eluna wrote:Eto, rekoše mi da otvorim temu, pa ja samo poslušala
Helem, nakon 14 godina veze, od čega 5 i pol godina braka, tu je razvod ..... razlozi sada na drugu stranu - pitanje je u naslovu teme ............ samostalna lijepa zaposlena sposobna i jaka žena od 35 godina - kome da ponovo vjeruje nakon toliko razočarenja i boli?
a zasto bi ikome vjerovala i uopste se upustala u bilo kakve odnose sa muskarcima u tako kratkom vremenu nakon traume koju si prozivjela? ja bih se, da sam prosla sto si ti, prvo doooobro odmorila od svega, pokusala rezonirati sa samom sobom i odlucila da cu biti sretna i zadovoljna sa svakim ishodom koji mi je dragi Bog namijenio, bez obzira sta iko mislio o mojim godinama i jesam li na nesto stigla ili zakasnila. Govorim ti iz perspektive udane majke - svaciji zivot itekako ima smisla - i onaj u samoci, i u vezi, i u braku s djecom i u braku bez djece.
Ne bih veze u koje bih se upuštala nazvala površnim, ali da bih sa ozbiljnom rezervom uzimala svakog budućeg, to sigurno bih. I sigurno ne bih imala vremena za "dječije bolesti", ili ide ili ne ide, rjesavala bih to po kratkom postupku.
Ne bih "ozdravljala" uz nekoga, potrudila bih se da sama spoznam ko sam i svoj smisao u ovome svemu, a svaki novi normalan čovjek bio bi mi dobrodošao u život - ne da mi bude štaka, tako me ne može ni slomiti kada se izmakne.
Naucila bih da mi bude itekako lijepo samoj sa sobom, jedino tako bilo bi mi lijepo i udvoje.
Svakog ko bi me potencijalno mogao emotivno zainteresovati dobro bih isprovjeravala, ko je, sta je, familiju, dinamiku njegovih odnosa sa zenama, jer zasto da se necija istorija ponovi na meni. Vrijeme je skupo i glupo ga je trositi na budale. Ne bih imala strpljenja za pres...vanje. Ovdje sam prije par godina ovo procitala: ako ga rođena mati nije skontala, nemoj da ga ja kao nesto razumijem, pravdam. Ili normalno, ljudski, s postovanjem, ili odj... u troskocima.