Forum Klix.ba

bizet wrote:@didzej, hoces reci da ti nikad nigdje ne zuris i da se niko nikad nije mogao pozaliti na tebe kad uletis uspuhan kao vepar u lift?

jedno je kad se zadises nakon trcanja a drugo kad udjes s nekim u lift ko prirodno puse k'o zmaj.

otherside wrote:Stres je okidac, a anksioznost i depresija su psihicka stanja, vrlo cesto posljedice stresnih desavanja.
Anksionost, napetost, iritabilnost, agresivnost, slaba koncentracija, nizak prag tolerancije...sve su to pokazatelji stresa a ne mogu se sakriti.
Oni introvertniji ce vjerovatno upasti u depresivne epizode - tuga, cutljivost, placljivost, snizeni nagoni, nedostatak volje i interesa, socijalno izbjegavanje...opet lako uocljivo.
U psihijatriji postoji i stanje koje se zove mijesani anksiozno-depresivni poremecaj. dakle, ova dva stanja mogu biti i udrobljena a nije rijetko da psihicki pogodjen covjek prelazi iz anksioznosti u depresiju i obrnuto.
Anksiolitici i antidepresivi se vrlo cesto propisuju kao udruzena terapija i kod anksioznih i kod depresivnih stanja.
Hocu da kazem - stres i sa njim povezani poremecaji nisu jednostavna matematika.
I anksioznost i depresija nastaju kao posljedica frustracije, nerijesenih konflikata, nezadovoljstva, diskrepance izmedju realnosti i ocekivanja.
Pitanje je ko je od kakve japije sagradjen i koliko mu je debela koza. Frustracije i nezadovoljstvo se u zivotu ne mogu izbjeci ali se mogu kompenzovati. E sad, neko ne moze nikako kompenzovati jer je neadaptivan, neko se lako prebacuje iz situacije u situaciju i brzo trazi povoljno rjesenje. Tesko je postaviti limit frustracije - nazalost, nasa socijalna, politicka, ekonomska i svaka situacija stavljaju ljude u realno teske zivotne situacije pa je limit na dohvat ruke

Sve sto je napisano ovdje je tacno. Stres je samo okidac za ulzak u jednu depresivnu fazu. A to je nejneprijatnije iskustvo koje neko moze da osjeti. Sto se prije prepozna to bolje treba hitno da se lijeci. Oko 30% depresivnih osoba pocini samoubojstvo a ostalih 70 % razmislja o tome. A depresija je bolest modernog doba

Kastanienallee wrote:

didžej wrote:kako je krenulo jos malo pa cemo slaviti i biljeziti rijetke situacije kad nismo pod stresom.

Već se to naveliko radi. Meni je svaki taj trenutak postao kao svetinja.

kako ga proslavljas?

Nekada na tim prostorima se moglo pozavidjeti koliko malo depresivnih, anksioznost , psihoza, i ostalih mentalnih simptoma i bolesti je bilo. Ogromne promjene su se izdesavale, rat, politicka situacija, socijalni faktori, da ne kazem jedan dio stanovnistva zivi u nemaštini. Neko rece zavisi kakve si japije, dokazano na dijaspori koja se obratila za pomoc psihijatru. Varijacije su veoma ogromne, npr. Ljudi koji su prozivjeli izbjaglistvo u koliko toliko finansijskoj podrsci su imali tako teske stadijumu dpresije da su neki i pokusali samoubistvo. S druge strane, srela sam logorase sa veoma teskom psihozom, depresijom i nesigurnoscu ( kljucni symptom je bio nespavanje mjesecima )da bi se ti isti pojedinci iz Manjace nakon 2 god. Uz lijekove i psihoterapiju jednog po meni najjačeg strucnjaka ( imala sam srecu da radim snjim) tako dobro osposobili. Ne samo da komuniciraju sa porodicom i prijateljima nego su se i zaposlili a prije toga zavrsili nekoliko levela engleskog j.

Ono sto je zapad davno prozivljavao se upravo desava u Bosni. Ovde masovno i staro i Mlado. se bavi sportovima. Ko ne moze preporucuje se šetnja 2 puta dnevno. Relaksacija ,meditacija, joga, fitnes..od plaćenih klubova do besplatnih organizovani u mjesnim zajednicama gdje imate i bazene besplatne za penzionere, nemojte se smijati. Nisu tek tako popularne. Cak i omladina poslije 10 sati učenja trazi ventil za opuštanja. Nedovoljno im je izaci sa rajom u kafiće, kina, restorane, disko.
Trčanje mlade raje u parkovima i pored jezera je svakodnevnica, rolsue i biciklizam isto tako. Mnogi ljeti rijetko kad upale auto, da bi iskoristili priliku do banke, samoposluge, da prošetaju oko 30 min.
Svi psihijatri ce vam reci da izadjete da prošetate. Oni koji su navikli sa kafom i cigarama da sijele nisu ni svjesni koliko sebi dizu nervozu iz dana u dan.
Najteze je organizovati siromašnu populaciju, nije im ni do cega sa praznim stomakom. Ovi sto su u boljoj finansijskoj situaciji oni mogu mnogo toga uraditi za sebe.

sneki712 wrote:Nekada na tim prostorima se moglo pozavidjeti koliko malo depresivnih, anksioznost , psihoza, i ostalih mentalnih simptoma i bolesti je bilo. Ogromne promjene su se izdesavale, rat, politicka situacija, socijalni faktori, da ne kazem jedan dio stanovnistva zivi u nemaštini. Neko rece zavisi kakve si japije, dokazano na dijaspori koja se obratila za pomoc psihijatru. Varijacije su veoma ogromne, npr. Ljudi koji su prozivjeli izbjaglistvo u koliko toliko finansijskoj podrsci su imali tako teske stadijumu dpresije da su neki i pokusali samoubistvo. S druge strane, srela sam logorase sa veoma teskom psihozom, depresijom i nesigurnoscu ( kljucni symptom je bio nespavanje mjesecima )da bi se ti isti pojedinci iz Manjace nakon 2 god. Uz lijekove i psihoterapiju jednog po meni najjačeg strucnjaka ( imala sam srecu da radim snjim) tako dobro osposobili. Ne samo da komuniciraju sa porodicom i prijateljima nego su se i zaposlili a prije toga zavrsili nekoliko levela engleskog j.

Ono sto je zapad davno prozivljavao se upravo desava u Bosni. Ovde masovno i staro i Mlado. se bavi sportovima. Ko ne moze preporucuje se šetnja 2 puta dnevno. Relaksacija ,meditacija, joga, fitnes..od plaćenih klubova do besplatnih organizovani u mjesnim zajednicama gdje imate i bazene besplatne za penzionere, nemojte se smijati. Nisu tek tako popularne. Cak i omladina poslije 10 sati učenja trazi ventil za opuštanja. Nedovoljno im je izaci sa rajom u kafiće, kina, restorane, disko.
Trčanje mlade raje u parkovima i pored jezera je svakodnevnica, rolsue i biciklizam isto tako. Mnogi ljeti rijetko kad upale auto, da bi iskoristili priliku do banke, samoposluge, da prošetaju oko 30 min.
Svi psihijatri ce vam reci da izadjete da prošetate. Oni koji su navikli sa kafom i cigarama da sijele nisu ni svjesni koliko sebi dizu nervozu iz dana u dan.
Najteze je organizovati siromašnu populaciju, nije im ni do cega sa praznim stomakom. Ovi sto su u boljoj finansijskoj situaciji oni mogu mnogo toga uraditi za sebe.

sneki babic , ne znam gdje si na zapadu ali mislim da se nijednoj zapadnoj zemlji nije desilo ono sto se desilo u bosni. prema tome, mi smo specificni po tom pitanju i ja se stvarno divim ljudima, jer kroz sta smo svi skupa prosli dobro je da nema masovnih ubistava svaki dan.
to za sport si u pravu, kao i za cigare i kafu.
samo, kod nas je svijest i samosvijest jos na jako niskom nivou, kako drustva u cjelini tako i pojedinca, ovi sto su u boljoj finansijskoj situaciji imaju bojlere do koljena, ne d'o bog istjerat' ga iz auta.
da ne pricam da u glavnom gradu postoji samo jedan bazen, i kako onda kvalitetno masovnije ukljuciti ljude u neki anti-stres program?

@dizjej , slazem se .
Kad sam poredila zapad nisam napisala da mislim na brzinu zivljenja, opterećenja od učenja, posla , krize tj. kredita itd. U bosni je veci stres jer je nezaposlenost sve veca a standard tone. Ljudi koji su se borili ili prezivjeli tu agresiju su pored posljedica rata PTSD ( veoma česta pojava, koja se moze kod nekih osoba pokazivati i nakon 10 -15 god). Pored zdravstvene usluge, razgovori sa psihijatrom, ukljucivanje u razne aktivnosti, mogu veoma mnogo da pomognu. Jer vidim dosta izgubljenih porodica koje ne znaju ni kome se obratiti za pomoc. Po mjesnim zajednicama bi se mogle organizovati grupne terapija sa socijalnim radnikom ili psihologom. Naravno sve to ide sporo ali rezultati na kraju bi se vidjeli, mnogi bi promjenili stil zivota, od praznih kafica I cigara do setnje, meditacije koja se moze kuci raditi nekoliko puta dnevno. promocija zdravog zivljenja je veoma vazna. ali kao sto rekoh najteze je pomoci ugrozenim porodicama koje zive od 300.00km

U Kanadi sam i mnogi slucajevi poput nasih a isto tako i kanadjani idu Dr, da bi mogli da nastave da rade i zive normalno.

Imate vrelo bosne nesto poput nasih parkova, za šetnju i trčanje , rolshue, biciklizam, dusu dalo za one koji ne mogu platit fitnes. Raja koja zivi na Bistriku i Vratniku imaju gdje da se popnu . I ma u sheheru mnogo prirodnih ljepota ali treba taj narod okupiti a ne samo za prvomajske praznike.
Penzioneri mogu biti organizovani po mjesnim zajednicama sa stručnjakom za vjezbe artritisa, dovoljno je imati stolice, male loptice, lagane tegove , sa vežbama ruku, nogu ,vrata 3 puta sedmično . To je jedan vid edukacije i terapije lagane . Ovo sve volonteri edukovani rade u Kanadi.

Moglo bi se mnogo sto sta organizovati i u Bosni ali cini mi se da je promocija zdravstva veoma niska.npr ovde na tv non stop imate reklame protiv pušenja, ljeti se masovno astmaticari upozoravaju na kretanje za vrijeme velikih vlaga. Telefonska mreza za prvu pomoc i rješavanje nekih zdravstveni situacija radi 24 sata. Teze slucajeve organizuju do najbliže bolnice.

Ja se ne Divim tom narodu sta je sve prosao, nego kroz sta sad prolazi, zar je to nas narod zaslužio poslije svega, da pojedine porodice ne mogu djeci za doručka 2km da priušte.

Prvo i jedino
U Bosni je sramota potraziti strucnu psiholosku ili psihijatrijsku pomoc.
Mozes ti organizovati sta hoces ali je bitnije to sto ce komsiluk pricati da si puko.
Kod nas se takva vrsta pomoci u vecini slucajeva potrazi samo ako te murija svezanog odvede

s' moje sokoćalo

sneki712 wrote:Nekada na tim prostorima se moglo pozavidjeti koliko malo depresivnih, anksioznost , psihoza, i ostalih mentalnih simptoma i bolesti je bilo.

I ova tvrdnja je takodje netacna iz istog tog razloga, sramote da se potrazi psihijatrijska pomoc
Uostalom da je stvarno bilo tako malo anksioznosti, psihoza i ostalog mislis da bi nasi narodi i narodnosti bili u stanju pociniti tolike i tako monstrouzne zlocine od kojih neke ni scenaristi u hororima ne bi mogli smisliti?

s' moje sokoćalo

insomnia78 wrote:Prvo i jedino
U Bosni je sramota potraziti strucnu psiholosku ili psihijatrijsku pomoc.
Mozes ti organizovati sta hoces ali je bitnije to sto ce komsiluk pricati da si puko.
Kod nas se takva vrsta pomoci u vecini slucajeva potrazi samo ako te murija svezanog odvede

s' moje sokoćalo

Na zalost taj mentalitet se nije promjenio, mahalanje sta ce komšija reci je veoma velika barijera. Drugo confidentiality tj, zasticenost privatnosti pacijenata nikad nije bila rijesena. I dan danas nas narod se boji reci sve specijalisti,( cak i na zapadu) jer ne vjeruju zahvaljujuci svom iskustvu da neki razgovor nece doci do trece osobe.

S'moje sokocalo

insomnia78 wrote:

sneki712 wrote:Nekada na tim prostorima se moglo pozavidjeti koliko malo depresivnih, anksioznost , psihoza, i ostalih mentalnih simptoma i bolesti je bilo.

I ova tvrdnja je takodje netacna iz istog tog razloga, sramote da se potrazi psihijatrijska pomoc
Uostalom da je stvarno bilo tako malo anksioznosti, psihoza i ostalog mislis da bi nasi narodi i narodnosti bili u stanju pociniti tolike i tako monstrouzne zlocine od kojih neke ni scenaristi u hororima ne bi mogli smisliti?

Ne zaboravi da su mediji uvijek imali jaku moc uticaja. Ja kad objašnjavam Kanadjanima, da bi im pojednostavila pitam ih kako bi reagovali da vam armija kanade podjimo od toronta, pocne granatirati dok vi pijete negdje kaficu u drustvu prijatelja ili rodbine. I onda vijest Quebek hoce da se odvoji.

s' moje sokoćalo

Da slazem se, ali 2006 moje dijete sijedi na skenderiji i nakon 10 min slucajno slušajući razgovor djece oko 20 g starosti komentira. Mama vec smo 10 dana u SA i nikako da se priviknem na stil zivota , toliko je sve kao u usporenom filmu, ovi momci iza naseg stola tako djeluju rilax, tema je bila tekma u na zeljinom stadionu, i bosna -portugal u basketu .
A onda (Tada je imala samo 13 g )i iznenadila me sa pitanjem kako to da se svak svakome nesto petlja u privacy, tetke, rodjaci, prijatelji.
Bilo bi interesantno vidjeti reakciju sada u 21g.

Kuga 21 stoljeća! I naravno, nemamo lijeka za stres!

@sneki, ljudi su opusteni jer je takvo podneblje. toplo, suncano, ubilo se za ljencarenja. kod vas je klima surova i da se ne bi smrzli morate biti stalno u pokretu i nekoj vrsti mobilizacije.
otvorila si jako puno tema u svom postu. svaka recenica ti vuce odgovor ali mene zanima jedna stvar.
ako je stres u bosni prisutan zbog velike nezaposlenosti i pada ekonomije, zasto je prisutan stres u kanadi gdje posla ima koliko hoces i gdje se jako puno radi?
tacno je da su u kanadi svi u kreditima ali ste te briga kad znas da ces taj kredit kad-tad otplatit', a i ako ne mozes da ga otplatis proglasis bankrot i drzava te nakon toga rehabilituje. ne mozes propasti, jedino ako si notorni alkos, narkoman i slicno.
hajde da se zadrzimo na ovoj stvari, znaci imamo dvije krajnosti, zemlju gdje se puno radi i zemlju gdje se skoro nikako ne radi.
ispada da su obje situacije stresne. sta je rjesenje?
da li je bivsa yuga onda bila anti-stres model?

...ma zajeb veliki, sveprisutan zbog sticaja okolnosti, ako ga po turu ne istučeš...u određenoj mjeri kontrolišeš da ne uzme maha i osili se pa te uzjaše i ne popušta i još svoje patologije drugove pozove pa onako kolektivno te handre uuuu!


...pošto nekog recepta nema, određene smjernice za pozitivan duh nam serviraju sad da li će i šta će u kolikoj mjeri to neko primjenjivati, individualno je...samo znam da ljubav prema životu ne treba gubiti nikad...

ho oponopono wrote:...

...pošto nekog recepta nema, određene smjernice za pozitivan duh nam serviraju sad da li će i šta će u kolikoj mjeri to neko primjenjivati, individualno je...samo znam da ljubav prema životu ne treba gubiti nikad...

didžej wrote:@sneki, ljudi su opusteni jer je takvo podneblje. toplo, suncano, ubilo se za ljencarenja. kod vas je klima surova i da se ne bi smrzli morate biti stalno u pokretu i nekoj vrsti mobilizacije.
otvorila si jako puno tema u svom postu. svaka recenica ti vuce odgovor ali mene zanima jedna stvar.
ako je stres u bosni prisutan zbog velike nezaposlenosti i pada ekonomije, zasto je prisutan stres u kanadi gdje posla ima koliko hoces i gdje se jako puno radi?
tacno je da su u kanadi svi u kreditima ali ste te briga kad znas da ces taj kredit kad-tad otplatit', a i ako ne mozes da ga otplatis proglasis bankrot i drzava te nakon toga rehabilituje. ne mozes propasti, jedino ako si notorni alkos, narkoman i slicno.
hajde da se zadrzimo na ovoj stvari, znaci imamo dvije krajnosti, zemlju gdje se puno radi i zemlju gdje se skoro nikako ne radi.
ispada da su obje situacije stresne. sta je rjesenje?
da li je bivsa yuga onda bila anti-stres model?

Pa sve si dobro rekao, znaci rijesenje u oba primjera je da se nadje balance. Ovde da se manje radi i da nam malo olakšaju cijene stanova, kuca, osiguranje mjesecno auta, osig kuce ili stana , kreni od toga da nam prepolove samo te troskove, onda bi nasi troskovi bili samo u pola visi od vasih. Sreca pa imamo dobre kreditne istorije pa nam nude sto vise kartica i gluposti da se zaduzimo po meni u pola risen problem.
A u Bosni pojačati zaposlenost, dovoljno bi bilo samo mladež školovanju da zaposle. Da se porezi placaju redovno onda bi valjda bilo nesto i za tu sirotinju. Jer ako su roditelji bolesni a djeca ispod 18god jos nisu stasala da rade , jel očekuješ veselje ili depresiju u takvoj situaciji. Njima bog vise dragi ne moze pomoci. Ta porodica, a ima ih zaista previse samu u Sheheru nisu u mogucnosti ni na forum da se prijave. E sad druga klasa koja pristojno zivi , recimo isti ili mozda bolji standard od nas imaju od cega se pojavio stres koji je prouzrokovao neku depresiju, anxaety itd. Malo je sira tema stres.
Jugu vidim secundicu malo bolje od sadasnje situacije, lopovluk, korupcija, borba za fotelju itd nije se mnogo izmenilo. Tesko je poredit vrijeme gdje nije bilo Iphona i drugih gluposti.
Al znas ja sam gledala svijest naroda 92' ,93' i bila sam naivna kao i moja raja da ce zaista biti bolje kad rat stane. Mislim ipak da politiko i ekonomsko stanje bilo gdje u svijetu uticu na psihu naroda. Zamisli da je u Bosni 75% zaposlenost, 8 sati dnevno sto smo naucili, pa dodjes kuci napraviš rucak malo se odmoris i onda hajmo na kaficu (zasto tada mnogima nije trebao sport da se ispucaju) imali su rahatluk.
U kanadi nije tacno da ima posla koliko hoćeš, jer mnogi rade prekovremeno a zbog toga drugi se slomise volontirajuci da bi dobili pristojan posao. Posla za minimalnu satnicu ima na bacanje, moraš raditi 12sati dnevno da pokrijes osnovne troskove. I tako su mnoga raja pocela dok nisu noćni koledž zavrsili i dobili svoj posao. Interesantno je da u Bosni nasa raja ne bi iz poniženja radila za 300km A njemackoj , ovde ,us su se pokazli kao najvrednija nacija.
Sav ovaj proces je imao razne faze stresa, i stres se svugdje nalazi ali kanada ga koliko toliko uspijeva ublažiti kroz razne programe. Kad ce Bosni poceti tako nesto. Npr. Kako ces ti jednog mladog skolvanog poslati psihijatru zato sto ne spava danima, pa on sam zna uzrok te nesanice, nece mu dr, naci posao, a ovde ako nisi sposoban za jedan posao dobiješ preporuku da se prekfalifikujes i drzava placa školovanje. O onda taj srtres je bio i prosao , jer si dobio mogucnost da opet imas pristojan posao.
Odgovri mi samo jedno, da li ekonomska situacija pogoršava psihičko stanje u bosni ili su i dalje veseli. Vjeruj mi meni je zao sve to gledati imam jos jednu osobu koju pomažemo, sahranili smo starce koje smo uspjeli pomoci 16 god. Trenutno raja koja zivi veoma tesko ne moze ni sec da se opusti, a ja cu poslije posla uplatit $3.00 bazen 2 sata i najmanje 2 dana se osjećam rilax. A sta da rade u Bosni, govorim o sirotinji, ovi sto imaju hvala bogu , nek ima neko , oni me uopste ne interesuju.

@didjej, javim ti se poslije meksika , za 10 dana, opet sniženje, riu emerald hotel , pacifik strana, trenutno 20-30 stepeni. Da se malo relaksiramo. Tj. Napunimo baterije, valja nam opet sljakti. Poz

Ps. Cini mi se da su aranzmani iz /Sa jeftiniji za tursku, egipat, tunis itd.

@sneki, naravno da je ekonomska situacija teska i naravno da se ljudi sve manje smiju ali mislim da nije razlog to sto ljudi nemaju para. bilo je teskih perioda i ranije, oba svjetska rata, poratna vremena pa je bilo smijeha.
i u zadnjem ratu je bilo smijeha a sada ga je sve manje.
zasto?
mislim da je razlog neko beznadje koje nije karakteristicno samo za bosnu. ranije je bilo neke nade, bilo je optimizma da ce nakon ratova doci bolje vrijeme.
da li neko sada vjeruje u bolje vrijeme? cisto sumnjam.
sva desavanja u svijetu vode ka apokalipsi. pogledaj samo kakvi se filmovi sve vise snimaju i na zapadu a i kod nas.
sve su to neke poruke, najave...krv, nasilje, katastrofe, siromastvo, beznadje...
pogledaj kakve su ljudske osobine sada na cijeni.
sto si gori bolje prolazis u zivotu.
da te bude strah kakvom svijetu ostavljas djecu i onda mnogi ni ne razmisljaju o potomstvu.
volio bih bas da procitam bilo cije razmisljanje da ce sutra biti bolje, na nekim utemeljenim, racionalnim, stavovima.
sretan put i lijepo se provedi u meksiku, ali i cuvaj se meksikanaca, opasni su.
p.s. ti za 3 dolara dobijes 2 sata plivanja a ja za 300 maraka dobijem godinu dana neogranicenog plivanja, teretanu i saunu. pa ti vidi.

sjoooo, koliko stresa u zadnje vrijeme ima kod mene, ludnica. na kraju čovjek pukne, napravi par belaja, onda se dozove i jednostavno poravni oko većine stvari. s druge strane, ako se ne dozove, pukne još par puta i tu je kraj svim problemima ovog svijeta za njega.

koliko god sam žurio da "prođem kroz neka vrata", ona stalno "zaključana". sad kad sam poravnio, toliko vrata se otvara da je to čudo jedno.

Najgore mi je sto i kad nekom kazem ono sto ga sljeduje, ja se osjecam lose.

merimas wrote:Najgore mi je sto i kad nekom kazem ono sto ga sljeduje, ja se osjecam lose.

E upravo to.
Ne osjećaš se dobro dok si ljuta, a ni poslije toga.
Vjerovatno imaš potrebu sve ispraviti, kao da si napravila krivi potez koji se može nekako izbrisati. A možda i osjećaš krivnju ako si nekoga povrijedila više nego što je zaslužio.

Međutim, ja mislim da to nije jedini problem ako si pokvarila dojam. Vjerujem da te više muči što u tim trenucima nisi skroz svoja, pa se kasnije pitaš šta mi je bilo, to nisam ja!?

Nije čudo što je tako, jer su nam još nekad davno na našu ljutnju govorili da je asocijlna i nemoralna, pa nas time praktično odbacili, a prihvatali samo jedan dio nas, onaj "dobri" koji se nikad ne ljuti i ništa ne traži.

E ja mislim upravo suprotno, i ne mislim da je neko loša osoba ako je ljut na mene.
Ja vjerujem da je čak i važno kod sebe prihvatit ljutnju i pokazat ljudima da možemo bit i takvi. Ali to je veoma teško, jer se plašimo odbacivanja.
Zato treba naći nekoga ko na pravi način reaguje na nas kad smo ljuti, ko ćeš nas voljeti i kad pokazujemo zube (jer postoji razlog za to). Tad to može postat dio nas koji prihvatamo.
Koliko je meni poznato, većina psihosomatskih bolesti nastaje zbog toga što duboko potiskujemo bijes.

Vrlo važno je da to kod nas neko prepozna i razumije, jer nema smisla skrivati se više.

merimas wrote:Najgore mi je sto i kad nekom kazem ono sto ga sljeduje, ja se osjecam lose.

o cemu ti to?

Rolo wrote:

merimas wrote:Najgore mi je sto i kad nekom kazem ono sto ga sljeduje, ja se osjecam lose.

E upravo to.
Ne osjećaš se dobro dok si ljuta, a ni poslije toga.
Vjerovatno imaš potrebu sve ispraviti, kao da si napravila krivi potez koji se može nekako izbrisati. A možda i osjećaš krivnju ako si nekoga povrijedila više nego što je zaslužio.

Međutim, ja mislim da to nije jedini problem ako si pokvarila dojam. Vjerujem da te više muči što u tim trenucima nisi skroz svoja, pa se kasnije pitaš šta mi je bilo, to nisam ja!?

Nije čudo što je tako, jer su nam još nekad davno na našu ljutnju govorili da je asocijlna i nemoralna, pa nas time praktično odbacili, a prihvatali samo jedan dio nas, onaj "dobri" koji se nikad ne ljuti i ništa ne traži.

E ja mislim upravo suprotno, i ne mislim da je neko loša osoba ako je ljut na mene.
Ja vjerujem da je čak i važno kod sebe prihvatit ljutnju i pokazat ljudima da možemo bit i takvi. Ali to je veoma teško, jer se plašimo odbacivanja.
Zato treba naći nekoga ko na pravi način reaguje na nas kad smo ljuti, ko ćeš nas voljeti i kad pokazujemo zube (jer postoji razlog za to). Tad to može postat dio nas koji prihvatamo.
Koliko je meni poznato, većina psihosomatskih bolesti nastaje zbog toga što duboko potiskujemo bijes.

Vrlo važno je da to kod nas neko prepozna i razumije, jer nema smisla skrivati se više.

E, slazem se.

insomnia78 wrote:Prvo i jedino
U Bosni je sramota potraziti strucnu psiholosku ili psihijatrijsku pomoc.
Mozes ti organizovati sta hoces ali je bitnije to sto ce komsiluk pricati da si puko.
Kod nas se takva vrsta pomoci u vecini slucajeva potrazi samo ako te murija svezanog odvede

s' moje sokoćalo

Iako postoje osobe, koje ovakvo razmišljanje sprečava da odu do ljekara, ne bih se složila da je situacija mnogo bolja ni sa druge strane. Dvije jako bliske osobe su otišle do psihijatra u različitom periodu u isti dom zdravlja, jer su bile pod velikim stresom na poslu, bez većih smetnji. Trebao im je neko stručan da ih sasluša i pokuša usmjeriti, ono da skinu teret sa leđa. Vratili su se kući sa kesom antidepresiva i "šifrom" u knjižici nakon svega 5min provedenih u ordinaciji. Još je jednu od tih osoba doktorica napala kako joj troši vrijeme i da prestane da kuka. Strašno neprofesionalno i netaktično.

Imamo problem u mentalitetu većine ljudi, ali i samih doktora, koji gledaju kako da odu kući i ne bave se strukom. Samo piši recepte i nastavi dalje...

Instant mud enhancer