Damir_5 wrote:Bosnian man wrote:
ne lupetaj o čemu nemaš pojma očigledno, sa primarnim ciljem "opravdavanja" Alijice
Nista je nisam opravdao Aliju, cak naprotiv, mislim da je odradio veoma jadno cijelu stvar i da je trebao odgovarati Bosnjacima za katastrofalnu odbranu, zajedno sa onim komunistima koji su dali oruzje TO BiH cetnicima jos prije izbora.
Medjutim ja ovdje nista ne vidim sto si ti stavio ovu propagandu da tu ima nesto znacajno osim sto je isjecak iz Vecernjeg Lista koji nikad ne moze prezaliti "treci" koji je bio predlozen u Lisabonu. Sta mi dokazujes s tim u vezi Lisabona? Nista.
Srbi su pokrali oruzje, vidjeli su svoju sansu da prave veliku Srbiju, da je Alija prihvatio 91% da ide Srbima, oni bi to odbacili u tom trenutku jer je Srbija zeljela najvece dijelove komada Bosne i Hrvatske, da ne govorim o patoloskoj bolesti i mrznji Srba prema Bosnjacima i Hrvatima. Oni su to smatrali kao priliku za osvetu, tacnije da pobiju sto vise ustasa i balija i u tome ih je jedino mogao zaustaviti vojni poraz, kao sto i jest. Da nisu bili pred debaklom 1995 godine, rati bi trajao jos nekoliko godina, jer su oni zeljeli krvi, a ne mir, a posto su pokrali svo naoruzanje JNA, a Bosnjaci i Hrvati imali embargo od strane UN-a, Srbi su osjecali da im je to sansa, pogtovo sto su ih neke europske zemlje i Rusija podrzavale.
I sad ti meni ovdje dodjes pisati durmitorske bajke o Lisabonu?
Osim toga shvati vec jednom, kao sto Alijin sin danas nema apsolutno nikakve ovlasti da takvo sto potpisuje, isto tako Alija nije imao apsolutno nikakve ovlasti da to onda potpise. I Dayton je potpisan i proguran nelegalno i zavrtanjem ruku kako bi se Clinton mogao hvaliti na predstojecim izborima 1996 godine u Americi da je "rijesio" Bosnu, Alija nije imao ovlasti da takvo sto potpise, jer nije cak bio ni predstavnik Bosnjaka, a kamoli drzave. S druge strane potpisi ona dva bolesna zlocinca iz Beograda i Zagreba na k'o fol "ustav BiH", pa to je smijesno, da nije zalosno.
De malo racionalnije razmišljaj, pa ćeš vidjeti da je previše slučajnosti i pogrešnih poteza.
Znači, Alija zna već u martu 1991. godine da Milošević i Tuđman dijele BiH, s tim da postoje indicije da je taj plan otvoreno inicirao Tuđman. Kiro Gligorov govori Aliji, da je spreman da ostane i Makedonija u Jugoslaviji, ako ostane i BiH, jer će to stvoriti kakvu takvu ravotežu. Filipović govori Aliji, Miloševiću ponudi više, i Tuđman otpada.
A šta radi Alija:
1. Anti Markoviću odgovara da ne vjeruje da Slobo i Franjo dijele BiH, i da se to ne iznosi na sjednicu SIV, da se ne talasa javnost.
2. S Kirom Gligorovim pravi treću viziju Jugoslavije - asimetričnu federaciju i predlaže je, a nakon što je odbiju Tuđman i Milošević, sav u nevjerici, govori notornu laž da se Tuđman i Milošević ne mogu dogovoriti ni oko čega, a kamo li podjele BiH.
3. Filipovića i Zulfikarpašića šalje u Beograd, gdje oni postižu dogovor s Miloševićem, da BiH ostaje sa postojećim stepenom državnosti u Jugoslaviji, da se Karadžić uklanja sa scene, da BiH postaje jedinstvena vojna oblast sa generalom Bošnjakom (Muslimanom), da se raspušataju SAO-i, ali nakon što se vrate u Sarajevo, plan odbija jer ne može on pristati da se Karadžić kao njegov prijatelj i narodni lider tek tako ukloni, ni da se Hrvatima zabije nož u leđa.
Nakon toga SAO-i preuzimaju vlast širom BiH, a Alija govori: "Građanima BiH poručujem da rata neće biti". Potom slijedi Haška konferencija o Jugoslaviji, koja propada i tada mu je Gligorov rekao, imaš 10 dana da mi odgovoriš, jesi li za o da BiH ostane u Jugoslaviji zajedno s Makedonijom ili ne. Naravno odgovori nije bio ni da ni ne, nego ne znam, sačekajmo razvoj situacije. Međutim Makedonija više nije htjela čekati i proglasila je nezavisnost krajem septembra 1991. i taj plan je otpao. Zatim slijedi Skupština BiH 15.10. sa jednom tačkom dnevnog reda - "Deklaracija o afirmaciji suverenosti BiH" gdje Karadžić iznio prijetnje, da bez saglasnosti srpskog naroda i SDS-a kao njegovog predstavnika, ovdje izbija rat i da će ako izbije rat, BiH otiči u pakao, a muslimanski narod u nestanak. Deklaracija je donjeta, nakon amandmana opozicije, a SDS je demonstrativno napustio Skupštinu i proglasio srpsku narodnu skupštinu BiH. Nakon toga su u Sarajevo doletjeli Evropljani i pokušavali su načiniti kakav takav dogovor, da se izbjegne rat. Bez ikakvog uspijeha, ali su u Sarajevu uspostavili primirje između Hrvatske i srpske strane u Hrvatskoj, sa granicama koje su od januara 1992. do Blijeska i Oluje ostale u manje više istom stanju. Potom slijedi Skupština o referendum, gdje došao Karadžić i ponudio plan, SDS će prihvatiti referendum, ako se prije njega decentralizira BiH, što su podržali Abdić, Čengić, Filipović, pa i Duraković. Međutim HDZ je tada odigrao najprljaviju igru, jer je došao sa pitanjem, parafraziram "da li se za to da BiH bude suverena država tri naroda i njihovih nacionalnih zajednica". Međutim kada je vidio reakciju nekih tadašnjih bošnjačkih predstavnika, povukao je prijedlog i glasao za prijedlog SDA. I tada su uslijedili novi pregovori u Lisabonu i u Konaku, i taman kada je iz Lisabona javljeno da je potpisan dogovor koji će osigurati mir, Alija na pritisak mogu slobodno reči Irfana Ajanovića i Omera Behmena, povlači potpis. Jer su Amerikanci obečali pošto je došao novi svjetski poredak, da će braniti RBiH i da nema potrebe ići na decentralizaciju. Onda je došao referendum, barikade, napetosti, ubistva i ponovo su poslati u Lisabon. I opet ništa, ali prema izjavama Sefera Halilovića dešava se to da je Aliji javljeno da na povratku 2. maja ne slijeće na aerodrom jer je pod kontrolom JNA, on odbija savjet i slijeće u Sarajevo, te tim postupkom postaje moneta za deblokiranje JNA iz Sarajeva i pomjeranje oružja i MTS na teritoriju pod već srpskom kontrolom. I ode vojska Mladiću na zapovjed. A Alija nam turi Platformu sa novom floskulom "konstitutivni narod", koja do dan danas traje. Propadoše poslije pregovori u Ženevi, pa Wens-Ovenov plan, pa Oven-Stoltenbergov plan gdje treba skinuti kapu Filipoviću i Durakoviću koji su na Bošnjačkom saboru spriječili Aliju da prihvati uniju tri republike i posebni područejm grada Sarajeva. Nakon toga slijedi izdaja republičkih principa i uvođenje bošnjačko-muslimanskog nacionalnog principa. Što je Amerika brže bolje preduhitrila sa Washingtonskom suporazumom i kroz preveliku decentralizaciju samnjila političku moć Bošnjaka putem Federacije, a kasnije je uduplala sa RS u Daytonu. I opet slušamo bajke o dedi Aliji i čekamo da se drugi promjene i demontiraju Ustav koji su nam donjeli.