije.
Izdvojiti 1000KM u jednom mjesecu ili čak jednoj godini jeste nemoguća misija za većinu, ali je skoro ništa ako se to podijeli na četiri godine... 20 KM mjesečno....što je neuporedivo manje od cifre koju dajemo samo za internet i cigare, npr..
Toliko - što se tiče finansija, a o značaju ekskurzije i za dijete i za roditelja, o tome da i ne govorim
+ ekskurzija, po definiciji, ima i edukativni karakter... ali....jasno mi je da tek o tome ne vrijedi govoriti...
Ali, ako bismo postavili pitanje roditeljima: da li biste radije svoje dijete poslali na ekskurziju, pod kakvim-takvim nadzorom grupe profesora, na kojoj će nešto i naučiti...
ili tog istog ljeta na more s rajom, možda po prvi put, i to bez ikakvog nadzora....
ipak je prva opcija prihvatljivija.
