Putin je čisti Ivan Grozni
Nešto su kao mirni, no uvijek su uz svoju "braću" (zna se na koga aludiram) koja je izvršila agresiju na BiH. Njihova bolna tačka Bosfor. Mislim da i dan danas ne mogu spavati radi njega
Veliki edit
Vladavina cara Petra I Velikog ( 1682. – 1725. )
Poslije slabića Fjodora ( 1667. – 1682. ) vladala je kao regentkinja u ime oba malodobna cara Ivana i njegovog polubrata Petra najstarija Aleksejeva kćerka – Sofija. Petar je nominalno preuzeo vlast 1683. a aktivno tek 1694. Petrova strast za sve što je novo, donijeti će Rusiji dosljednu europeizaciju, koju je on bezobzirno provodio. Jedan politički potez koji je Rusija povukla 1686. a to je uključivanje u „ Svetu ligu “ protiv Osmanskog carstva, ispočetka im je donio samo neuspijehe.
Golicinovi su pohodi protiv Osmanskog carstva ( 1687., 1689. ) propali, a i sam Petrov pokušaj 1695. bio je odbijen. Međutim, već naredne ( 1696. ) Rusi osvajaju Azov uz pomoć žurno izgrađene male flote. Pristup Crnom moru, otvorio je ruskoj politici nove mogućnosti. Sam Petar je radio na tome.
Naime, on je 1697. / 98' god. putovao Europom u želji da prigrabi sebi saveznike za borbu protiv Osmanlija. Međutim, njegovo putovanje u diplomatskom smislu je doživjelo neuspijeh.
S obzirom na već pomenuti neuspijeh u pokušaju savezništva sa evropskim zemljama protiv Osmanskog carstva, Petar se okrenuo, protivšvedskoj politici i stupio u „ Nordijski rat “ ( 1700. – 1721. ) Početak rata je obilježio neuspio pokušaj osvajanja švedskog utvrđenja Narve ( 1700. ), opsjedanje tvrđave koja je Rusiju djelila od Baltičkog mora, trajalo je 2 mjeseca, ali zaostalost ruske ratne tehnike onemogućio je osvajanje iste.
Naime, švedski kralj Karlo XII, pošto je porazio Dance, i natjerao ih na mir u Travendalu ( 28.08. 1700. ), dobio je odriješene ruke za rat sa ruskom vojskom. U bitci kod Narve 30. Novembra 1700., Karlo XII je u roku od pola sata sa svojih 12.000 vojnika potukao rusku vojsku od 40.000, zarobivši mnogo plijena i svu rusku artiljeriju.
Vidjevši tehničku i vojnu nadmoć Šveđana u odnosu na njegovu vojsku, Petar je pokrenuo velike vojne reforme u Rusiji, a u cilju podizanja ratne vještine i tehnike ruske vojske na jedan veći, pa možemo reći i ravnopravan nivo sa Šveđanima.
Dok se Karlo XII borio sa Poljacima, Petar je sa reorganizovanom vojskom, ponovo otpočeo osvajanja na Pribaltiku. Na račun toga, on je zauzeo u vremenskom periodu od 1701. – 1704. više utvrđenja i gradove Drpt, Narv i Ivangorod.
Dok je Petar, koristeći se pogrešnom ocjenom Karla XII u pogledu njegove vojske uspješno vršio osvajanja na Baltiku, Karlo XII je vodio sa svojim glavnim snagama borbu u Poljskoj, a potom poručio : „ Neka naš susjed podiže gradove, a nama će pripasti čast da ih zauzmemo “. Nije ni slutio da je preuređena ruska vojska, dok je on ratovao u Poljskoj stekla bojno iskustvo i postala snažna i moćna.
Godine 1706. Karlo XII je potukao Poljskog kralja Augusta II, zauzeo Krakow i Warszavu i krenuo u unutrašnjost ruske teritorije. U početku je, Karlo izabrao direktni put za Moskvu preko Smolenska.
Uzimajući u obzir nadmoć protivnika, Petar je naredio povlačenje prema istoku, slabeći neprijatelja “ malim ratom “ tj. borbenim akcijama sitnih odreda. Također stanovništvo je krilo živežne namirnice, te stoku po šumama, čime su otežali opskrbljivanje hranom švedske vojske.
U septembru, 1708. Karlo XII je napao na Ukrajinu uz obećanje ukrajinskog hetmana Mazepa da će ga ovaj snadbjeti svime što Karlo bude tražio. Međutim, seljaci su se pobunili protiv tuđinskog osvajača. Hetman Mazepa je zbačen, te je pobjegao Šveđanima.Novi hetman, Ivan Skoropadski je doveo veliku vojsku Kozaka Petru.
Rusi su odnijeli prvu pobjedu nad Šveđanima kod sela Lesne. Šveđani su opsjeli tvrđavu Poltavu 1709.godine. Rusi su uspijeli da prodru do Poltave i pruže pomoć opsjednutoj tvrđavi, i u maju 1709.godine odnesu veliku pobjedu nad Šveđanima.
U bitci je zarobljeno 20.000 Šveđana, dok je ne velik dio konjice sa Karlom XII i hetmanom Mazepom umakao preko granice Osmanskog carstva. Bitka kod Poltave bila je težak udarac za vojničku slavu Švedske, čija je vojska u to vrijeme smatrana najboljom vojskom u Europi, a njen komadant Karlo XII, nepobjedivim.
Istovremeno je ruska pobjeda u bitci kod Poltave snažno podigla ugled Rusije, i ona je nakon ove pobjede stupila na međunarodnu političku scenu kao sila prvog reda, dok je Švedska to mjesto izgubila.
Sam Karlo XII, koji je poslije poraza kod Poltave pobjegao na teritoriju Osmanskog carstva, svim silama je nastojao da pridobije sultana na rat protiv Rusije, i u tome je na kraju i uspio. Osmansko carstvo je 1710.godine objavilo rat Rusiji i na nju pokrenulo ogromnu vojsku od 200.000 ljudi.
Petar je tada krenuo prema Dunavu s vojskom koja je brojala samo 40.000 ljudi, računajući da će mu tamo ukazati pomoć Poljaci, i da će se pobuniti i pridružiti mu se hrišćani koji su se nalazili pod Osmanskom vlašću i koji su mu to bili i obećali.
Ali kako od toga nije bilo ništa, nego ga je naprotiv, gospodar Vlaške izdao i prešao na stranu Osmanlija, jakoj osmanskoj vojsci je pošlo za rukom da na Prutu 1711.godine opkoli Petra i njegovu vojsku, čime ga je dovela u veoma težak položaj. U toj situaciji je Petar bio prisiljen da Osmanlijama ponudi mirovne pregovore.
Zahvaljujući mitu, neobaviještenosti o snagama kojima je Petar raspolagao, i ne pouzdanju u svoju vojsku, Osmanlije su prihvatile mirovni ugovor i zadovoljile se time da im se vrati Azov, poruše neka granična utvrđenja, i dopusti Karlu XII da se vrati u Švedsku, što je Petar, objeručke prihvatio.
Nakon toga se Petar okreće na Baltik, i u savezu sa Dancima i Prusima vodi borbe u Pomeraniji. Za vrijeme tog ratovanja je 1714. mladoj ruskoj floti pošlo za rukom da odnese značajnu pomorsku pobjedu nad Švedskom flotom kod Hangea u Finskoj. Karlo XII je poslije toga stupio u pregovore s Rusima, koji su Karlovom smrću prekinuti.
Švedska je poslije toga zaključila mir sa Pruskom, Danskom, i Poljskom, a s Rusima nastavila da ratuje, okrenuvši sada sve svoje snage protiv njih. U nastavku borbi Rusi su izvojevali još jednu krupnu pobjedu na moru, a zatim zahvaljujući gospodarenju svoje flote na Baltiku vršili iskrcavanja na obalama Švedske i pojavljivali se čak i u okolini Štokholma.
Na kraju koncem 1721.godine zaključen je mir u Ništatu ( 19. septembra 1721. ). Ovim mirom je Rusija dobila obale Riškog i Finskog zaljeva ( tj. dio Karelije sa Viborgom, Ingriju, Estoniju sa Revalom i Liflandiju s Rigom ). Poslije niza pobjeda, Rusija obezbijeđuje izlazak na Baltičko more, a s time i svrstavanje u red velikih europskih sila.
Vladavina Petra Velikog označava oštar istorijski preokret. Njegova neumoljiva težnja ka brzom zapadnjačenju , ličila je na neku neodoljivu prirodnu silu, a taj uticaj potvrđuje i nemilosrdan način na koji je slamao svaki otpor.
Petrovi napori da prema zapadnim uzorima stvori autonomno građanstvo, koje bi sebi biralo gradonačelnika, i autonomno upravljali svojim cehovima i gildama, propali su, jer za to nije bilo nikakvih uslova. Petar je sigurno Rusiji dao novi izgled, ali mnoge je poduhvate započeo prerano i provodio bezobzirno.
No za vrijeme Sjevernog rata, koji je trajao 21godinu, ustanovljene su nove granice Rusije, i u Srednjoj Aziji. Rusi su od 1715. – 1720.godine ovladali čitavim gornjim tokom Irtiša i na njegovim obalama izgradili čitav niz utvrđenja među kojima Omsk i Semipalatinsk.
Petar je vršio osvajanja i na zapadnim obalama Kaspijskog mora i osvojio Derbent i Baku, a zatim sklopio 1723. mirovni ugovor sa Perzijom kojim je zadržao zapadnu obalu Kaspijskog mora i pomenute gradove. Ali Rusija nije mogla održati ovaj teritorij i ubrzo ga je vratila Perziji. Definitivno osvajanje ovih krajeva okončano je kasnije, tek poslije jednog stoljeća.
Gledajući s raznih stajališta i iz raznih perspektiva neki će Petra smatrati – „ kakvim je on iskreno želio biti, - a neki više nosiocem zle kobi “ ( R. Wittram ). Petrova vladavina je ispunjena ratovima.
Više od ičeg mrzio je privrženost starom i suprostavljanje reformama koje su zemlji bile neophodne. Nastojao je da pobijeđuje zaostalost u svemu : u državnom uređenju, ekonomiji, tehnici i kulturi. Kako je vladao jakom voljom nemilosrdno je uklanjao sve što mu se na tom putu suprostavljalo. Umro je 28.januara 1725.godine ne odredivši sebi nasljednika.
Kasnije nekada i o Rusiji poslije Petra Velikog.
Što bi se Rusija izvinjavala?, taj mizeran broj ljudi je došao svojom voljom, oni su dobrovoljci, nije ih država poslala. Nemaju se oni za šta izvinjavat. Ovdje završavam. Ti zaključuj o stotinama miliona ljudi na osnovu par stotina plačenika, imaš pravo. Ja ću se tome samo nasmijat.
Putin sa Irackim premijerom Al Malikijem.
