Rahmet im. I slava ... i njima i svima onima koji su ovu zemlju natopili krvlju. Slobodu niko ne poklanja, za nju se bori i umire.Ahmmed wrote:Ovaj sam tekst pisao davno, postavljao sam ga na ovom forumu....
Ne zamjerite mi što to ponovno činim....
Eh, kao da je jučer bilo..... Već 29 februara 1992, ispunili smo, onako džematile,porodično, patriotsku dužnost.....Mi,koji smo imali pravo glasa
Baščaršija je to jutro bila suncem okupana....Na referendumskim mjestima, socrealistične slike, ćilimi na zidovima mjesnih zajednica....Na plakatima kojima se pozivalo za izlazak na referendum, poruka,koju ću pamtiti: Raja su ZA,a papci?
Osjećao sam se važnim tada,prevažnim,jer,nije šala, hem punoljetan, hem glasao za suverenu i nezavisnu....Nakon što sam zaokružio"ZA", odlučio sam prohodati Čaršijom, Ferhadijom....Ko Bajram da je bio.....Ljudi lijepo odjeveni,srednjovječne gospođe sa taze frizurama, drže pod ruku svoje ponosne muževe....
Sretnem kod Slatkog ćošeta tetu Zibu. Nekoga traži pogledom....Kenana,svoga sina, a moga školskog druga.... Eto Kene, nasmijan i vedar....tog sam ga dana posljednji put vidio.....Danas leži na Kovačima....
Nastavio sam dalje....prema Katedrali....Kod izloga Ede obućara, Mirna i Selma....obavile i one građansku dužnost....I izgledaju mi ,nekako, odrasle, zrele.... Preračunavaju koliko im još hiljada treba za nove cipele....Nastavljam hodati mojim gradom....U parku kod Svjetlosti, sjednem.... Neko me potapša po ramenu.... Moj brat,moj veliki brat....
Obradovah mu se! Sjeo je kraj mene i počeo pričati....Nisam ga u početku slušao....Nisam razumijevao njegove riječi....o nekoj sretnoj Bosni....nekoj novoj Bosni.....No, njegovo me ushićenje natjeralo da pratim šta govori...Govorio je o pravdi....Podsjećao me ,tog trenutka, na nekog od sedam sekretara SKOJ-a, iz čuvenih brošura"Titovim stazama revolucije...
Vratili smo se nazad do čaršije.Nahranili golubove, jer ga je to beskrajno radovalo.
I koji mjesec kasnije, kad je gorjelo Sarajevo i BiH, moj brat nije gubio nadu.... Sa kakvim je samo žarom govorio o sretnoj budućnosti, kad bi se vratio sa linije, planirajući do u najsitnije detalje raspored prvoga dana slobode....
"....On je danas u društvu Kenana, sa početka ove priče.... Na Kovačima.....Posjetio sam ih obojicu na Dan nezavisnosti...Moj brat nije dočekao prvi dan slobode....No, nismo ni mi, koji smo imali sreću ili nesreću, da preživimo rat....Dan slobode, čini mi se,sve je dalje i dalje...Ja mu se,ipak, nadam....Da toga dana, umjesto mog brata, učinim nešto što ga je beskrajno radovalo.....Da nahranim golubove na Baščaršiji.....Evo, već punih 14 godina,još nisam smogao snage za to....
Bio sam na Kovačima, večeras....
Kažu, ne valja po mezarjima , nakon akšama, boraviti....
Ipak, nisam mogao da ne odem, a u toku dana mi se, nekako, nije dalo....
Sjedio sam večeras s Njima....Razgovarao bez riječi, krajičkom oka tražio zvijezde na sarajevskom nebu, u hladnoj sarajevskoj noći...
I golubove još nikad, nahranio nisam....
Sretan nam Dan nezavisnosti.....
Niko mi ne moze oduzeti san...san o zemlji slobodnih ljudi, pravednih. Ljudi, kojih se drugi ne boje jer nece hinjski napasti, ali ljudi u koje se ne dira jer onda postaju plaho zajebani.
Sjecam se referenduma i morala, skoro ushicenja sto postajemo svoji, sto imamo priliku da krojimo vlastitu sudbinu.
I tako sanjam mlade ljude iz moje zemlje kako osvajaju nagrade na festivalima, izmisljaju nove telefone sa plahim brojem megapixela, dobijaju Oskare, postaju direktori korporacija koje osvajaju nova trzista... A mi, vec stariji, diplamo jos po jednu cigaru, pa srknemo bosansku kahvu iz fildzana ... pa nam drago, srca nam se ugrijala. Al' nam ne stoji da se kleberimo, vec se mudro smijuljimo. Onda kometarisemo utakmicu BiH - Srbija. Svi vele da cemo im dati 5 komada, a ja govorim da im se bez 7 bolje ne vracat' u Sarajevo. "E, ti Gojeni vazda van dunjaluka." - vele
I ja cu i dalje sanjat'...
