united bosnae wrote:Totalni apsurd da su bosanci i hercegovci najveci yugonostalgicari a licno mislim da su najgore prosli u toj zajednici:
Najgore su prošli raspadom te zajednice.
- niti jedan autoput nije izgradjen u BiH mada onaj glavni od Bg do Zg prolazi tik uz njenu granicu
Autoputeve su gradile republike. Srbija i Hrvatska su ekonomski bile jake pa su mogle raditi svoje dionice. U BH su započeti poslovi na Vc i utvrđena je kompletna trasa. Skoro svi sadašnji planovi koridora potiču iz tog vremena, ali nije bilo novca da se krene u izgradnju.
- pruge u BiH su bile bolje uredjene u A-U doba nego u doba SFRJ, jedan kolosjek i to je vrhunac kojeg je BiH mogla dobiti
Pruge su kompletno bile elektrifikovane i širokog kolosijeka (za vrijeme A-U uskog). Na nekim dionicama su bila i dva kolosijeka.
- teska/prljava industrija je bila osnova razvoja BiH, znamo da u takvoj industriji treba jedino niskokvalifikovana radna snaga te plan edukacijskog razvoja ove republike nikad nije ni postojao.
Ta industrija je bila osnova 50-tih i 60-tih godina. Državi je bilo potrebno željezo u periodu obnove. Ako je tu potrebna samo NK radna snaga odakle silni fakulteti po čitavoj BiH?
Drzati BiH zatvorenu (putevi, zeljeznice) a stanovnistvo zatupljeno jer drugacije nije ni potrebno s obzirom na industriju koja je preovladavala.
I sam znaš da to nije tačno.
- Nezaposlenost je bila ogromna (i pored toga sto je u drzavnim firmama, a sve su bile drzavne vec bio ogroman broj viska zaposlenih) a stela je trebala za iole bolji posao (i to kao da smo zaboravili). Naravno i ti bolji poslovi su nerijetko bili popunjavani kadrovima iz Srbije i Crne Gore.
Nezaposlenost je bila mnogo manja nego danas. Ali onaj ko je htio raditi mogao je zaraditi. Meni nije trebala štela da se nakon faksa zaposlim. Niti me je ko pitao da li sam u partiji (tad je bila samo jedna). Danas prvo moraš biti aktivista partije pa da sanjaš o poslu. A navala kadrova iz Srbije i CG na poslove u BiH? Upravo obrnuto.
Nezaposlenost se kontrolisala otvaranjem granica prema Njemackoj i Turskoj ili dodatnim zaposljavanjem na izmisljena mjesta u drzavnim firmama.
Otvaranje granica ka Njemačkoj i Turskoj? Ko je to išao u Tursku na rad? Od 60-tih je svako mogao izvaditi pasoš i ići gdje god želi. Jedina socijalistička država koja je to uradila. A viza nam je trebala valjda samo sa SAD. Šta imamo danas?
- Porezi su bili uzasno visoki tako da se vise isplatilo ne raditi nego raditi nesto privatno. Brega u jednom od nedavnih intervijua za FTV kaze da namjerno nije htio snimati jer je vecinu zarade drzava uzimala, pa je u glavnom zbog toka cesto dokono landarao po gradu radeci nista.
Jadan on. U tom periodu je jadnik kupio nekoliko stanova, od toga jedan u Parizu. E baš ga žalim.
- Skolstvo i zdravstvo nije bilo besplatno jer smo ga svi placali na osnovu visokih poreza. Isto se odnosi i na stanogradnju. Onaj sto je imao kucu u gradu dobio je nista, jer ima kucu u gradu (jos mu je i oduzeto ako se mislilo da ima previse kao mnoge begovske porodice) a seljacinama iz Crne Gore i drugih dijelova su se dijelili stanovi za ciju su izgradnju placali i oni koji koji vec imaju kuce i koji nikad nisu mogli dobiti takav stan. Seljacinama ostaje njihova kuca na selu i dobijaju novi stan u gradu a ovi u gradu neka krpe stare kuce koje su naslijedili od svojih djedova.
Školstvo i zdravstvo jesu bili besplatni. Mogao si se liječiti i studirati gdje god si želio, Sistem kolektivne stanogradnje je imao svoje dobre i loše strane. Moj otac nije mogao dobiti stan, ali je dobio kredit za izgradnju kuće. Kuća ostaje vlasništvo, a stan pripada firmi.
- ogromni hidropotencijal je donekle bio iskoristen ali u BiH su uvijek bile redovne redukcije struje (zar smo i to zaboravili) jer se struja izvozila i teko se krpile rupe u budzetu (administracija u BG, JNA ...) ili se posudjivala drugim republikama
Redukcije struje su bile jako rijetke.
- Redovi za benzin, kafu, deterdjent, ulje, kakao...
U jednom vrlo kratkom periodu (vlada Milke Planinc), ne dužem mislim od 2 godine.
- Nasi niskokvalifikovani radnici i firme su zaradjivale ogroman novac u Iraku, Libiji ali su kajmak uvijek kupili drugi kao Jugoexport (cini mi se da se tako zvala ta firma iz BG) dok su firme i radnici u BiH dobivali samo mrvice. Naravno ti nikokvalifikovani i dobri ljudi su opet bili zadovoljni... a kako su tek oni u Beogradu bili zadovoljni!
Bilo je ljudi koji su išli sa Jugoimportom, ali je većina ljudi iz BiH u Libiju i Irak išla sa Hidrogradnjom. Koliko znam još im nisu ni sve pare isplatili.
- O ideologiji i ispiranju mozga se jos moze danima govoriti... pa svi junaci su bili Bosko Buha, Nikoletina, Sava, Marija a Mujo, Suljo i Haso su mogli postojati samo u vicevima. Ivo i Mato su mogli biti samo zlocinci. Cak ni crtani fimovi za djecu nisu dopustali takva imana, nego Pera detlic, Dusko Dugousko i sl.
Narvno da je bilo "ispiranja mozga". Ali znaš koliko se to običnog građanina doticalo? Vrlo malo. Imao si posao, stan, sigurnost, a to što neko priča na TV-u nije te bilo mnogo briga. Ni tada, a ni danas ne slušam političare, mada su oni nekad bili doktori nauka za ove sad.
I opet nakon svega bosanci i hercegovci (mrzim reci a tako je, vecinom Bosnjaci) tuguju za Yugoslavijom i govore kako im je lijepo bilo. Apsurdima i gluposti nikad kraja...
Ljudi ne kukaju toliko za YU koliko za boljim životom. Naravno da je ona država bila puna apsurda i loših stvari. Ali je ono što se tiče malog čovjeka bilo bolje. Da smo se za ovih 20 godina bar približili standardu sa kraja 80-tih bilo bi puno manje ljudi koji žale za bivšom državom.
Ali nažalost nismo. Dobili smo demokratiju u kojoj svako može reći šta želi, ali posao ne možeš dobiti ako nisi u određenoj stranci. Dobili smo Bolonju, a sa fakulteta izlaze idioti bez imalo znanja. I odmah žele biti šefovi, a da se i ne oznoje. Dobili smo privatne fakultete na kojima se diploma bukvalno kupuje. Bezveze da redam dalje, znate i sami u kakvim smo g...a.
Jugoslavija je bila jedna epizoda u istoriji naših naroda. Neko je se sjeća po dobru, neko po zlu, a neko nikako. Ali epizoda je završila i idemo dalje. Nova Jugoslavija se neće stvoriti (bar za naših života) i ta ideja je mrtva.