Forum Klix.ba

... Vozimo polako, kolona napregledna, u susret niti jednog auta. Nemamo pojma gdje cemo stici. Sjecam se da sam pitala mamu sta se desilo da tata onako reaguje odjednom da idemo. Isprica ona meni kako cijelu noc nije spavao, budio i nju par puta da je pita sta misli o odlasku, gledao na TV-u da su pustili zene i djecu da izadju iz grada. A onda ujutro kad su mu se na vratima ukazali kumovi, znojni, uplakani, istraumirani...puko mu film, odmah otisao da vas probudi i tad je odlucio da mi moramo otici. Pitam tetuS kako su dosli do nas, zena se opet rasplaka, ja usutih i nikad, ni dan danas, ne znam sta je bilo! U toj, nazovi prici a ustvari razbijanju straha, stigosmo do, e jbg nikad nisam sigurna sta je Kobiljaca a sta Kobilja glava.... mislim ovo drugo da je naziv onog uspona prema Kiseljaku. Uspori kolona, skontam ja uzbrdica, zene za volanima svakakvih auta, ihhhh necemo mi do Kiseljaka ovako do ponoci. Dodje red i na mene da se pocnem penjati uz uzbrdicu, naravno sve u prvoj malo sa gasom malo sa kvacilom, gledam temperatura motora ok. Razmisljam koji bi baksuzi bili sad da nam prokuha auto. Ma nisam ni zavrsila misao vidim iza rodica blica, satra se jadna da mi skrene paznju! E pa stvarno smo baksuzi!!!. Stanem, ugasim auto, rucna, kazem mojima da ne izlaze, odem do nje, provirim kroz prozor na tabli crveno sija li sija. Gasi sve otvori haubu, uzas, vrelina naopako, ne mozes ni gledati a ne nesto dotaci ispod haube. Pita ona sta cu sad, nista, rekoh, sjedi i suti dok se malo ne ohladi. Stojimo tako pored auta, obilaze nas, neki nas nesto tugaljivo gledaju, neki ko ljuti sto smo zaustavili kolonu pa moraju obilaziti, ne obaziremo se previse. Stade neka zena iza nas izadje iz auta, pita moze li sta pomoci... naravno da mozete, odvrnite nam vreli poklopac od hladnjaka, kazem ja u sali naravno, kad zena u gepek, nekakve radne one zidarske rukavice navuce, otvori poklopac, jos donese vode i sto je i ona imala u autu, strava sokirani ostasmo, zahvaljujuci joj dok nas je obilazila. Ohladilo se sve, sad i kolona malo brze ide, nismo vise imali problema sa autima, do Kiseljaka stigosmo super. Pred ulaz u Kiseljak opet kolona uspori, opet milimo ko kornjace. Nailazimo na spalir ljudi koji dodaju hranu, vodu...sve se ubacuje kroz prozore, niko se ne zaustavlja. Nam kroz siber ubacise neki keks i sok. Mama nije htjela otvarati prozor jer mi imamo hrane dovoljno, pa neka dobiju iza nas oni sto nemaju! Snimim zena stoji sama ispred neke kuce i mase rukama, kao pravda se da nema sta da nam da. Kazem mami da otvori prozor, stanem pored zene i pitam je da li zna gdje bi mogli nekakav toalet naci. "Hajde ovamo" skloni se sa ceste pokazujuci rukom da udjem ispred garaze. Stadosmo tu, uvede nas u kucu i u prizemlju i na spratu nam dozvoli da odemo u WC. Ah moje radosti, izmedju ostalog oprah ruke, ljudi, nakon toliko dana....sreci nema kraja! Obavismo to, ponovo se ukljucismo u kolonu, i opet pomalo, kako nam dobra tete rece, prema Travniku. Sad kad razmisljam o tome, nevjerovatno kako se ne sjecam nicega osim onog sto sam mogla vidjeti u retrovizoru... sestrinog pogleda u prazno, kceriM i sinaD kako spavaju naslonjeni jedno na drugo, tihih suza teteS i farova crvenog Golfa koji je vozila rodica iza mene. Kao san, kao da se nije stvarno dogodilo. Trgnuh se tek kad ugledah svjetla nekakvog grada, Travnik... stigosmo, ali sta sad, noc je uveliko! Stade kolona i pridje autu covjek sa kisobranom, padala kisa kao iz kabla. "Dobro vece, skrenite ovdje lijevo, cekam vas ispred ulaza, spavat cete kod mene! Spavati, ko je spominjao da cemo igdje spavati, al hajd, da vidimo sta ce biti. Stanemo na parking, on donese jos dva kisobrana, okrenem se okolo vidim masa auta sa onim papirima na sajbama, skontam nismo sami, dobro je.

O tome kako nas je covjek primio sam pisala ranije, pa se necu ponavljati. A i dosta za veceras !!!
I opet, hvala na paznji i ako zelite nastavak, recite!
Laku noc

Mozda bi mogli otvoriti temu "Zivot izbjeglica", pa kad nam ovako naidju kojekakvi dijelovi zivota za koje smo mislili da smo ih zaboravili, da imamo s nekim podijeliti!

ja se od ilidze do travnike nicega ne sjecam
cesto se sjetim tog ubacivanja hrane kroz prozor i kako sam pomislila jebo te ovi imaju sve

Predpostavka, ako nisi imala dovoljno godina da sjedis za volanom, onda si vjerovatno ili spavala ili razmisljala o necem drugom, kao moja sestra.

imala sam 12 godina

Sjecas li se jos necega, osim sto si vec napisala?

@bebeSa
Svaka čast na detaljnom opisu i nastavi pisati.

pa na ilidzi svega.......ustvari kretanje ispred PTT-a pa smo dosli cini mi se do mosta na stupu pa su pucali pa smo se vratili pa opet krenuli ali ne znam da li isti dan ili sutra..........na ilidzi bili parkirani kod semafora na kojem nije radilo zeleno svjetlo i cetnik pored nas ko ninĐŽa samo mu oci virile..........mama tiho slusala radio u autu i zakljucala nas kazu idemo pa se sve u koloni uzjebe pa krenemo metar pa stanemo i tako 100 puta i onda kazu napolje iz auta idete u salu........mama tada ugleda radnog kolegu gluho bilo na avet je licio hahahhaha i kaze on hajde sa mnom do firme da ti dam hrane i cigara (radili zajedno u maloj aleji do rata) i moja mama ode a nas ostavila u autu i cuvala na zena koja je bila u autu iza nas.......dosla je nakon pola sata i donijela hejbet cigara i ribe u konzervi........onda je rekla idem jos na jedno mjesto a vi mir u autu i otisla.......
e sad u toj sali majko mila ko u kokosinjcu i zalegli na kraju vidimo nema nigdje ici..........sutra ujutru kazu mozete po hljeb po dvoje u kolonu i vojnik vodi i mama ostavi brata sa tetom gore spomenutom a mene povede..........isli smo do radnje one gdje fontana bila a na raskrsnici tenk i oni okolo.......eh kupili hljeb i umjesto da idemo s kolonom u salu mama strugne sa mnom preko ceste u zgradu i kod jaranice svrati (tamo je bila dan ranije tj. isla da vidi da li je ta M*****a jos tu) i zena nam strpa deke i hranu i mi nazad u buharu eh u neko doba krenuli i sjecam se dolaska u travnik ........ne znam gdje smo spavali ali sjecam se onog habanja do posusja i krpljenja za benzin ..........e u posusju gozba primio nas covjek i rekao ko u svojoj kuci se osjecajte a dok ste tu kaze ja cu vam nabaviti benzin i tako i bi hvo dao benzin i mi sutradan prema splitu .........dosli u stobrec i odmah na trajekt za rijeku pa nakon 7 dana za dzakovo pa nakon 30 dana ............ma isto cirkus putujuci ........
sjecam se kisnog i ruznog vremena pri silasku s neke planine i vidjela sam neko jezero i vojska sa strane koja pokusava da usmjeri kolonu i vidjela sam da su pomagali svima
bas sam nadrobila

Ja sad ne znam tacno jer se vise ne sjecam, pa pitam, jesu li sa ovog konvoja skinuli trojicu vozaca GRAS-a koji su kasnije ubijeni, ili je to bilo kasnije na "plavom putu"?

@bebeSa... hvala na ovom opisu.. gledala sam to na tv (ne znam odakle mi struja ), bili smo zabrinuti za vas, cijeli grad (ja se nikada ne bih usudila preći preko te teritorije u to vrijeme), ovo mi je prvi put da čujem detalje (nitko moj nije bio u tom konvoju). Gdje sad živiš?

Hvala vama sto ste citali. Mislila sam da bi jos neko mogao napisati svoje dozivljaje iz tih dana, da ne ispadne samo ja pisem, nisam sama bila tamo! Sada sam u Sarajevu, moji su se vratili '94 a ja sa djecom '96.

@djecak, jesi ti bio tih dana na Ilidzi? Ja se ne sjecam, tj. neznam ni za jedan takav incident... ali jesu pregledali dokumente starijih muskaraca pa je moguce da su nekoga i izdvojili iz konvoja. Zao mi je ako je bilo tako kako si napisao.

bebeSa wrote:Hvala vama sto ste citali. Mislila sam da bi jos neko mogao napisati svoje dozivljaje iz tih dana, da ne ispadne samo ja pisem, nisam sama bila tamo! Sada sam u Sarajevu, moji su se vratili '94 a ja sa djecom '96.

Bilo je zadovoljstvo čitati te. Gdje je završio golf?

Neces vjerovati kad procitas.... u nastavku slijedi putovanje od Travnika do krajnjeg odredista i time cu i zavrsiti. Mislim Golfom!

Čamim čekajući

bebeSa wrote:@djecak, jesi ti bio tih dana na Ilidzi? Ja se ne sjecam, tj. neznam ni za jedan takav incident... ali jesu pregledali dokumente starijih muskaraca pa je moguce da su nekoga i izdvojili iz konvoja. Zao mi je ako je bilo tako kako si napisao.

Ne, nisam, ja sam dosta kasnije, preko piste

Nego, jedan mamin poznanik je na Ilidzi skinut sa busa, bio je vozac, trojica su odvedeni jer su ih prepoznali neki ljudi. Ali ne sjecam se vise kada je to tacno bilo, znam da je bilo na Ilidzi ali ne znam jel to ovaj konvoj djecije ambasade ili kasnije kad su otvoreni plavi putevi.

Ovaj je ima neku svadju pred sami rat ili pocetkom rata, posvadjao se sa nekim kolegom Srbinom na nacionalnoj osnovi, i na njegovu nesrecu prepoznaju ga prijeratne kolege koji su tada bili u srpskoj vojsci i skinu ga sa busa. Sva trojica su ubijeni.

Mislim da su svi pred rat radili u GRAS-u.

Kako napisah ranije, u Novom Travniku nas primio covjek kojem nisam zapamtila ime, ujutro nas lijepo otpremio ispratio kao najrodjenije. Meni par savjeta sto se tice auta, gdje da naspem gorivo, obavezno da provjerim gume pa i rezervnu jer je veliki dio puta makadam, ubacio u drugi auto kanister 5l vode, za slucaj da opet prokuha, pregledao nam ulje... elem, legenda. Pustili rodicu i mene da spavamo u spavacoj sobi, da odmorimo, naspavamo se...nas dvije cumurale cijelu noc, tek pred jutro malo otkunjale. Nismo to, naravno, nikome smjele reci! I da, popih u Travniku kafu prvu nakon tih 3 dana, uh nikad je necu zaboraviti!!! Znate kako u nasem narodu kazu trudnice zahtjevne, traze svasta, zele ovo ono... e pa dok nisam popila tu kafu, nisam ni znala koliko sam je zeljela !!!
Obavili sve na pumpi, prikljucili se koloni i dobili obavijest da se drzimo u koloni jer se nece moci preci granica. Kako i do tad, slijepo slusam upute, razmisljam o rodici i bebama u autu, kako ce ako se ne bude moglo stajati i izdvajati iz kolone? Jedva nagovorimo tetuS da pusti sinaD da predje u auto kod rodice, da ima vise mjesta. Pristade zena, jadna sta ce, vise nije ni ona smjela ni zamisliti koji put nas ceka a oni nazad stisnuti! Dok cekamo polazak, ljudi komentarisu kakv je put, da moramo svi u Split, reorganizuju se, prebacuju iz auta u auto... Vidim jedna teta uplakana stoji pored auta, pitam sta se desilo, mozemo li pomoci... Kaze ona ja ne mogu dalje, nemam snage sjesti za volan, nisam sposobna ni za sta... depresija teska. Provirim, u autu joj troje djece. Okrenem se i snimim neka zena, sredjena do bola, kao da je na bal posla, stoji nezainteresovano pored praznog auta. Pridjem i pitam je ko putuje s njom, kaze sreco niko, sama sam i ovo nije moje auto. Zamolim je da podje sa mnom do tete sa djecom, usput joj objasnim da bi joj dobro doslo drustvo... uglavnom udje teta kod njih u auto i ostavih ih obje nasmijane. Nemam pojma kako je dosla do tamo sama Krene kolona iz Travnika. Dobar dio puta cesta super. Razmisljam ja, super, jos malo makadama i Split! E jes' al malo sutra. Kad smo krocili na makadam... nema rijeci koje bi to opisale. Prvi dio i nekako, nasut nekim kamenom, pjeskom ili nesto slicno, a onaj dio uzbrdo kroz nekakvu sumu, pa na onoj ravnici blato do koljena od kise koja je lila cijelu noc. Ako je neko slucajno zaustavio auto tu je i ostao dok ga neko dobro ne pogura. Da sam zastala kod svakog auta u blatu, ne bi dosli do Splita ni za dva dana. Pravo mi zao bilo ljudi u tim situacijama. Sva sreca bilo neke vojske, kako neko napisa, vjerovatno HVO i oni su pomagali. Sjecam se da sam svako malo usput dovikivala vojniku pored "ceste" da je neko iza ostao u defektu. Moj brat, legenda mala (tada, sada velika), bio mi je duple oci, vidio je sve okolo sto ja nisam. Hiljadu pitanja, naspavalo se dijete, a ja niti jedan odgovor. Naravno zbunjen kako velika seka nema pojma, nasmije nas svaki put pokusajem odgovora. Npr. ko je onaj ciko pored ceste sto lici na vojnika! Na moje nemam pojma, odgovara sam sebi: Sigurno nije iz Sarajeva! Vozimo se beskrajno dugo, rekao meni ciko i koliko kilometara ima makadama, i tad mi padne na pamet da sam trebala zapisati kilometrazu da bar imam pojma koliko smo presli, ali nisam, pa nikako da skontam dokle smo, gdje smo, koliko jos! U neka doba su me poceli zezati: "Ima li jos puno, veliki Strumfe?" E jos jedan bratov biser, kad je vidio jezero, skoci sa sjedista: Eno ga, more, stigli smo! Pogleda me mama kao i ona pomislila isto, ja kazem nema sanse... Koliko smo se do sad penjali toliko moramo i sici da bi mozda ugledali more, a onda jos toliko se voziti do Splita! Budala, sta pricam, sjeb.. ih sve u autu. Nije vise bilo ni smijeha ni sala do Imockog... pravo mi krivo bilo! Dokopasmo se ponovo normalne ceste... Imocki. Opet spalir ljudi kao u Kiseljaku! Da prekinem sutnju, poceh pricati kako imam skolsku kolegicu koja je odavde i kako mi je zao sto sad samo prolazimo tuda, nisam ni zavrsila recenicu kad zenska mi se bukvalno baca ha haubu...Jbt, srce mi stalo, kontam, ubih nekoga... Stanem, rodica za malo da me udari, zenska puze preko haube do mojih vrata, fiksira me pogledom...Marijana, to je sve sto sam uspjela da progovorim! Ona prepoznala tablice na Golfu !!! Suze, smijeh, milion pitanja bez odgovora. Ne da ona ni reci da necemo kod nje, svi na veceru sutra cete dalje... Jedva je ubjedih da cemo se cuti, ima nas 11 nema sanse da izadjemo iz kolone... Dozva ona mamu, zena donese punu kesu voca, nabrzinu mi zapisa broj telefona i jedva me pusti da se vratim u auto. Kolona se vec razrjedila, ali kao sad smo na sigurnom, nema veze, imamo onaj papir (ni danas nisam sigurna sta je na njemu pisalo) da smo dio konvoja. Mrak je vec, nisam sigurna koliko sati. Svratimo na benzisku da tetaS nazove muzevu ujnu u Makarskoj, jer smo putem dogovorili da idemo kod nje. Dok smo mi dosuli gorivo, vraca se zena sva uplakana, ne idemo kod njih. U Makarskoj policijski sat, zamracenje, prijeti opasnost napad s mora, vrati nas u Sarajevo.... svasta nesto ona naprica, rasplakase se i ostale zenske, a ja popi... cuj "vrati nas u Sarajevo!!!" Sjedajte u auto, idemo dalje i da nisam cula rijeci vise! Slom zivaca, mislim da je to jedini put u zivotu da sam povisila ton na starije. Poslije sam se izvinjavala, a oni mene velicali jer sam ispravno postupila! Prilazimo granici, nekoliko policajaca stoje sa strane, jedan nas zaustavlja. Otvorim prozor, veoma pristojan mladic pita: Kako ste putovali, je li sve u redu, pregleda baterijom po autu, dodajem mu ja dokumente, nece ni da ih uzme, sretno vam!!! Prodjem ja, polako vozim da ne uteknem rodici. Gledam u retrovizor, njenom autu prilaze jos dvojica, blica ona opet ko luda. Stanem, izadjem iz auta, ona dvojica vec sinaD izvukli iz auta. Potrcim do njih, pitam u cemu je problem, kad onaj ljubazni kaze: Momak nema dokumente !!! E koji sam ja kloc ne dati djetetu pasos prije granice...trke nazad do svog auta, tetaS opet naravno place, a ja uzimam pasos i nosim ga gore njima... Uh, olaksanja kad su shvatili da je maloljetan. Pustise nas, naravno, bez problema vise ikakvih nastavimo put. Stignemo u Split iza ponoci! Poslazu nas u auto kamp, istjeram sve iz auta, pruzim sjediste i SOVA !!! Juto, popis "izbjeglica", neki dobri ljudi nose kafu u termos bocama. Naravno, meni kafu, a mama i tetaS daju podatke! Popisase nas, onako na krilu jos papiri, kad zenska rece: E sad nam jos samo recite, gdje idete odavde... u Tursku ili u Italiju? Mama i tetaS . kaze sestra: u Makarsku! E ne moze, mi vise ne primamo izbjeglice iz Bosne. Ove dvije opet suze, upitam ja mozemo li javiti kasnije dok se malo dozovemo, saberemo. Kaze zena: Nema problema. Kazem ja mojima ukrcavajte se u auto i razgledam okolo. Nemam pojma kuda sam usla, kuda se izlazi, kako cu smugnuti neprimjeceno? Prilazi mi rodica kaze: Po onu zenu i djecu dosao rodjak. Ja joj samo pokazem da ide u auto, ispijam kafu i spazim podignutu nekakvu rampu. Kad su se nagurali svi u famoznog Golfa, tad je licio na torbu Super Bilija (ko se sjeca crtanog, znat ce o cemu pricam), sjednem i ja, strgnem onaj famozni papir sa sajbe, upalim i pravac rampa. Sva sreca niko nas ne zaustavi! Na glavnoj cesti, prati znak Makarska i suti, pomislih u sebi i po gasu!!! U autu tajac, nemogu da disu a ne da pricaju! Stigosmo do raskrsnice one ispred Baske vode polja ili cega vec, policija: Dobar dan, kuda vi? -U Makarsku! -Kod koga? Dam ja ime i prezime zene, dok je pregledao vozacku i saobracajnu. -Dobro, samo ima vas previse u autu! - Ovako smo upravo dosli iz Sarajeva!!! Pogleda me covjek tuzno, vrati dokumente i rece: Sretno! E u dvoristu doticne ujne, kad je pocelo iskrcavanje, komsije mislile dosao kruzer!!!
Spavala sam u komadu taj cijeli dan, noc i sutra do podne. Popustili zivci! Ostalo vec vise nema veze sa ovom temom! Mozda na nekoj drugoj temi u neko drugo vrijeme. Toliko od mene, hvala na paznji!

Kasnije su nam ukrali Golfa !!!

Pitanja!?

Koji sam ja sretnik, tek sad skontah, pa ne izadjoh sa tim konvojem.

tacno kako si napisala i moja je mama htjela pobjeci iz stobreca hahahah u podgoru kod prijatelja ali upoznala jednu Belmu i zajedno otisli u Rijeku

ja bih zaista voljela znati kojim smo putem isli i koje je jezero u pitanju..........dobro sam zapamtila put i krivine, blato i kisu i ono zaglavljivanje

Vjerovatno se radi o planini Rostovo koja je između Bugojna i Novog Travnika, dakle po izlasku iz Novog, zatim je Makljen i Prozor i Ramsko jezero. Pretpostavljam da je taj put

i meni se cini ma to je bio uzas jedan kad se krenulo nizbrdo
i sto forumasica iznad opisa dosta nas je islo iz auta u auto zbog prostora pa je dolazilo i do toga da se pogube
djeca pa je u stobrecu bila tabla sa imenima

Ne znam sta su vama govorili, ali nama su rekli da se ide za Split i da je sve organizovano, dakle cekaju izbjeglice da dodju i bice smjesteni u nekakve "hotele", uglavnom neki tip smjestaja.

Hehe, zvucalo previse dobro i tako je i bilo.
Istresli nas na neku pijacu/parking, nikok zivog nismo znali u Splitu. Dobrodosli i svako svom putu.
Prstom pokazase na nekoliko autobusa i rekose, ko hoce u Tursku nek udje u ove autobuse
Niko nije mislio da ce rat tako dugo nastaviti, kakva crna turska.

Na srecu, jedna od porodica iz konvoja imala poznanike u Splitu pa su nam oni pomogli sa smjestajem u pocetku inace bi morao prodavati moje lijepo tijelo bogatim tetama

KatarinaKosaca wrote:Vjerovatno se radi o planini Rostovo koja je između Bugojna i Novog Travnika, dakle po izlasku iz Novog, zatim je Makljen i Prozor i Ramsko jezero. Pretpostavljam da je taj put

Ma jok, isli su iz Novog preko Pavlovice do Gornjeg Vakufa, a onda preko Makljena, Prozor...
Kako god, tri dana patnje i onda realtivno rahat. Zali boze klinaca sto ostadose u okruzenju citav rat, ovi
su dobro prosli.

vjesticanametli wrote:pa na ilidzi svega.......ustvari kretanje ispred PTT-a pa smo dosli cini mi se do mosta na stupu pa su pucali pa smo se vratili pa opet krenuli ali ne znam da li isti dan ili sutra..........na ilidzi bili parkirani kod semafora na kojem nije radilo zeleno svjetlo i cetnik pored nas ko ninĐŽa samo mu oci virile..........mama tiho slusala radio u autu i zakljucala nas kazu idemo pa se sve u koloni uzjebe pa krenemo metar pa stanemo i tako 100 puta i onda kazu napolje iz auta idete u salu........mama tada ugleda radnog kolegu gluho bilo na avet je licio hahahhaha i kaze on hajde sa mnom do firme da ti dam hrane i cigara (radili zajedno u maloj aleji do rata) i moja mama ode a nas ostavila u autu i cuvala na zena koja je bila u autu iza nas.......dosla je nakon pola sata i donijela hejbet cigara i ribe u konzervi........onda je rekla idem jos na jedno mjesto a vi mir u autu i otisla.......
e sad u toj sali majko mila ko u kokosinjcu i zalegli na kraju vidimo nema nigdje ici..........sutra ujutru kazu mozete po hljeb po dvoje u kolonu i vojnik vodi i mama ostavi brata sa tetom gore spomenutom a mene povede..........isli smo do radnje one gdje fontana bila a na raskrsnici tenk i oni okolo.......eh kupili hljeb i umjesto da idemo s kolonom u salu mama strugne sa mnom preko ceste u zgradu i kod jaranice svrati (tamo je bila dan ranije tj. isla da vidi da li je ta M*****a jos tu) i zena nam strpa deke i hranu i mi nazad u buharu eh u neko doba krenuli i sjecam se dolaska u travnik ........ne znam gdje smo spavali ali sjecam se onog habanja do posusja i krpljenja za benzin ..........e u posusju gozba primio nas covjek i rekao ko u svojoj kuci se osjecajte a dok ste tu kaze ja cu vam nabaviti benzin i tako i bi hvo dao benzin i mi sutradan prema splitu .........dosli u stobrec i odmah na trajekt za rijeku pa nakon 7 dana za dzakovo pa nakon 30 dana ............ma isto cirkus putujuci ........
sjecam se kisnog i ruznog vremena pri silasku s neke planine i vidjela sam neko jezero i vojska sa strane koja pokusava da usmjeri kolonu i vidjela sam da su pomagali svima
bas sam nadrobila

vidiš kako se čovjek ( dijete)nekih detalja ne sjeća,kad ti reče dasi gledala semafor da zeleno nije radilo i ja se sjetih ,i kako je život čudo ,da sad pišemo mi koji smo bili u 5 metara na istom mjestu, mi smo stali neposredno pred semafor i sa desne strane (što je tebi bilo zaklonjeno) izmjenjivale su se sve 3 boje.što je jedino davalo neku toplinu u mraku i tami i neizvesnosti, uz ovaj tvoj tekst meni se vratilo sjećanje da je oko busa bilo malih auta što mi se totalno "izbrisalo u zaborav. Jezero se zove Vransko između Jablanice i Posušja. Jedno selo se zvalo Sovići izna neke kotline na visini oko 50-60 metara pozz.