cyprus wrote:Umjereno težiti, u skladu sa vremenom i ljudskom svijesti... Radikalne težnje dovode do kontraprodukta...fake believer wrote:Razumne zivotinje. Zato i moraju teziti (k) utopiji, da bi postigli najvise i najbolje sto se moze
Ovakav sigurno nije...FFC wrote:cyprus wrote:Umjereno težiti, u skladu sa vremenom i ljudskom svijesti... Radikalne težnje dovode do kontraprodukta...fake believer wrote:Razumne zivotinje. Zato i moraju teziti (k) utopiji, da bi postigli najvise i najbolje sto se moze
najveća je utopija današnjice misliti kako je kapitalizam održiv.
Sve je moguće modifikovati...fake believer wrote:Kao da drugaciji moze biti...
To da, svakako..."Ali ne radi se o tome da se svijet razlicito tumaci, nego da se izmiijeni"cyprus wrote:Sve je moguće modifikovati...fake believer wrote:Kao da drugaciji moze biti...
modifikovao, nemodifikovao neka su rjesenje van dometa kapitalizma. posebno bez da se gazi ovo malo demokratije sto je ostalo u svijetu.cyprus wrote:Sve je moguće modifikovati...fake believer wrote:Kao da drugaciji moze biti...
cyprus wrote:Isto tako, neka rješenja su i van dometa komunizma...
Ne govorim o 20. vijeku, ne mislim na komunizam iz 20. vijeka... Mislim na taj idealni komunizam, kojem svi navodno istinski ljevičari teže... Smatraš li da taj sistem ima odgovor na sve?FFC wrote:cyprus wrote:Isto tako, neka rješenja su i van dometa komunizma...
po milijarditi put. biti ljevicar ne znaci uvijek i samo vracati se rjesenjima iz 20 vijeka. nauci uopste sta je to komunizam.
rjesenja od prije 40 godina su propala "komunizam" iz 20 vijeka je propao. al to ne znaci da je ljevica izgubila smisao. jedino ljevica postavlja relevatna pitanja.
Priča o ljevici i desnici ima smisla u društvima koja stvaraju viškove koje ljevičarske i desničarske vlade različito usmjeravaju ili preraspodjeljuju.U državama koje su siromašne ili koje uglavnom ovise o pomoći međunarodnih finasijskih institucija ili zaduženjima,sve vlade bez obzira kako se deklarirale vode iste politiku jer se nešto čega nema ne može ni preraspodijeliti.FFC wrote:cyprus wrote:Isto tako, neka rješenja su i van dometa komunizma...
po milijarditi put. biti ljevicar ne znaci uvijek i samo vracati se rjesenjima iz 20 vijeka. nauci uopste sta je to komunizam.
rjesenja od prije 40 godina su propala "komunizam" iz 20 vijeka je propao. al to ne znaci da je ljevica izgubila smisao. jedino ljevica postavlja relevatna pitanja.
Znaci ti nemas problem sa demokratijom i konceptom privatne svojine? Ne podrzavas centralizovanu ekonomiju?FFC wrote:rjesenja od prije 40 godina su propala "komunizam" iz 20 vijeka je propao. al to ne znaci da je ljevica izgubila smisao. jedino ljevica postavlja relevatna pitanja.
amazon wrote:Ne treba se pojavljivati, jer se pokazao kao los, trebamo teziti ka onom sto imaju u zapadnoj Evropi, to se pokazalo najbolje do sada. Treba samo religiju i ove tri nacionalisticke stranke nekako staviti na marginu drustva, sto je cini mi se utopija, kad se zna kako razmislja prosjecni Bosanac i Hercegovac..
Ako ga i bude, imaće nešto drugačije lice ...FFC wrote: Dakle, postoji li kapacitet u regiji za pravu kros-državnu i potpuno anacionalnu ljevicu kojoj su mrski svi domoljubni identiteti i sve zastave, osim crvene zastave radničke klase i borbe za pravedniju raspodjelu resursa i kapitala iz ruku nacionalnih feudalaca i klerofašista u ruke običnih građana?
kontekst krize, koji uključuje logiku kapitalističkog rasta, uništavanja životne sredine i iscrpljivanja resursa, pokreće i „krizu civilizacije“, koja je značajna kako za izglede kapitalističkog razvoja, tako i za izglede socijalizma u XXI veku. Ta tema je već privlačila pažnju javnosti tokom 1970-ih, s prvim studijama Rimskog kluba („Granice rasta“; „The Limits to Growth“). Jedna od vodećih ekoloških političara u SAD, Džejms Spet (James Speth)20, u zaključku svoje posle-dnje knjige, Kapitalizam i životna sredina (Capitalism and Environment), razvio je tezu da je „moderni kapitalizam uništio životnu sredinu – i to ne malo, već na način koji ugrožava planetu“. U „najbogatijim društvima kapitalizam više ne doprinosi ljudskom blagostanju“, a „kraj Hladnog rata otvara prostor za preispitivanje savremenog kapitalizma“ (navedeno u Foster 2009: 62/ 63). Tu vidimo ne samo da je kontekst krize nastao zbog rasta i ekološki destruktivnog otpada, već i da je početkom XXI veka postao još akutniji, zato što su troškovi bavljenja ekološkom krizom i posledicama ekonomskih i finansijskih kriza (uključujući i sve veću nezaposlenost i bedu) vrtoglavo porasli. U svetlu sve većeg državnog duga u metropolama, granice rasta, ali i granice kapaciteta države da kontroliše moderni kapitalizam postaju sve očiglednije. Tome treba dodati i svest o tome da se „doba nafte bliži kraju“. (Altvater 2005: 141 ff) Resurs bez kojeg se ne mogu zamisliti razvijene kapitalističke ekonomije postaje sve oskudniji.Njegova cena će nastaviti da raste, a obezbe-đivanje snabdevanja naftom nalazi se u centru „nacionalnih bezbednosnih strategija“. (Ibid. 152)
Ipak, taj problem se razrešava tako što se onaj kapitalizam čiji rast počiva na potrošnji fosilnih goriva, posebno nafte, kao i „doba fosilnih goriva“, bliži kraju. Sukobi oko „zelenog Nju Dila“ (Candeias 2009: 28 ff) već su jasno pokazali da se i u toj oblasti prelaska na ekološki oblik proizvodnje (kao odgovor na ekološku krizu i krizu rasta u razvijenim kapitalističkim ekonomijama) sudaraju oprečne strategije i interesi: s jedne strane, na profit usmerena strategija, koja seuglavnom zanima za nove investicione mogućnosti, nove tehnologije, organske proizvode itd; s druge strane, snage koje zagovaraju vezivanje novog oblika proizvodnje i potrošnje za aktivnu kontrolu od strane vlade, osnaživanje javnih investicija i infrastrukture, u celini usmerene na javnu, demokratski legitimisanu kontro-lu ekonomije, to jest na značajne intervencije u kapitalističkim vlasničkim odnosima, koje bi
kontrolu akumulacije pomoću tržišta i profitne stope zamenile demokratski kontrolisanim siste-mom društvenog i političkog planiranja.
5.Istorija XX veka sadrži kontradiktornu lekciju da ciljevi socijalizma – u smislu Opšte deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. – izgledaju, na prvi pogled, relativno „prosto“21, ali da je njihovo ostvarenje uvek zavisilo od veoma složenih
uslova i da je bilo plod žestokih klasnih borbi. Snaga utopije o pravednom društvu, u kojem ljudi žive solidarno i bez straha, biće u stanju da se održi u sukobu sa postojećim društvenim odnosima, koji nisu dorasli ovim vremenima. „Društvo ili društveni uslovi“, pišu Boltanski i Kjapelo (Boltanski/ Chiapello, 2003: 74), „mogu se definisati na osnovu prirode testova koje postavljaju, kao i sukobima koji mogu izbiti oko onih aspekata tog ispita koji imaju veze s pravdom“. Iako se još ranije uhvatio u koštac s porazima socijalizma u svetu krajem XX veka, Ralf Miliband je u svojoj poslednjoj knjizi, Socijalizam za doba sumnje (Ralph Miliband, Socialism for a Sceptical Age, 1994: 194), izrazio nadu da će se, u svetlu stalnih kontradikcija svetskog kapitalizma, u budućnosti pojaviti „ljudi koje će voditi vizija novog društvenog poretka, u kojem će demokratija, jednakost i saradnja – suštinske vrednosti socijalizma – formirati određujuća načela društvene organizacije.“ Tu nadu je zasnivao na činjenici da „većina ljudi živi u zemljama kojima vlada divlji kapitalizam, u kojima je socijalna sigurnost minimalna ili ne postoji, u kojima je pijaća voda luksuz nedostupan masama, a sanitarni uslovi zastrašujući, gde nezapo-slenost pogađa veliki deo stanovništva, gde veliki broj dece mora da radi već od šeste ili devete godine, gde je smrtnost dece izuzetno visoka, gde je dečja prostitucija svakodnevna pojava itd.“
Prema tome, socijalistički projekat, kao i društveni pokreti i organizacije koji kritikuju postojeće
uslove i nastoje da ih prevaziđu iz socijalističke perspektive, neće nestati iz agende za XXI vek, kao što su se njihovi neprijatelji ponadali u svojoj pobedničkoj euforiji tokom 1990-ih. Južnoamerički projekat „socijalizma XXI veka“ odavno je poprimio nezavisan profil. Kritika postojećih uslova – povezana s projektom solidarne ekonomije, pravednog društva i samoniklih demokratskih oblika samoupravljanja – artikulisana je u raznim pokretima i organizacijama, koje sebe često čak i ne nazivaju „socijalističkim“.22
U Manifestu (1848), Marks i Engels su nazivali
komunistima one ljude koji „razumeju ograničenja, slabosti i destruktivne tendencije kapitalističkog poretka, kao i bezbrojne ideološke maske i lažna opravdanja koje kapitalisti i njihove apologete (posebno u medijima) proizvode da bi održali svoju ekskluzivnu klasnu vladavinu.“ (Harvey 2010: 59) U XXI veku, to više nije stvar borbe oko naziva, koji je možda diskreditovan, već borbe za stratešku konsolidaciju različitih društvenih i političkih pokreta širom sveta, koji predstavljaju reakciju na „ekonomiju privatnog prisvajanja“ i njenu kritiku. „Kapitalizam se nikada neće sam ukinuti; on se mora okončati. Kapitalistička klasa se nikada neće dobrovoljno odreći svoje vlasti.
Ta klasa se mora razvlastiti.“ (Ibid. 260)
http://www.rosalux.rs/userfiles/files/P ... 0Deppe.pdf
Da bi se pojavio SOCIJAListički pokret treba se prvo javiti SOCIJAListička svijest.MuaDib wrote:Čekamo Komšića i njegovu partiju nadam se socijalističkog usmjerenja.
naravno da nemam problem sa demokratijom. imam problem sa onim sto se predstavlja kao demokratija ali to nije (recimo igrokaz koji se odrzava u americi, to je ko fol demokratija).Samir_01 wrote:Znaci ti nemas problem sa demokratijom i konceptom privatne svojine? Ne podrzavas centralizovanu ekonomiju?FFC wrote:rjesenja od prije 40 godina su propala "komunizam" iz 20 vijeka je propao. al to ne znaci da je ljevica izgubila smisao. jedino ljevica postavlja relevatna pitanja.
Ne slazem se... Ne moras bit pismen da bi shvatio sta znaci nepravda i da bi bio u stanju zauzet neki stav...antimobbing wrote:Da bi se pojavio SOCIJAListički pokret treba se prvo javiti SOCIJAListička svijest.MuaDib wrote:Čekamo Komšića i njegovu partiju nadam se socijalističkog usmjerenja.
Naš polupismeni narod ne zna uopće šta je SOCIJALizam i to poistovjećuju sa bivšim sistemom.
Bil Gates je prvo obučio ljude da rade na računaru, pa im to prodao.
Isto tako, našem narodu koji uporno glasa za jedne te iste multi-milionere buržuje i njima slične lažne socijalDEMONkrate koji uopće nemaju empatije i suosjećanja prema sirotinji već teže prema što većoj eksploataciji (moram ovo stalno ponavljati da se narod ne nada milosti od njih jer bogataši to u svome biću nemaju) treba prvo objasniti šta je to istinska SOCIJALdemokratija.
Sa polupismenim narodom se vrlo lako manipuliše, a sa nepismenom masom nema ni promjene.
Sasvim si u pravu, samo što svi mi kolektivno kao narod šutimo kao hijene čekajući nekog poput beskompromisnog i drskog Željka ili eventualno da Matija Gubac ustane iz groba, umjesto da se svi kao lavovi izborimo za svoja prava.nosara wrote: Ne slazem se... Ne moras bit pismen da bi shvatio sta znaci nepravda i da bi bio u stanju zauzet neki stav...
Lakse je kad se nema ni za osnovne potrebe, dakako... Tu lezi izvor ove letargije... Jos uvijek se ima...
Inace, dovoljan je samo jedan cist, beskompromisan, drzak, kome je obican svijet naklonjen... Par takvih je vec luksuz... A mislim da mi imamo par takvih, samo je pitanje njihovih zivotnih prioriteta...
Jos jedna stvar, ova klero-naci bagra vlada uz kurvanjsku manipulaciju nekim elementima socijalne drzave... To je jos jedan klip u motor koji treba da pokrene promjene... a tu se opet vracamo na ono da se jos "ima"...
Nemam uopće problem sa kapitalizmom ali imam sa činjenicom da ćemo za pet do deset godina svi raditi u privatnim korporacijama i firmama naših političara koje su kupili novcem (ne)legalno otuđenim od nas građana i naše države. Naravno rintat ćemo u njihovim fabrikama od jutra do mraka, ukoliko ne bude USKOK-a kao u Hrvatskoj. Ustvari već rintamo za njih i njihove crkavice, sve dok ne riknemo …BENsa wrote:Ja imam problem s demokratijom, ali s buržoaskom demokratijom. Nemam problem s privatnom svojinom, imam problem s privatnim preduzetništvom, ovim korporativizmom. Preduzetništvom gdje su korporacije davno nadjačale države. Gdje nekoliko korporacija čini tržište. To je posljedica konkurentskog sistema na kojem je zasnovano tržište. Konkurencija jednostavno stvara monopol, velika riba jede malu ribu. Tako i u kapitalizmu. Jača kompanija nadjača slabiju. Jača, moćnija kompanija ima mnogo veći utjecaj na regulaciju tržišta nego manja, slabija. Uslijed takve situacije slabiji ne može opstati na tržištu. Tako samo ostaju oni najjači, slikovito rečeno. Dokaz za to su korporacije koje su pokupovale sve manje kompanije. Usput da istaknem ovu činjenicu, "Shell" ili "British Petroleum", ne znam tačno, imaju veći godišnji profit nego što je to budžet svih afričkih država zajedno. To je taj apsurd kapitalizma koji uporno bruji o konkurenciji.
Kapitalizam jeste bio produktivan kad je tek nastao. Kao i svaki ekonomski sistem što je to bio. Bio je produktivan dok je stvarao radna mjesta, dok se ostvarivao društveni progres. No, sad je on ušao u posljednju fazu svoje egzistencije. Grdno se varamo da posljednja faza znači i kraj kapitalizma. Ne. On se održaje ili bolje reći regenerira kroz ratove i krize. Primjer vam je trenutna ekonomska kriza. Kriza koja je uručila, hiljadama, milionima ljudi otkaz. Kriza koja je vrlo vješto ponovo izazvala pojavu nacionalizma, neonacizma i neofašizma, kako bi skrenula važnost sa suštinskih pitanja. Primjera za to je bezbroj. Kapitalizam je sam po sebi krizan. To su ciklične krize baš poput ove. Kapitalizam je sam sebi najveći neprijatelj, uništit će sam sebe.
Kakvi ljevičarski pokreti i slične ublehe i šupliranja o narodnom ustanku.. Svaki pametan čovjek treba da se ponaša u skladu sa franjevačkom parolom.."Ora et labora"..Moli se Bogu i radi...Toliko je jednostavno!